Bh. reditelj Rešad Kulenović o iskustvu u Hollywoodu: "Tamo ste prepušteni sami sebi"

Bosanskohercegovački reditelj s američkom adresom, Rešad Kulenović, prošlog mjeseca je predstavio trailer za animirani dokumentarni film o srednjovjekovnoj Bosni koji nosi naziv Kraljevstvo hereze.

O ovome, ali i ostalim projektima na kojima trenutno radi, govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Skup i kompleksan dokumentarac

Kako je rekao, film je pokrenuo iz želje da uđe u povijest Bosne, te kroz animacije oživi motive sa stećaka i ključne srednjovjekovne događaje.

Trending

Rossini, mačak koji je iz Bosne i Hercegovine 2013. stigao u Italiju, uginuo nakon nesreće

"Prvi uzor mi je bila naša prošlost koja je često u nekoj magli nacionalizma, politike i raznih drugih priča. Htio sam da se malo izađe iz toga, a uđe u izvore, da vidimo šta se tu stvarno desilo, jer ima raznih priča.

Recimo, ljudi stalno govore da su ovdje bili Bogumili, a ustvari nisu. Ovdje je bila Bosanska crkva, a Bogumil je bio samo termin koji se nekad iz vanjskih izvora koristio da nas opiše, kao Heretike. Isto kao što se koristilo Manihejci iako to nisu bili. To su više neki izrazi koje su koristili neprijatelji srednjovjekovne Bosne", rekao je Kulenović za portal Radiosarajevo.ba.

05.01.26. 19:59

Novi projekat bh. reditelja: Rešad Kulenović snimio animirani film o srednjovjekovnoj Bosni

Animacije na filmu je radio Dan Sousa, jedan od vodećih svjetskih animatora, koji je bio nominiran i za Oscara.

"Upoznali smo se tokom studija preko panela na kojem smo bili, a koji je organizovala Akademija nauka i umjetnosti. Ostali smo u kontaktu, a ja sam mu se javio i predstavio mu ideju, što je njemu bilo interesantno i izazovno, pošto je većina njegovog posla takva da radi komercijalne projekte", istakao je bh. reditelj.

Kraljevstvo hereze je suprotno od dokumentarca koji je trebao biti jeftin.

"To je izuzetno skup i kompleksan dokumentarac, jer animacije su izuzetno skupe.

Nije bilo skoro nikakve lokalne podrške. Najviše su nam izašli ususret privatnici. Većina institucija nas nije ni primila na sastanak, a jedine općine koje su nas podržale su bile Novi Grad i Kakanj. Kakanj nas je podržao jer je direktor muzeja bio glumac Mirza Mušija i taj muzej je fokusiran na srednji vijek. Oni su imali razumijevanja za to. To je uglavnom simbolična podrška, ali je bitno imati to.

Javio sam se maltene svakoj općini koja ima neke veze sa stećcima. Nije bilo interesa da se takav projekat podrži, iako se to malo promijenilo kako je ovaj trailer izašao", kazao je Kulenović.

Film je u trenutno u finalnoj fazi montaže. Poslije toga ide dizajn zvuka, muzika, a onda kolor korekcija koju će raditi agencija Fabrika. Ako sve bude po planu, premijera se očekuje narednog ljeta.

"Nama su cilj festivali. Trebali bismo početi s festivalskom pričom preko ljeta. Bio sam u kontaktu s par selektora festivala u SAD-u, jer njih morate obavještavati o filmu kroz cijeli proces. Nije to samo da ga završite i šaljete. Imamo par festivala s kojima pričamo. Plan nam je, ako se finansijska konstrukcija zatvori, da se film plasirala na festivale ovog ljeta", otkrio je ovaj talentovani filmski radnik.

U filmu je učestvovao i Gorčin Dizdar, historičar i istraživač srednjovjekovne Bosne, te jedan od ponajboljih poznavatelja srednjovjekovne kulture stećaka u BiH.

Pored Kraljevstva hereze, Kulenović trenutno sprema i igrani film Selma s Emirom Hadžihafizbegovićem i Muhamedom Hadžovićem. Riječ je o drami-trileru, koja je u fazi produkcije.

Rad sa Stanleyjem i Baldwinom

Međutim, ono što zaslužuje posebnu pažnju je njegova saradnja s kultnim rediteljem Richardom Stanleyjem, s kojim radi kao producent na filmu Dunwich, što je ekranizacija knjige H.P. Lovecrafta.

