Sarajevski maloljetni borci: Od odbrane grada do poruka mira

Srcem, dušem, nevino, naivno... tanka pamet, vrela krv... ustali za odbranu civilizacijskih vrijednosti u gradu Sarajevu.

Rečenice su ovo koje ćete čuti upustite li se u razgovor s jednim od njih. Riječ je o maloljetnim borcima - dobrovoljcima koji su branili grad u mračnom vremenu opsade Sarajeva, od 1992. do 1995.

Djevojke i momci koji su snove o koncertima, školama, putovanjima i utakmicama zamijenili puškama, maskirnim uniformama, snovima o odbrani svog grada. 

A, ove godine, prvi put, našli su se i kao kandidati za Šestoaprilsku nagradu, a za cijenjeno priznanje bilo je prijavljeno "Udruženje boraca-maloljetni dobrovoljci odbrambeno-oslobodilačkog rata Kantona Sarajevo".

"Sarajevski maloljetni borci - dobrovoljci, dali su značajan doprinos u tom periodu. Ova kandidatura je dala jedan poseban moral našim suborcima. To su djevojke i momci koji su svojom nevinošću, čiste duše i srca, stali u odbranu grada Sarajeva, bez ikakvih nacionalističkih primisli u našem djelovanju. Mi nismo mogli, nismo imali kad, na to da se to naučimo.

Branili smo svoj grad, naše porodice, naše kuće i zaista smo zadovoljni što je to prepoznato", govori na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba Rusmir Piralić, sarajevski maloljetni borac i prvi čovjek navedenog udruženja.

"Da se razumijemo na početku, ponosan sam na ono što sam uradio. Svi smo se digli da se branimo od agresije, od svega toga što se dešavalo", naglašava naš sagovornik.

U Kantonu Sarajevo bilo ih je od 800 do 1000. Tokom rata - a ovo su djelimično provjereni podaci KS, govori Piralić - 101 maloljetni borac je ušao u Armiju RBiH kao maloljetan i poginuo kao maloljetan. Među maloljetnim članovima odbrane, koji su se dobrovoljno prijavili u vojsku, ima i dobitnika zlatnih ljiljana i drugih odličja. Bili su to - cijenjeni borci.

"Pa istina, u tom dobu nismo imali neki osjećaj straha. Nažalost, 'odrazilo se' poslije - u našem udruženju smo imali tri samoubistva, ima dosta ljudi koji umiru mladi...", iskreno će Rusmir Piralić.

Veli i kako su se nakon rata susreli s problemom školovanja: "Mislim, 50 posto tih bivših boraca u poslijeratnom periodu, imali su problem sa srednjom školom - neki su do danas završili, neki nisu nikad tako da i danas imamo dosta članova koji nemaju završenu srednju školu, imaju želju i volju, ali... nije bilo ni programa, dok naši upiti prema Ministarstvu za boračka pitanja nisu rezultirali nekom vrstom programa da se refundiraji troškove školovanja".

Ipak, okupljeni u ovom udruženju, najviše ističu poruku mira, koji, stava je Piralić, olako danas i prihvaćamo i shvatamo. 

"Važno nam je naglasiti da naše kantonalno udruženje pruža ruku drugima, pripadnicima drugih vojski, za uspostavljanje i izgradnju mira i svih stvari koje bi trebale definirati naš mir na ovim prostorima. 

Zajedno s pripadnicima nekad suprotstavljenih strana, takođe nekad maloljetnim borcima, obilazili su škole u FBiH i u Brčko distriktu (iz RS su u odgovoru naveli da ne vidi da će to ičemu pomoći), pa smo na dvočasima pričali o nama. Kako bismo se nekad 'poubijali u šumi', ali danas sarađujemo, te kako rat, generalno, ne vodi ničemu. Želimo ostaviti jaku poruku mira za budućnost naše djece".

Kako su djeca, mahom tinejdžeri, reagirali na ovakav projekt?

"U početku tišina, a onda bi krenula, prvo 'pitanja' najglasnijih u razredu o sukobima i pucnjavi na liniji fronta, potom bi se počeli otvarati o međuodnosima u svojoj okolini gdje se jasno vide posljedice svih politika zadnjih decenija. Mogle su se čuti rečenice kao što su: 'nisam nikad uživo upoznao Srbina, Bošnjaka, Hrvata...', 'nisam bio u kinu, teatru', 'nisam se vozio vozom' - to je nama bio kraj.

Međutim, kad se na to sve nadoveže porodični, kućni, komšijski narativ, dolazimo do spoznaje zašto svakodnevno, i dalje, moramo pričati o miru", snažna su zapažanja našeg sugovornika koji je imao 17 godina kad je počela opsada Sarajeva i koji je stava: "Nepojmljivo je da se u 21. vijeku silom komunicira".

