Klepetan i Malena

Teško je ne primijetiti

Ma koliko da današnji čovjek zabavljen svojim problemima malo šta primjećuje, ja primjećujem da je teško ne primijetiti cvjetanje kestenova u ovo doba godine, pa sam se u našoj staroj dobroj rubrici "Teško je ne primijetiti" pozabavio cvjetanjem kestenova na Koševu:

Pored praćenja cvjetanja kestenova, ruža, japanske trešnje, još ne i indijske konoplje:

Elvis J. Kurtović: Legalizujmo marihuanu

U ovo vrijeme godine pratimo i šta ima novo kod Klepetana i Malene.

Za "one koji su se kasnije uključili u našu sapunicu" da kažemo da se Klepetan i ove godine sretno vratio iz Afrike svojoj Malenoj!

Ljubavna idila se nastavlja: Klepetan se vratio malenoj

Prošle su sve zebnje, krize, iščekivanja... oni teški momenti kad izgubite nadu:

I tako...

Pored toga što Malena, kao i sve "djevojke u dugim vezama", ponekad pomisli da "nije Klepetan jedini rodan na svijetu", pa bude svađe:

Ipak je živ: Klepetan se vratio Malenoj, razbacao gnijezdo i potukao se

interesantno je kako su današnje vrijeme i internet doveli su do toga da Klepetan i Malena postaju internacionalno poznati:

Svjetski mediji pisali o Klepetanu i Malenoj: Dirljiva ljubav koja je ganula sve

I ne samo da su postali svjetski poznati - nego i mijenjaju zakone!

Tužan događaj ponukao je Stjepana da napiše pismo predsjedniku Libana. Naime jedna ptica iz Klepetanovog jata, rodan Tesla koji je za naučne svrhe praćen pomoću GPS-a nastradao je u pucnjavi lovaca u toj državi. Evo početka:

"Poštovani predsjedniče Aoun,

Moje ime je Stjepan Vokić. Ljudi bi me opisali na bezbroj različitih načina, ali jednu stvar bi vam svi rekli isto – da sam čovjek koji voli životinje više nego sebe. I bili bi u pravu. Prije punih 25 godina, u mom malom selu u maloj Hrvatskoj, pronašao sam mladu rodu kojoj su lovci propucali krilo. Odmah je bilo jasno da nikad više neće letjeti, što za pticu selicu znači smrt. Ponio sam je kući u nadi da joj nekako mogu pomoći. Na krovu sam joj izgradio gnijezdo, a u garaži zimsku nastambu, kako bi mogla preživjeti hladne zimske dane. Nazvao sam je Malena. Kako Malena ne može letjeti, ja sam bio njezina krila... lovio joj ribu, skupljao grane za gnijezdo i pomagao da preživi duge zime. Kroz godine sam uz Malenu naučio brojne stvari o rodama i shvatio koliko su to veličanstvena bića.  Jednog proljeća prije petnaest godina, na povratku iz Afrike, u njezino je gnijezdo sletio rodan Klepetan. Od tog dana su on i Malena nerazdvojni. A iz njihovog gnijezda je do sada u svijet poletjelo 59 mladih roda. Klepetan s jeseni odlazi u južnu Afriku kako bi prezimio, ali se krajem ožujka vraća svojoj Malenoj u Hrvatsku. I tako već 15 godina."

Zatim je u pismu zamolio predsjednika da se angažuje oko zaštite ptica koje stradavaju iznad te države.

Predsjednik je dirnut pismom odmah odgovorio, slikao se s pismom i Klepetanovim perom i obećao pokretanje aktivnosti oko izmjena zakona i zaštita ptica selica, a održani su i sastanci udruženja za zaštitu ptica i udruge lovaca.

Kraj

Klepetan je već star, put je za njega naporan i opasan, pa je ogroman broj ljudi i ovog proljeća oduševljen činjenicom da se ljubavna priča iz malog mjesta u Slavoniji nastavlja. Mada nismo više u našoj staroj dobroj rubrici "Nemoguće je ne primijetiti", ne mogu a da ne primijetim kako su mediji a posebno internet doprinijeli su da pismo malog čovjeka velikog srca Stjepana predsjedniku jedne države bude ozbiljno shvaćeno. Vjerovatno je neko od njegovih službenika koji je prvi pročitao pismo i pogledao Stjepanov video klip istražio ko su Stjepan, Klepetan i Malena i predsjedniku podnio izvještaj sa naslovom "Važno!"

Meni je iz Stjepanovog pisma ostao u sjećanju dio kad spominje vjerovanje kako rode donose bebe:

"Šaljem vam i Klepetanovo pero jer vjerujem da je pero jače od mača. Nadam se da ćete upravo njime i prije nego Klepetan poleti na jug potpisati zakon koji će učiniti promjenu i spasiti ova divna bića od nemilosrdnog ubijanja.
U mojoj državi postoji vjerovanje da rode donose djecu, da donose novi život. Meni su ove dvije rode cijeli moj život."

I dok sam bio mali priča da me "donijela roda" mi je bila malo nategnuta, a kako starim sve više prihvatam teoriju mog vršnjaka, druga iz JNA, koji je neki dan na FB postavio:

"Koliko sam mator da ne idem kod ljekara nego paleontologa i nije me donijela roda nego pterodaktil!"