"Richard Stanley je kultni režiser iz Južne Afrike koji je bio dio jednog od najvećih blow-upova u hollywoodskoj historiji, kada je pokrenuo film Ostrvo doktora Moroa (The Island of Dr. Moreau, 1996) s Marlonom Brandom i Valom Kilmerom i dobio je otkaz nakon što se potukao s Kilmerom nakon pet dana snimanja. Onda je pobjegao u šumu, obukao se kao statista i vratio se na set. Bio je to uragan. Film je na kraju završen neslavno, ali on je nakon tog filma nestao jer je to bio blockbuster koji je de facto propao. Ima čak dokumentac o tome šta se desilo.

Nakon tog promašaja Stanley je nestao dok nije napravio 2019. Ljubičastu boju svemira (Color Out of Space) s Nicolasom Cageom, koji je dobro prošao i bio na festivalu u Torontu, broj jedan na specialty box officeu, što su filmovi koji imaju manji release.

Ja sam ga upoznao preko nekih zajedničkih prijatelja i mi smo došli do saradnje jer on je napisao jedan scenarij koji se dešava u BiH pred kraj rata, gdje četa UN vojnika čuva neko selo i saznaje da je tu milenijumima star vampir. Njega zanimaju vampiri, a vampiri se prvi put pojavljuju u slavenskoj literaturi, tj. slavenskom folkloru. Mi smo se prvo povezali preko tog scenarija, jer mi je on dao taj scenarij da uradim rewrite", ispričao je Kulenović.

Glavnu ulogu u filmu igrat će proslavljeni Alec Baldwin, za kojeg bi to trebala biti povratnička uloga nakon tragičnog događaja na setu filma Rust, gdje je ubio direktoricu fotografije.

"Taj film se pokrenuo najviše zbog toga jer je Alec Baldwin gledao način da se vrati, s obzirom na to da je on sad nekako na ničijoj zemlji nakon tragedije u New Mexicu. Niko ne zna kako će njega publika prihvatiti. Zato ti finansijeri ne ulažu baš. Uplašeni su da uđu u neki film s njim. Njemu je ovo bilo interesantno jer je Color Out of Space pomogao Cageu da se vrati na velika vrata, a to je bio period kad je on pravio jako puno filmova, uglavnom jako loših.

Preko preporuke od Cagea kako bi mu pomogao da se vrati, ušao je u ovaj film da glumi profesora Armitagea, što je ustvari adaptacija Lovecraftove priče Dunwich. Isto kao što je Color Out of Space.

On je nama tu ušao u priču. U redovnom smo kontaktu s njim i direktno sarađujemo. Ne idemo preko agenta, što je uglavnom neobično.

To je sad u fazi finansiranja. On je najavio u svom podcastu Here's the Thing, gdje je imao Stanleya kao gosta i tu je oficijelno rekao da je dio priče, da će glumiti tu. Budžet je relativno nizak, nekih 4,5 (7,48 miliona KM) do 5 miliona dolara (8,31 miliona KM), ali to je za njih još rizik, jer ne znaju kako će publika reagovati na Baldwina. Mi gledamo da dodamo još jednog glumca i napravimo za njih sigurniju investiciju. Njegovo ime sad nije dovoljno", objasnio je naš sagovornik.

Postoji šansa da se projektu priključi i sam Nicolas Cage.

"Treba se pričati s njim. On je sad ponovo postao popularan. Vratio je staru slavu. Pričat će se za neku manju ulogu, da li bi on pristao, ali to sve ovisi o glumcima. Bez njih teško.

Stanley je imao odlično iskustvo s njim, što je dobra stvar. Sad je pitanje koliko će mu ovakav projekat biti atraktivan kad je sada on na nekom vrhuncu. To je uvijek kombinacija budžeta, žanra i glumačkog kadra, gdje se vidi jel se može film isfinansirati.

Mi imamo nešto što je atraktivno finansijerima, ali ne skroz. Oni to stvarno gledaju kao investiciju, ne kao umjetnost", kazao je Kulenović.

Gerilski posao

Kulenovićev filmski put započeo je u Americi, gdje je studirajući film i međunarodni biznis, počeo raditi po raznim setovima.  

"Prva ozbiljna produkcija na kojoj sam radio kao student je debitanski film muzičara koji je bio jako popularan, Fred Durst iz grupe Limp Bizkit. To je bio film The Education of Charlie Banks (2007). Počeo sam taj film u preprodukciji kao produkcijski asistent i na kraju sam završio kao producent.

Taj film je imao mnogo dobrih glumaca. Jesse Eisenberg, s kojim sam postao prijatelj, Jason Ritter, Eva Muri...

