Koje životinje žive uz olupinu Titanica? Stručnjaci taj život nazivaju ‘potpuno vanzemaljskim‘

Nedugo nakon nestanka podmornice Titan, društvenim se mrežama poput požara proširila teorija da su za njen nestanak krive - orke. Ako potapaju brodove, mogu i uništavati podmornice, pomislili su mnogi.

No, znanstvenici su tu teoriju odmah opovrgnuli: premda orke žive u tom području, one u oceanu ne zaranjaju dublje od 100 metara. Jednostavno nije bilo nikakve mogućnosti da su one na bilo koji način dovele do situacije u kojoj se našla podmornica, s kojom je kontakt izgubljen u trenucima kad je ona, nagađa se, bila blizu spuštanja na dno. U svakom slučaju, Titan je svakako bio preduboko da bi orke uopće došle do njega.

Ostaci Titanica nalaze se na morskom dnu koje je oko 3.800 metara udaljeno od površine. Temperatura je na tom mjestu između -1 i 1, a dolje vlada potpuni mrak. Zbog toga je broj životinja koje na toj dubini žive malen - pritisak vode i nedostatak sunčeve svjetlosti doveli su do toga da životinje koje su se prilagodile tim dubinama imaju zaista neobičan izgled.

Stručnjaci koji proučavaju život u dubinama kažu kako na mračnim mjestima žive samo ona stvorenja koja su naučila preživljavati u negostoljubivom okruženju. Sunčeva svjetlost ne prodire dublje od hiljadu metara, tako da se dubine poput ovih na kojima počivaju ostaci Titanika nazivaju 'ponoćnim zonama'. Prema riječima oceanografa Genea Feldmana, život u tom mraku je neobičan, odnosno, 'potpuno vanzemaljski'. Kako je rekao za CNN, na tim dubinama obično žive tek divovski crvi i velike školjke. Čak ni Cuvierov kljunasti kit, koji je sisavac s najdubljim zaronom, ne ide dublje od 2.992 metra. Na toj dubini još ima riba, jegulja, spužvi, crva i meduza. Nakon te dubine prestaje bogatstvo podmorskog svijeta.

U većim dubinama od te žive neobična stvorenja, koja su sebi našla dom na tom dijelu planeta. Prilagodili su se životu u ekstremnim uvjetima i ne može ih se naći baš nigdje drugo. Oni za osnovne biološke procese ne koriste sunčevu svjetlost, nego kemijsku energiju koju vuku iz hidrotermalnih curenja i otvora koje stvara magma koja se diže ispod oceanskog dna.

Hladna morska voda prodire kroz pukotine na morskom dnu i zagrijava se do 400 stepeni Celzija u interakciji s magmom zagrijanim stijenama. Kemijske reakcije proizvode minerale koji sadrže sumpor i željezo, a otvori izbacuju vodu bogatu hranjivim tvarima koja podržava ekosustav neobičnog morskog života okupljenog oko njih.

Istraživači su koristili podmornice kako bi otkrili neobičan život u moru, proučavali tektoniku ploča i hidrotermalne otvore te, naravno, istražili Titanic.