Pljuni istini u oči

Kada sam kao mali gledao ovaj film na TV nisam ni slutio da su to Yardbirdsi u kojima gitare sviraju Jimmy Page i Jeff Back:

Slično kao što su Yardbirdsi interesantni jer su tu, prije no što će postati svjetski poznati, svirali Eric Clapton, Jimmy Page i Jeff Beck, nama su zanimljivi Kodexi jer su bili početna stanica u karijeri kasnije čuvenih Željka Bebeka i Gorana Bregovića.

I slično kao i kod Yardbirdsa filmski radnici su baš Kodexe izabrali da "glume band" u njihovom filmu. I ostade uspomena na Kodexe u insertu iz filma Uđi, ako hoćeš iz 1968.

Meša Selimović, koji je napisao scenario za film, bio je već te 1968. vrlo poznat i uvažen jer je njegov roman Derviš i smrt, objavljen dvije godine ranije, postigao veliki uspjeh kod publike i kritike.

A Kodexi su bili još skoro klinci što se u priloženom insertu može vidjeti:

Za nas klince s Koševa, koji su bili mali da bi išli na igranke 1968. i gledali Kodexe, jedan album je bio revolucionaran i utjecao je na naše poglede na muziku. Izašao je 1975. kada smo išli u više razrede osnovne škole i bili napaljeni na rock muziku.

Bio je to prvi album grupe Buldožer pod nazivom Pljuni istini u oči. Prvi put smo mogli čuti kako se jedna domaća grupa zeza, izruguje sve i svašta... Uzbudljivo je saznanje da je dozvoljeno biti neozbiljan u rock muzici!

To nam se sviđalo!

Ono što mi se posebno dopadalo je bio je tip humora koji nije voljela moja majka. Ona je znala protestvovati kad bi na TV bili "montipajtonovci" ("opet oni Englezi što se krevelje!"). Uživao sam kasnije i u ljutnji mame kada bi išao ciklus filmova Wima Wendersa ("Sram ih bilo! Opet nam utorkom daju ove grozne njemačke filmove!").

Naravno, 1975. nije se znalo da će ovaj album biti toliko važan i utjecajan na mlađe generacije rokera, no nakon "istorijske distance" ta svijest je porasla.

Prije dvije godine je premijerno prikazan dokumentarac sa igranim dijelovima LP film Buldožer Pljuni istini u oči 1975-2016. Oni koji su ga pogledali kažu da je originalan i otkačen i kao i sam album o kome govori:

Mladim ljudima treba napomenuti da su tada rock grupe, koje su željele biti profesionalne, nekada morale nastupati po festivalima zabavne muzike, svirati paralelno i "komercijalu" i "progresivu", praviti kompromise.

Svojim prvim albumom Pljuni istini u oči grupa Buldožer krenula je beskompromisnim putem. Pa šta bude!

Kako je taj album prošao, odnosno nije zabranjen, grupa postala poštovana i nastavila snimati, tako su i mlađe generacije dobile hrabrosti da nešto slično i sami pokušaju. Nakon Buldožera bilo je bar mrvicu lakše grupama koje će uskoro krenuti sa "novotalasnom muzikom".

Buldožeri su se izborili za "djelić slobode" koja je bila potrebna tadašnjoj mladoj generaciji. Kada se Marko Brecelj skinio gol do pasa u jednoj TV emisiji (kao, "vruće mu je u studiju!") i mlađima (recimo-nama!) je poslije bilo lakše da se izmotavaju na državnoj televiziji.

Magarac na kraju

Kao i svaki put na kraju kolumne ispadnem magarac, lažov, prevarant...

Pa sam vam za našu staru dobru rubriku "Magarac na kraju" odabrao insert iz stare TV emisije Damar u kome sam se samouvjereno krenuo pohvaliti da "imam jednu ploču što kvari našu djecu" i... na kraju ispao magarac. Kao i obično...