Kratka povijest kašnjenja od šest minuta

Vijest da je umro Stephen Hawking, teorijski fizičar koji je, najviše nakon Einsteina zadeverao ljudsku maštu i udario temelje novom promišljanju kosmosa, obišla je svijet. Čovjek kojem je zbog teške bolesti ostavljano da će živjeti nekoliko godina nakon djetinjstva, doživio je sedamdeset i šestu, i njegov je život bio velika pobjeda. Njegova knjiga Kratka povijest vremena, prodata je u desetinama miliona primjeraka, a njegova teza da će kad odgovorimo odakle dolazi kosmos, tajna postojanja univerzuma biti dostupna svima, a ne samo nekolicini znastvenika, zapalila je svijet.

I ostavila neka pitanja otvorenim: Tada ćemo svi moći učestvovati u diskusiji zašto postojimo, i mi i svijet. I to će biti veliki trijumf ljudskog postojanja. Tada ćemo moći shvatiti Božji um.

Tako je govorio jedan od najplemenitijih umova čovječanstva, dobri i dragi čovjek cijeli život vezan za invalidska kolica Stephen Hawking. Neka mu veliki Allah podari džennet i rahmet, a nama svima skupa sabur i pamet da uspijemo odgonetnuti neke tajne koje se pred nas postavljaju. Jedna od njih je i vijest od prije nekoliko dana da je u energetskom sistemu Europe, koji se proteže od Španije do Turske, u čak 25 zemalja, proizvedeno kašnjenje satova na radio aparatima, mikrovalnim pećnicama i šporetima od, u prosjeku, šest minuta. Povuci- potegni nekako se došlo do objašnjenja da frekvencija oscilira, te da satovi koji nemaju interni takt i rade na struju dobijaju impuls iz strujne mreže. Elem, kad u mreži fali struje – satovi kasne.

Dakle, s tih šest minuta vremena holandskih cvjećara, poljskih radnika u čeličani, i španskih flamenco trenerica, nije se poigrao bog, niti crne rupe, niti nuklearni reactor, nego – Kosovo i Srbija. Ko bi rek’o, ko bi li se nad’o, uzviknuli bi, recimo, u duetu Halid Bešlić i Albert Einstein, da svi problem dolaze s juga Balkana!? I zar je važno ko je kriv, da citiramo još neke od velikana svjetskog duha, Severinu i Borisa Novkovića.      

Inače, europska agencija za strujne mreže ENTSO kao izričite krivce za šest minuta navodi politički sukob između Kosova i Srbije. Od proglašenja neovisnosti pokrenuti su pregovori ko će upravljati komunalnim poslovima. Nekako istovremeno, a neki kažu i deset godina prije toga, još od kraja rata na Kosovu 1999., četiri većinski srpska područja na sjeveru Kosova jednostavno su odlučli ne plaćati struju. Šta, bre, da ja plaćam struju, rekao je izvjesni Radujica Stratimirović, pekar iz Sjeverne Mitrovice kad Halim ne plaća, a pekara mu bolje ide? Nego krade drva i pali za pekaru. I dodao: A još i nisam u Srbiji, to su dva razloga da ne plaćam! Ali, Halim ima devetero djece, i trideset sedmoro unučadi, a mi samo ćerku, koja je od 1989. u Beogradu”, reče Radujicina žena Mašinka. Na to joj Radujica opali backhand preko ustiju, zadovoljan što je konačno usavršio udarac koji je video od Novaka Đokovića, čiji su preci, ionako, s Kosova: Nemoj, bre, da sad koristim forhend, pa da tačno uvidiš da crne rupe nisu crne, nego su  plave i tirkizne, kad eksplodiraju. Da izgori svemirska pekara. I u njoj i voda.”          

Priča dalje kaže kako Srbi nisu plaćali račune pa su Kosovari, praktični kakvi jesu, taj nedostatak pokrivali naplaćivanjem više cijene struje u ostatku države. No, kako kaže stari aksiom teorijske fizike: što više traje nezavisnost neke divlje države, to je ona nemarnija prema svome stanovništvu. Kosovarima je konačno “puk’o film” i odlučili su da više ne plaćaju srpske račune.

I šta sad? Ništa. Bivši savjetnik srpskog ministra za energetiku tvrdi da Srbija ne može biti krivac za to što mnogi satovi širom Europe kasne. Frekvencija u strujnoj mreži već je neko vreme ispod normalnih 50 herca, tako da tvrdnje pojedinih nemačkih medija da je uzrok tome spor Srbije i Kosova, ne stoje.

I da sad ne ostane da je kašnjenje od šest minuta nastalo zbog Radujice i Halima za  „Spiegel online” je ušao u sitna crevca, citirajući profesoricu Jutte Hanson sa Tehničkog univerziteta u Darmstadtu: “na području Srbije, Crne Gore i Makedonije nema ravnoteže u strujnoj mreži.”

Vidite li već lice Stephena Hawkinga kako se mršti, i kako mu neke stvari nisu jasne!? Ja vidim, ali to može biti i samo moj problem: sreća pa je gore pomenuto Udruženje evropskih strujnih mreža ENTSO kaže da struja iz Srbije i sa Kosova, nije toliko važna da bi zbog nje moglo doći do totalnog prekida, niti će u velikim sistemima poput aluminijumske industrije biti štete.  

Sreća pa ništa, osim tih satova na mikrovalnoj i šporetu, ne zavisi od struje sa jugoistočnog Balkana. Za šest minuta može izgorjeti ručak, možda se za šest minuta može dogoditi da se nešto i zapali, ali ništa ni veliko ni značajno ne može stradati. Kao što je stradalo od mita od šest vijekova, koji je krenuo s Kosova, i još uvijek vuče klatno odnosa u regionu. Zar to ne bi bio pravi problem za pokojnog Hawkinga!?  Jer, lako je reći da se bog ne kocka s univerzumom, a tu i tamo baci kocke da ih drugi mogu vidjeti.

Nego, hajde ti, kad već sve znaš, riješi problem struje u Sjevernoj Mitrovici. No, profesora Hawkinga više nema.  I kako obično biva, problem će riješiti – Švabo. Već je potvrđeno da će problem između Beograda i Prištine rješavati Klaus Tepfer, bivši bundes - ministar za zaštitu životne okoline. Tepfer, inače partijski drug Angele Merkel, će u toku narednih nekoliko dana posjetiti Beograd i Prištinu, i razgovarati sa premijerkom Srbije Anom Brnabić i premijerom Kosova Ramušom Haradinajem. On će raditi na podizanju svijesti obje strane o važnosti ovog pitanja.

Nakon čega ćemo na jugoistoku Balkana biti bliži pitanju odakle dolazi univerzum. I zašto kasnimo tih prokletih 6 vijekova? U odnosu na pišljivih europskih 6 minuta. Zar nije tako, profesore Hawking?