Orban kupuje izbore u Sloveniji!?

Zavičaj mi ne fali, iz najmanje dva razloga: prvi je što je odmah ispod prozora gradilište, pa čim se poželim juga samo naćulim uho, i nakon par minuta majstor s viljuškara zajeca nekog starijeg Halida a la “idi druže, idi s njom, odnijela je i moj dom”, a bude i albanskog melosa iz Zapadne Makedonije, pa se odmah dosjetim da sam kući gdje god postoji globalna (izbjeglička) mreža. Drugi razlog su izbori.

Ono što čeka nas u oktobru, i od čega mi se diže želudac, Slovence čeka ovaj vikend.

Na pvi pogled izgleda kao da su se svi su se nadigli: mediji, javnost, intelektualci, nezavisni pojedinci, analitičari, jer su stvari postale, šatro, ozbiljne. A ozbiljne su zato jer je najveći favorit, i vjerovatno i relativni pobjednik nadolazećeg glasanja SDS (Slovenska demokratska stranka), čiji je predsjednik Janeza Janša. Lik, što bi se reklo, svekolikoj javnosti, poznat još od raspada Jugoslavije. Klasičan primjer onoga što se u kolokvijalnom političkom jeziku naziva Crna internacionala: optuživan za šverc oružjem, presuđivan u svim režimima, i opet na slobodi. Mačka s devet života. I patronom.

Odnedavno je Janša i najbolji prijatelj mađarskog premijera Viktora Orbana (svako ima svog Erdoana), nove na Zapadu uzgojene crne ruke istočnoevropske diktature. Orban, nekada miljenik američkog milijardera Georgea Sorosa koji mu je platio školovanje u Oxfordu je preko (do)kapitalizacije medija, kako tvrde njegovi protukandidati, Janšu za ove izbore planirao ‘zakititi’ sa oko 2 miliona eura.

Do sada je, tvrdi ljubljanski tjednik Mladina, u broju od 18. maja 2018. isplaćeno 1. 430.000, a vjerovatno se čekaju rezultati da se iskešira još 450.000. Malo li je!? Ti novci su, formalno, otišli za medije, mada svi znaju da će biti drugačije podijeljeni: 800.000 za televiziju Nova 24, potom 630.000 za tjednik znakovitog imela Škandal i 13 lokalnih portala. To je oko četiri puta više od prometa stranke u prošloj, godini bez izbora, pa je odmah jasno o čemu se radi.

O biznisu, odnosno pranju novca, koji uvijek imaju svoje zakonitosti, a jedna od glavnih je – “kad je naplata!?” Naime, ako je Orban, zaista, ‘kupio’ slovenačke izbore, pitanje je kako će mu Janša poslije njih vratiti uslugu!? U nešto malo uređenijim državama od naše, 2 miliona eura su ozbiljne pare (to je za ove naše ‘sića’), pa će biti zanimljivo pratiti da li će Orban od Janše dobiti ono što je njegov mentor i patron Soros dobio od samog Orbana. Mađarski je premijer, naime, početkom 2017. zbog neslaganja oko izbjegličke krize, napravio kampanju istjerivanja Sorosa i njegovih organizacija proglasivši ga neprijateljem države.

Simboličkim činom ubijanja (finansijskog i duhovnog) ‘oca’, Orban je ‘liberalni’ kolosijek, konačno zapečatio ultradesnim, široko koračajući putem ksenofobije, antisemitizma, i atmosferi koja je duboko obilježila 20. vijek.

Riječ je, pogađate, o atmosferi 1941. godine. Da, baš onoj kad je počeo Drugi svjetski rat. U to vrijeme, odnosi Mađarske i Slovenije, izgledali su tako da je mađarska vojska okupirala Prekmurje (Slovenija), kao i Bačku, Baranju i Međimurje (dio Vojvodine i Hrvatske).

Šta ako se Orban dosjeti da bi dio Slovenije, za to para što daje Janši, opet mogao biti mađarski? I kako će mu Janša na to uzvratiti? Pare voli, ali kako kako divani mađarski? Da li tako što će Orbana proglasiti personom non grata ili neprijateljem države? I kako će onda Orban reagirati? Ako je mogao napasti Sorosa, što ne bi i Janšu? Ionako se na sve strane zvecka oružjem, čuje kako stupa homofobija, pobjeđuje desnica…

Ili će se Janez, kao mnogo puta do sada, odjednom umiriti, zgrabiti neko od mjesta na kojem će iz tijela države polako piti krv na slamku i, na kraju, ostati ono što jeste!?

Omladinski partijaš koji je sanjao da postane pisac.

Sjećate li se, slučajno, priče o jednom takvom, koji je htio biti slikar?

No, u svemu tome ima i malo humora: trojica konceptualnih umjetnika Žiga Kariž, Emil Hrvatin i Davide Grassi su, slijedom činjenice da je u Sloveniji relativno lako promijeniti ime i dobiti nova dokumenta, promijenili svaki svoje ime u - Janez Janša. O tome su snimili i dokumentarni film “Ja sam Janez Janša”.

I tu još nije kraj: jedan od njih Emil Hrvatin se u Grosuplju, tamo gdje “pravi” Janez Janša tradicionalno dobija oko 35 posto glasova, kao kandidat stranke Levica prijavio i birači će moći glasati i za njega.

Desničare to strašno nervira, a Levica računa da bi njihov Janša, bivšem vodniku JNA mogao oteti neku hiljadu i više glasova. Da je malo i veselo.

Kad je već tužno zbog činjenice da će Janša i SDS dobiti negdje između 20 i 25 posto glasova. Što mu neće biti dovoljno da sam formira vladu. Sreća je da većina ostalih stranaka, naprosto, neće u koaliciju s njim. No, u tim se pogađanjima, kako sami znate, nikad ne zna: ponudi se neko ‘jače’ resorno ministarstvo, državna komisija ili nadzor na velikim preduzećem i odluke se mijenjaju.

Oni kojima se može vjerovati da nakon izbora neće u koaliciju s Janšom su, svakako, njegovi frontalno najveći protivnici Socialni demokrati, bivša predsjednica Vlade Alenka Bratušek, sadašnji predsjenik Vlade Miro Cerar, i , dakako, Levica, stranka koja se u najvećoj mjeri zalaže za one principe koje je današnje vrijeme zaboravilo, a zapravo su najvažniji: zaposlenost, sigurnost, budućnost, i alternativa kapitalizmu.

Glavno pitanje svih, a ne samo ovih izbora u Sloveniji nije “ko će koliko dobiti”, nego “koliko će ljudi izaći?” Najoptimističnije prognoze kažu da će izlaznost biti 35 posto, ali to više zvuči kao lista želja, jer eksperti tvrde da će broj onih koji će glasati biti znatno manji.

Što, uvijek, znači pobjedu onih koji mogu platiti. Makar malo. Ali, i njima se na kraju mora platiti.

Oportunizam je tako dostigao najvišu cijenu. Jer, još uvijek je najviše onih poput nas, onih koji na svaki način pokušavamo izbjeći tu jadnu i jeftinu politiku, koja nam se servira kao nešto uzvišeno, a zapravo je najprimitivnija moguća trgovina.

Pod izgovorom brige za narod. Isuviše poznato.