U BiH više od 10.000 heroinskih ovisnika: Stotine narkomana na metadonu

Do naglog porasta broja uživalaca u Bosni i Hercegovini posebno je došlo u periodu poslije rata, jer je položaj BiH na takozvanoj "balkanskoj ruti" trgovine narkoticima doprinijelo i povećanoj dostupnosti narkotika.

"Većina mladih započinje svoju 'karijeru drogiranja' pušenjem marihune, pijenjem alkohola, a potom ekperimentiranjem sa psihostimulansima (Amfetamini, Excstasy) opijatskim analgeticima (Tramadol), benzodiazepinima (Apaurin, Lexillium, Xanax i sl)" naglašava u razgovoru za Radiosarajevo.ba neuropsihijatar Snježana Marjanović Lisac, šef odjeljenja za narkomaniju Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo. 

Prema njenim riječima, u fazi ekperimentiranja u većini slučajeva droga u početku ima blagotvorne i često ugodne efekte.

"Mladi čovjek ulazi u svijet droge postepeno i sa neosnovanom iluzijom i ubjeđenjem da može kontrolirati dalju upotrebu droga. Uobičajeni način razmišljanja je 'to je samo zabava', 'uzimam samo vikendom', 'mogu stati kada odlučim'. Ova faza je ponata kao  faza 'medenog mjeseca' sa drogama. U ovoj fazi se i širi 'ideja drogiranja' medju prijateljima, parterima, vršnjacima", ističe Marjanović Lisac.

Nakon „medenog mjeseca“ s drogama, mladi čovjek ulazi u sljedeću fazu, a to je eksperimentiranje s teškim opijatima poput heroina, usljed čega dolazi do remećenja metabolizma i funkcionalnosti nervnog sistema takozvanih centara ugode.

Mirnes Telalović iz Zavoda za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona za Radiosarajevo.ba govori da njihova istraživanja potvrđuju opšte prihvaćenu etiologiju, da mladi najčešće  zbog dosade, pritiska vršnjaka/grupe, zabave, nepoznavanja opasnosti od droga i drugih sličnih razloga počinju zloupotrebljavati droge.

"Naše društvo opterećenom traumatskim poslijeratnim iskustvom, vidnom ekonomskom nesigurnošću bitno dodatno smanjuje protektivni karakter mikrozajednice, porodice, čija se nesigurnost prelijeva u krhak mentalni period adoloscenta koji tražeći sigurnost kroz pripadanje nekoj subkulturi često nađe put u svijet  droge", dodaje on.

S obzirom na to da je tretman ovisnosti o heroinu  i drugim psihoaktivnim supstancama dugotrajan, komleksan i delikatan poroces, neuropsihijatar Snježana Marjanović Lisac nam govori da je za liječenje ovisnika neophodna visoka stručnost i znanje liječnika i drugih terapeuta uz  multidisciplinarni pristup.

"Trenutno u našim programima liječenja od heroina nalazi se 324 pacijenta na Metadonu i 98 pacijenta na Suboxonu i Buprenorfinu", kaže nam šefica odjeljenja za narkomaniju Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Također, prema onome što nam je rečeno, indirektnim pokazateljima (broj liječenih ovisnika, smrtnih  slučajeva povezanih sa drogama, kriminogenih ovisnika) u Kantonu Sarajevo se barata sa cifrom od oko 2000 do 2.500 heroinskih ovisnika.

Što se tiče Zeničko-dobojskog kantona, prema riječima Mirnesa Telalovića iz Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK-a, tokom 2017. godine tretirano je 714 pacijenata od kojih su 482 ovisnici o heroinu.

"Na metadonskoj terapiji je njih 243, suboksonskoj  76 pacijenata i 149 ovisnici su o alkoholu i 26 pacijenata sa drugom vrstom dijagnoze", ističe Telalović.

Međutim, kako kažu naši sagovornici, stvarni broj heroinskih ovisnika na jednom prostoru dobija se ako se broj registrovanih ovisnika pomnoži s brojem tri ili pet.

"Dakle, ako je trenutno na tretmanu 482 heroinska ovisnika u Ze-Do kantonu ovu cifru pomnožite brojem tri ili pet a neki navode i cifru deset, dobijete stvarni broja heroinskih ovisnika u Ze-Do kantonu", dodaje Telalović.

S obzirom na to da bh. društvo ima visok nivo stigme i diskiriminacije prema heoinskim ovisnicima, naši sagovornici se slažu da upravo ona poredstavlja jedan od uzroka devijantnosti mladih osoba te je stoga jako važno prevazići stigmu, prije svega u jačanju društvene  svijesti o problemu narkomanije i alkoholizma.

Dok se ne prestane vršiti stigmatizacija ovisnika i dok cjelokupna zajednica ne pruži ruku ovisnicima, za njih, nažalost, nema uspješnog izliječenja.