Kako je grad Beč riješio problem vodoopskrbe

Osim po savršeno organiziranom javnom prijevozu, građani glavnog bh. grada mogu mu pozavidjeti između ostalog i na kvalitetnom vodovodnom sistemu. Naime, Ustavom Grada Beča svakom bečkom domaćinstvu zagarantirana je svježa pitka voda.

No, i ovaj grad je svojevremeno imao problema s gubicima vode. Ipak, zahvaljujući dobroj strategiji i predanom radu ovaj problem dobrano je riješen, ispričao nam je Walter Kling, zamjenik predsjedavajućeg uprave Gradskog odjela za vode MA 31.

“Bečka vodoopskrba zasniva se na tehničkim dostignućima koja imaju dosta bogatu historiju. Tehnički koncept iz 19 vijeka bio je dosta skup, odnosno najskuplji za to vrijeme a posebnost grada Beča je u tome što ima dva vodovoda iz planinskih izvora. Voda nam stiže s Alpa, a površina zaštićenog područja je otprilike dva puta veća od grada Beča”.

Grad Beč više od 140 godina raspolaže pitkom vodom iz planinskih izvora. Voda u grad pristiže slobodnim padom bez pomoći i jedne pumpe, a zbog gravitacije moguće je njeno korištenje i za proizvodnju električne energije.

Prvi vodovodni sistem grada Beča iz planinskih izvora otvoren je 1873. godine. Kao simbol snabdijevanja grada vodom iste godine u rad je puštena najveća fontana u gradu koja se nalazi na Schwarzenberg trgu. Ovaj sistem osigurao je zdravu pitku vodu za veliki broj stanovništva, te je predstavljao simbol spasa od nestašice vode i zaraza. Međutim zbog priključenja prigradskih naselja krajem 19. vijeka pokazala se neophodnom gradnja i drugog Bečkog planinskog vodovoda. Vodovod dugačak 180 kilometara krajem 1910. doveo je vodu s masiva Hochschwab direktno u grad.

„Danas Beč ima na stotine hiljada priključaka za pitku vodu iz planinskih izvora i to je nešto što građani cijene. Naš grad je odlučio pitku vodu ponuditi i u parkovima, javnim trgovima i slično. Postoji 900 javnih česmi za pitku vodu. Osim toga, 2008. godine za vrijeme Evropskog fudbalskog prvenstva izgrađene su i mobilne česme za pitku vodu, jer je u to vrijeme bilo mnogo gostiju pogotovo u centralnim dijelovima grada. Tako je nastala ideja za tzv. mobilne česme s pitkom vodom ili kako ih često zovemo Euro česme. Riječ je o jednostavnom sistemu preko postojećih hidranata. Osim tih imamo i 65 fontana sa statusom kulturno-historijskih spomenika. Jedna od najpoznatijih je ona sa Schwarzenberg trga. Tu se međutim ne radi o pitkoj vodi, ali je svakako bitno je napomenuti da je voda čista toliko da se slučajni prolaznici, turisti i građani Beča mogu rashladiti. Neki su se čak znali bućnuti“, rekao nam je Kling.

Voda bečkog vodovoda pokreće i 15 hidroelektrana koje godišnje proizvedu 65 miliona kilovat sati električne energije.

„Tehnička posebnost je i to što mi imamo mogućnost da koristimo energiju koju nam daje vodosnabdijevanje, a sve zahvaljujući razlici u visini vodovoda. Na toj distanci od izvora do Beča postoje i razlike od 300 metara i ti padovi se koriste za proizvodnju energije pomoću hidrocentrala. To je historijski gledano jedno vrijeme bilo neiskorišteno jer su se od 1980. do 1990. godine mini hidrocentrale smatrale neisplativim. To je dakle bilo vrijeme isključivo velikih hidroelektrana. A sada je došlo vrijeme alternativnih vidova proizvodnje energije. I ovih 15 hidrocentrala je više nego korisno za naš grad".

Osim zahvaljujući hidrocentralama, Beč i prečišćavanjem otpadnih voda proizvodi struju ali i toplotnu energiju. I u tom segmentu ovaj grad zauzima vodeću poziciju u svijetu po načinu tretiranja otpadnih voda.