"Mir i stanje mira uzimamo olako, a svakodnevno se mora raditi na stanju mira, zbog budućnosti naše djece. Cijenim da se na tome malo radi. Mi učestvujemo u mirovnim inicijativama, kadgod možemo, jer želimo, zaista, doprinijeti ljepšoj budućnosti. Aktivisti smo, koliko možemo", nastavlja Piralić

Rusmir je godinama aktivista USAID-ovog mirovnog projekta PRO-Budućnost u okviru kojeg je implementirao projekte potpomognute malim grantovima, te kroz javna govorenja mladima ukazuje na besmisao rata i da mir nema alternativu.

Nedavno je u Skupštini Kantona Sarajevo podnesena inicijativa da se za sve maloljetne borce dobrovoljce u Sarajevu pokrene poseban program poticaja i sufinansiranja zapošljavanja i samozapošljavanja ove kategorije boraca. Inicijativa je podnesena na osnovu molbe Udruženja boraca-maloljetni dobrovoljci odbrambeno-oslobodilačkog rata Kantona Sarajevo..

"Prethodno je Udruženje, koje okuplja najveći broj članova, uputilo inicijativu, prema svim zastupnicima, članovima Vlade i Grada Sarajeva, da se, eventualno, donese precizan zakon o maloljetnim borcima, "u kojima bi sve naše dileme bile riješene", pojašnjava Piralić.

U inicijativi su predložene i ideje koje bi pomogle nekad maloljetnim borcima, a ovo su neke od njih:

• dodjela medalje za vojne usluge,
• oslobađanje plaćanja taksi,
• da se u Zavodu za zapošljavanje osmisli program u kojem će biti fokus na maloljetnom borcu, "to bi pokazalo da država brine",
• uključiti maloljetne borce u Fond za stambeno zbrinjavanje,
• da ih se oslobodi participacije troškova za liječenja jer "ulazimo u godine kad se sve više moramo liječiti", 
• da s našom karticom imamo besplatan javni prijevoz,
• da dobijemo petnaestak licenci za taksiranje...

"Mi smo zadnja generacija koja će svjedočiti tom vremenu. Znate li kako su to riješili u Hrvatskoj? Maloljetni dobrovoljci, svi redom, dobili su činove i penzije, oni su gospoda... I neka, napravili su rezultat i zaslužili su. Ali, i mi smo", komentira čelnik Udruženja, te otkriva:

"Taj naš prijedlog, jedino je Elmedin Konaković - nismo politički orijentirani, jednostavno je to istina - uzeo u razmatranje i proslijedio nadležnim ministarstvima. Nedavno smo imali sastanak s Danijelom Kristić".

Kako smo se dotakli politike, još jednom ističe da se ovo udruženje ponosi motom "poštivati sebe, dignitet i čast te neprodavanje sebe i svojih drugova, zarad nekih političkih ciljeva".

"Još je važno naglasiti da naše udruženje nema zaposlenih, nismo ih nikad imali. Sve se radi na volonterskoj bazi. Kako se finansiramo? Napišemo projekt, prikupimo papirologiju i eventualno prođemo, onda to i realiziramo. Nismo ni na budžetu, nismo kao druga boračka udruženja. I zato i imamo najveći broj članova", poručuje Rusmir Piralić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Piralić najviše insistira na projektima rehabilitacije u prirodi. Nedavno su putem donatora nabavili štapove za pecanje kako bi ljudi što više boravili u prirodi. U sklopu toga, uz instruktora su išli i timovi roditelj-dijete, putovali su i bili i na takmičenju u Konjicu, nastavlja Rusmir Piralić, opisujući stečene uspomene i proživljenu sreću svojih članova. 

"Opet se moram vratiti na naše udruženje. Naši projekti su ekonomsko-socijalnog karaktera, mi na to apliciramo, kao i na projekte rehabilitacije i memorijalizacije... na primjer, za vrijeme pandemije koronavirusa, 45 naših članova ostalo bez posla, Ima među nama i doktora nauka, ali većina rade poslove kao što su moleri, majstori ili autopraonica i tako. Ne želim da pričam neku socijalnu priču, to su realnosti. U tom dijelu, koliko imamo kapaciteta, želimo učiniti nešto po tom pitanju. Imamo saradnju s ustanovom u Rakovici: ako neko od naših članova ima potrebu za psihoterapijom, može se javiti 'našem drugu u ustanovi'", opisuje naš sagovornik Udruženje koje njeguje.

Cilj je, dodaje Piralić, "da budemo konkretna pomoć maloljetnom borcu koji plovi ovim 'današnjim brodom' u Bosni i Hercegovini".

"Dali smo svoju mladost i ljubav za Grad Sarajevo u odlučujućim momentima. Pravda i historija su na našoj strani", riječi su kojima Piralić završava razgovor za portal Radiosarajevo.ba.