Tu smo imali problem jer smo shvatili da je jedan poznati mafijaš, bivši član Gambino crime porodice finansirao film. Bilo je pitanje odakle su pare došle.

Sjećam se na kraju kad je bila postprodukcija, koristili smo prostorije tog čovjeka u gradu Providence. Cijela prostorija je bila puna kutija s porno filmovima, jer je tip imao i porno produkciju i ustvari nismo znali što je ušao u taj film, da li je to bilo legitimno ili pranje para. Film je prošao OK, ali nije bio neki hit", prisjetio se.

U počecima je radio kao asistent na nekoliko filmova, od manjih do većih.

"Tu vidite kakav je to posao, pravi gerilski. Većina ljudi radi par godina i izgori", kazao je Kulenović.

Čim je završio fakultet upisao je magistarski studij na Boston Universityju, što je jedna od najstarijih i boljih filmskih škola u Americi.

"Magistarski film Snovi (2010) sam snimio u BiH i taj film mi je na neki način otvorio vrata jer je bio nominovan za studentski Oscar i odigrao par A festivala. Čak i kod nekih agenata u Americi.

To mi je nekako bio prvi prodor i prvo iskustvo s mašinerijom Hollywooda. Nisam bio dovoljno iskusan i nisam znao kako to da iskoristim. Agent vas potpiše, ali neće on vama graditi karijeru. On samo čeka kako ćete se vi snaći.

Većina tih agenata nisu pretjerano upoznati, obrazovani što se tiče filma. Oni to gledaju samo kao biznis i kao da prodaju neki proizvod. Suštinski to jeste. To me je baš iznenadilo jer sam ja očekivao da će to biti neki filmofili ili ljudi koji su baš upoznati s filmovima, ali to je puno više neka biznis škola", ispričao je.

Poslije tog filma je pokušao da pokrene nekoliko stvari i onda je boraveći na festivalu kratkog filma u Tel Avivu, ostao mjesec i po dana kod jednog prijatelja iz filmske industrije, te ga je njegova djevojka aktivistica odvela u Palestinu, tačnije Hebron, jedan od najopasnijih gradova na Zapadnoj obali, gdje je snimio par interesantnih priča telefonom.

"To sam na kraju koristio kao pitch da uradim dokumentarni film o Zapadnoj obali – Kuća od 100 miliona dolara (100 Million Dollar House, 2015), koji smo radili ovdje s Film House produkcijom Aide Begić i to je bilo baš intenzivno iskustvo jer je bio projekat visokog rizika, pošto je u pitanju zona koja je militarizovana i jako je opasno tamo snimati. Ipak, mi smo uspjeli to uraditi i snimili smo film koji je imao svjetsku distribuciju preko Al Jazeere World i PBS-a, što je glavna državna televizija u Americi. Taj film je dobio nagradu od Christine Amanpour za novinarstvo i dokumentarni film.

I to je otvorilo neka vrata za mene. Imao sam intervju s Viceom, HBO-om i raznim dokumentarnim igračima u Americi, ali tu je najveći problem bio što sam ja radio kao nezavisni režiser, a što se njima nije svidjelo, jer oni svi imaju svoj neki šablon kako prave emisije. Koliko god mi je to otvorilo vrata kao nezavisnom režiseru, bilo je teško stvoriti posao, jer oni hoće da pratite njihov format, a ne da ste otvorenog uma i pustite da se priča razvija prirodno. Mi smo pratili likove i gledali gdje nas vode. To je super ako radite neki nezavisni, umjetnički dokumentarac i imate slobodu. Čim se prepustite nekoj slobodi, ulazite u probleme kod njih", objasnio je Kulenović.

Težak put

Naših ljudi u Hollywoodu je vrlo malo, a prema Kulenoviću glavni razlog leži u tome što produkcijske kuće i filmski radnici ne žele rizikovati i biraju provjerene varijante.

"Svaka industrija ima neki nepotizam i neke veze. Svugdje je tako, samo je možda više izraženo u filmskoj industriji, jer ovdje da dobijete šansu i snimite film, trebaju vam pare. Doći do para je teško. Ako ih nemate, trebaju vam veze. Ako nemate pare, teško da ćete imati veze. Stvarno je teško doći do toga.

Dobio sam od Rhode Islanda najveću državnu nagradu za film koja se zove Rhode Island State Council of Arts. Ima samo jedna godišnje i iznosi 5.000 dolara (8.310 KM). Oni od vas očekuju da uzmete mjesec-dva i radite na scenariju. Država ne daje više.

