Pomozite Konjicu, nepokorenom gradu Zuke Džumhura, ćuprije, Neretve i dobrih ljudi

Budi pametan, da ne bi bio loš. Nikada nam ova lekcija velikog hodoljubca, najpoznatijeg Konjičanina i građanina svijeta Zulfikara Zuke Džumhura nije bila potrebna kao danas kada smo suočeni sa bespomoćnošću čovjeka pred prirodom, u borbi protiv koronavirusa i opasne zaraze COVID-19. 

Pitanja koja pred na stavlja priroda na najdirektniji način propituju ono što mi kao ljudi jesmo, što čovjek, na koncu, jeste i što ga odlikuje. Zato je sebičnosti, samoživosti, samobitnosti i pohlepi danas važno suprotstaviti ljudsko saosjećanje, razumijevanje, empatiju... Jer, šta smo bez toga? 

Etikete i objede

Odgovor na to pitanje možda je važniji od onih hoćemo li ovaj užas preživjeti i kada će sve ovo proći?

O ovome nam valja promišljati dok gledamo kako se nepokoreni "grad zelene brade", (kako će veliki Zuko nazvati naš pitomi Počitelj, ali bi se s pravom takvim mogao zvati i njegov Konjic) bori sa "kugom našeg doba".

Nastojao sam posljednjih dana prešutjeti sve zlurade komentare u povodu događaja koji su doveli do eksplozije koronavirusa u Hercegovini, gdje se, prije svega, Konjic i Konjičane krajnje neosnovano prikazuje u najgorem svjetlu.

Zaista, teško se oteti utisku kako se, uprkos spomenutim iskušenjima, vraćamo na stare boljke. Zato ćemo umjesto ljudskog saosjećanja u tretmanu grada koji je bio utočište hiljadama ljudi tokom "olovnih vremena", koji je svojom namjenskom industrijom pomogao odbranu čak 35 bosanskohercegovačkih gradova, bez problema prikačiti najgore epitete, pa ga, na koncu, nazvati i bh. Wuhanom.

Kao da su, zaboga, oni, ti topli ljudi naše Hercegovine, bili uzrokom pandemije koja hara svijetom?! Kao da su oni krivci zbog svih naših virusa, strepnji, strahova, panike...

I to sve zbog događaja za koje većina stanovnika tog kraja vjerovatno nije ni znala u trenutku kada je podmukli ubica zašao među svijet.

A možemo i o tome. Ukoliko treba tražiti nečiju odgovornost, a treba, onda to moraju biti oni su, uprkos svim apelima, preporukama i naredbama, organizirali razne derneke i sijela, a ne građani koji su danas najveće žrtve.

Čujmo apele Konjičana

Umjesto sramnih komentara, pomozimo i tražimo od svih odgovornih da čuju apele Konjičana, recimo, glas hrabre dr. Armine Lazarević i ostalih "heroja u bijelom", da se maksimalno stave na raspolaganju ovom gradu, da se zbrinu najugroženiji, da se otvori makar i privremena bolnica za pacijente koji s pozitivni na COVID-19, da se testiraju i svi koji su potencijalno zaraženi, a na desetine i stotine je takvih. Šaljite infektologe i ostale stučnjake, opremu za bolnicu, svaku vrstu profesionalne i tehničke pomoći...

Neka struka kaže svoje, ali mi znamo da se Konjicu danas mora pomoći, na svaki način!

Pomozimo Konjicu, gradu Zuke Džumhura, Kasima Prohića, Lazara Drljače, Edhema Badžaka, kamene ćuprije, tavle, Neretve, sunca, raftinga, Titovog bunkera, drvorezbarstva, nadasve ljudi koji svakog dočekuju s osmjehom punim sunca, ljudi koji su srcem branili ovu zemlju i koji je iskreno vole.

"Mi trebamo pomoć i razumijevanje drugih gradova i viših organa vlasti, a ne optuživanje da je Konjic zarazio Sarajevo i slično", poručuju Konjičani.

Građani Konjica, budite danas jedinstveni, poštujte naložene mjere, učinite što je do vas i brinite jedni o drugima. Znajte da, ma kako se to činilo, danas niste sami.

Da, Konjic će i dalje biti nepokoreni i ponosni grad!

A mi ostali, umjesto "nekrologa jednoj čaršiji", ispišimo poruke podrške i saosjećanja i budimo svi, makar na jedan dan, Konjičani!