U susret ramazanu: Znate li koja je razlika između somuna i lepine?

U nedjelju, 10. marta, s akšamskim ezanom (poziv na molitvu koju muslimani obavljaju po zalasku sunca, op.a.) nastupit će muslimanski mjesec posta - ramazan.

Tradicionalni i neizostavni dio ramazanske sofre širom Bosne i Hercegovine je somun. Naziv somun, barem kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, karakterističan je za Sarajevo. Iako se konzumira i tokom ostalih jedanaest mjeseci, somun u toku mjeseca ramazana ima poseban značaj.

Pekari kažu – poenta je u načinu pečenja. Posebne, zidane peći, drva i temperatura između 500 i 600 stepeni učinit će sarajevski somun savršenim.

Trending

Dragan Bursać: Selma Bajrami, srpski neprijatelj broj 1

Samo 70-ak kilometara dalje, u Zenici, građani hrle po poznate ramazanije, građani Tuzle iftarit će se uz ramazanske lepine, Visočani uz samunčiće, a stanovnici Žepča uz patkice.

Sastav svih navedenih vrsta peciva dosta je sličan, ali oblik, kod pojedinih ramazanskih peciva, razlikuje se od kraja do kraja.

Naziv za somun kao pecivo je karakterističan za Sarajevo, dok se izraz somun u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i drugih zemalja bivše Jugoslavije koristi za vrstu kruha duguljastog izduženog oblika. Somun se služi uz ćevapčiće, sudžukice, pljeskavice, pače ili uz neko drugo tradicionalno jelo bosanske kuhinje.

Somun se za vrijeme ramazana posipa čurekotom, te je obično sastavni dio obroka nakon posta. Somuni se vrlo jednostavno pripremaju. Nakon što se tijesto zamijesi i digne, premijesi se, oblikuje i zatim ubacuje u peć. Peče se vrlo kratko, između 45 sekundi i minute, a za kvalitetu je presudna jačina vatre – što je vatra jača, somun bude prhkiji. 

Sama riječ somun je, inače, nastala od grčke riječi psomion, što znači mali okrugli hljeb/kruh, a na naše područje ova je vrsta peciva stigla s dolaskom Osmanlija. Došavši na naša područja, Osmanlije su zatekle puno malih mlinova, pa su proizvodnju somuna za svoje vojne jedinice i unaprijedili.

Pekari kažu kako su najbolji oni somuni koji se peku na drva, jer im drvo daje specifičan miris i okus, koji se ne postiže u pećima na struju ili plin. Jedna od onih sitnica koja čini razliku jest da se somun nakon što se zamijesi i odstoji, taman prije pečenja preokrene, kako bi dobio svoj tipičan napuhani gornji dio.

Za jednako pecivo kakav je somun u nekim se dijelovima Bosne upotrebljava naziv lepinje, lepine ili pitice. No, razlike između somuna i lepine ipak postoje. Somun je od lepine veći, ali lakši, intenzivniji mu je miris, a kažu da mu je i okus 'topljiviji'. Kod pripreme lepina, trebao bi biti veći omjer vode u odnosu na brašno nego kod somuna. 

Moderna vremena donijela su nove trendove, pa danas tradicionalne proizvode poput somuna nalazimo u varijantama koje pogoduju upotrebi u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.