„Moj odjel se ne bavi otpadnim vodama, ali svakako mogu potvrditi da mi iskorištavamo otpadne vode i energiju koja se zahvaljujući otpadu proizvodi. Imamo centralno postrojenje za obradu otpadne vode. Tamo se pomoću biogasa iskorištava energija. To je zapravo najveća količina energije koja se može iskoristiti. Tu je i mala količina toplote u otpadnoj vodi koja se također može koristiti. Trenutno provodimo jedan pilot projekt iz kojeg želimo provjeriti isplativost tople vode koja nam odlazi u kanalizacione mreže.“

Građanima na usluzi 24 sata na dan

"Građanima smo konstantno na raspolaganju kako bismo imali 100 posto uslugu. Ukoliko imamo pozive, obično je riječ o upitima građana o kvaliteti vode. Kada neko sa strane posmatra rekao bi da su naši građani jako zahtjevni, no iz perspektive onoga ko živi u ovome gradu visok standard vodoopskrbe je nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali istina jeste da su Bečlije po tom pitanju postale malo razmažene".

50 miliona eura godišnje za održavanje vodovodne mreže

U Beču su svjesni značaja vode i za stvaranje i dugoročno zadržavanje radnih mjesta. Stoga MA31, koji zapošljava oko 600 ljudi, godišnje ulaže oko 50 miliona eura u održavanje vodovodne mreže i postrojenja.

"Preko naknada za vodoopskrbu koju plaća stanovništvo stvaraju se prihodi. Zahvaljujući upravo tim naknadama pokriveni su troškovi plaća i penzija za sadašnje o bivše zaposlenike. Sve je definirano Zakonom o vodoopskrbi koji je usvojila Gradska skupština. I tu su jasno definirani troškovi oko zamjene određenih cijevi, vodospremnika, od planinskog izvora do samog grada Beča".

Walter Kling nam je pojasnio kako mnogo novaca odlazi na ulaganja u održavanje postojeće mrežu. Ta stopa investicija odnosno ulaganja u obnovu vodovodne mreže i cijevi godišnje je oko 27 do 30 kilometara.

"Mora se priznati dosta velika mreža. To je zamjenska stopa cijevi, ali mi ne ulažemo samo u postojeći sistem. Beč je grad koji raste, a s njim se širi i izgrađuje nova vodovodna infrastruktura. Mi svake godine imamo prirast stanovništva od oko 30 hiljada, što je visoka stopa."

To je razlog da što je u posljednje dvije godine Beč drugi grad po veličini njemačkog govornog područja po broju stanovnika, ali i razlog investiranja u gradnju nove vodovodne mreže, ispričao nam je sagovornik.

Iako velika, čini se da vodovodna mreža grada Beča funkcionira besprijekorno.

"Iako imamo Network information system, odnosno mrežni informacioni sistem, mi nemamo mogućnost da daljinski nadgledamo vodovodnu mrežu u Beču niti da popravljamo kvarove na dugme, ali smo u mogućnosti na vrijeme dijagnosticirati neki problem, predvidjeti kvar…To je sistem u koji se konstantno unose novi podaci o saobraćajnom i vodovodnom sistemu te električnoj energiji. Tu su podaci o starosti vodovodnih cijevi i njihovom položaju."

Na kraju razgovora Kling nam poručuje kako je i njegov grad sedamdesetih godina imao ogromne gubitke u vodovodnoj mreži, čak oko 25 posto.

„Bila je slično nezadovoljavajuća situacija kao kod vas u Sarajevu ili u nekim drugim evropskim gradovima. Tada smo pokrenuli program reinvesticije s rokom od 25 godina I do sredine devedesetih uspjeli smo gubitke smanjiti na stopu od nekih 10 posto.“ Jedini problem koji njihovo stanovništvo danas može osjetiti kada je riječ o vodovodnom sistemu je povremena zamjena cijevi. Tada dolazi do kratkotrajnih blokada puta ili smanjenja broja parking mjesta."