Smail Šikalo: Sjećanje na heroja Sarajeva pod opsadom, ratnika i pjesnika prkosa

"Ne boj se, grade, mladosti mi moje
Na braniku tvome svi heroji stoje."

Stihovi su ovo koje je Smail Šikalo napisao kao mladić, a živio kao amanet, te na koncu i kao zavjet koji je ispunio do posljednjeg daha. Ti stihovi su vremenom postali i neizostavan dekor 'sarajevskih plavih' na stadionu Grbavica, piše danas, 8. decembra, Irfan Gazdić, književnik, dugogodišnji kulturni radnik, edukator u Edukativnom centru Memorijalnog centru Sarajevu.

Gazdić se prisjetio Šikala, "sarajevskog viteza, koji je, nakon teškog ranjavanja i višednevne borbe ljekara da mu sačuvaju život, na današnji dan, 8. decembra 1992. godine, okončao svoju ovozemaljsku epohu prolaznosti".

"Otišao je onako kako je i živio - uspravno, tiho, i dostojanstveno, sa srcem koje je pripadalo Sarajevu više nego njemu samome.

Smail nije bio samo borac; bio je pjesnik prkosa, lice jedne generacije koja je prerano odrasla i prebrzo se oprostila. Danas se ne prisjećamo samo njegove žrtve, nego i poruke koju nam je ostavio, a to je:
da se grad ne brani (samo) oružjem, nego i stihom, perom civilizacijom, čojstvom, ljubavlju i hrabrošću koju niko ne može opkoliti. Neka mu je vječni rahmet, a nama opomena i sjećanje dostojno njegovog časnog imena", dodao je Gazdić.

Smail Šikalo ostao je upamćen po svojoj izuzetnoj požrtvovanosti i hrabrosti. Bio je komandir Vojne policije 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH i jedan od prvih dobrovoljaca koji su se prijavili da brane svoj grad početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

"Prvi put je ranjen u borbama kod Elektroprivrede 2. maja 1992. godine kada su četnici napadali Skenderiju i Predsjedništvo, a jedan pravac im je bio na mostu kod Strojorada. Tu je Smajo sa grupom boraca iz našega naselja učestvovao u pomaganju tadašnjoj policiji Novog Sarajeva.

Drugi put je ranjen 8. augusta 1992. godine na Sokolju u izviđanju.

Treće, kobno ranjavanje se desilo 1. decembra 1992. godine kada su četnici izvršili napad na Sokolje. Zauzeli su dio naselja i onda je naša Vojna policija na čijem čelu je bio rahmetli Smajo krenula prema toj lokaciji. Ranjen je kada su četnici vraćeni na početne položaje i kada su pripadnici Armije BiH uvezivali linije. Htio je pomoći ranjenom saborcu, granata je pala i on je ranjen u glavu. Nakon sedam dana borbe za život, preselio je", ispričat će kasnije Refik Šikalo, Smajin brat.

Smail Šikalo je dobitnik najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan" i "Medalja za hrabrost". U čast Smaila Šikala podignuto je i spomen obilježje u u Boljakovom Potoku.