Ono što država najviše daje je povrat na porez, odnosno poticaj, koji je uglavnom negdje između 25 i 30 posto. Oni to gledaju kao biznis investiciju, jer ako dođe film on će vratiti taj procenat i biti neka stimulacija za ekonomiju. Može se razviti turizam, zaposlit ćete ljude, koristiti restorane i hotele. A što se tiče izdvanja novca za film, to je minimalno.

I domaćim glumcima je teško. Oni će uvijek gledati provjerenu varijantu. Ja imam kolege koje rade i imaju produkciju. Ponekad rade ozbiljni nezavisni film od par miliona, a suštinski zarađuju time što prave filmove za Lifetime i Halmark kanale. Čak i u tim televizijskim filmovima gledaju da uzmu neku provjerenu TV zvijezdu. Uvijek se gleda provjerena opcija. Glumcu koji nije etabliran nije jednostavno. To je ipak biznis odluka. Još kad dodate nekoga s Balkana, stvarno je teško", kazao je.

Zbog toga se sve više poseže za ekranizacijom knjiga.

"Ovima koji finansiraju filmove je atraktivno da imaju postojeću publiku. Ako ima neki bestseller roman i znate da je prodao 50 miliona primjeraka, ima svoju publiku. Zašto stalno rade adaptacije Stephena Kinga? Jer on ima svoju publiku. 90% njegovih adaptacija nisu dobri filmovi, ali vi znate da ćete uvijek dobiti taj dio publike koji kaže pročitao sam knjigu, daj da vidim ekranizaciju.

Gleda se kao biznis. Kad nešto već ima svoju publiku, onda je njima lakše investirati. Originalni scenarij je najteži, jer ne znaju hoće li ljudi ići da gledaju. Zato se stalno gledaju neki projekti koji imaju potencijal za neku komercijalnu zaradu. Uglavnom je sve privatni kapital koji se ulaže u produkciju filmova", istakao je Kulenović.

Upravo vođen time, Kulenović se okrenuo radu na dokumentarnim filmovima.

"Treba puno manje novca i zato su lakši za napraviti. Nađete dobru temu i možete odmah uči u snimanje priče. Igrana forma je skupa, sve košta. A država ne podržava to. Ako snimate kratki film uglavnom koristite svoj novac ili radite neki growfunding, što je full time posao. Zato kad god radite neki scenarij u Americi, ljudi će uvijek gledati koncept, a žanr koliko je finansijski isplativo", istakao je bh. reditelj.

Kao razlog za lošu poziciju filma u Bosni i Hercegovini je označio isključivo nedostatak ulaganja, a ne nedostatak ideja i ratne teme koje nas karakterišu.

"Ne mislim da je problem tema rata, već kako se obrađuje ta tema. Ako se ta tema obradi na neki originalan i unikatan način, mislim da bi itekako imala publiku.

Problem je što nema dovoljno ulaganja. Ne znam je li mi imamo i jedan film godišnje da izađe. Kad ne ulažete puno, nemate filmova. Mi bismo trebali imati i te ratne filmove, komedije, akcione i komercijalne filmove, ne samo umjetničke, ali nažalost možemo jedan film godišnje da sninimo.

Nema puno debitantskih filmova i to je isto problem. Treba konkurs gdje se može aplicirati za eksperimentalni film, umjetnički film, ali ne treba bježati od komercijalnih filmova, jer se svijet mijenja i finansiranje filmova se mijenja. Mislim da je to BH Telecom to donekle počeo s Content Labom, ali je on nažalost ugašane. Nadam se da će se to vratiit možda u nekoj drugoj formi.

Smatra da interes publike za domaće filmove postoji, te da uopće nije toliko komplikovano napraviti nešto što bi prošlo s uspjehom.

"Testament je pokazao da ima interesa, da ljudi hoće domaći film da idu u kino.

To nije teško realizovati. Srbija i Hrvatska ulažu puno više novca u film, zbog toga imaju puno više rezultata. Ima interesa. Mislim da publika ovdje i u regionu hoće da gleda domaći film u kinima, jer to je ipak specifično iskustvo. To najbolje pokazuje ova Svadba. Ima dovoljno nekih imena koja bi mogla privući ljude u kina.

Ponavljam, ne treba se bježati od komercijalnih filmova. Vi danas imate toliko streaming servisa i morate se truditi da privučete publiku. Jedan dio toga je napraviti nešto što je komercijalno. Ne znači da to ne mora da ima neki umjetniči duh. Itekako može", zaključio je Kulenović u razgovoru za portal Radiosararajevo.ba.