Prof. dr. Mirza Smajić: Zašto je ljudska sigurnost danas toliko ugrožena?

Međunarodni autoritet u oblasti sigurnosti, prof. Joseph Nye jednom je rekao da da je "sigurnost je poput kisika - ne primjećujete je dok je ne počnete gubiti, ali kad se to jednom dogodi, više ne možeš razmišljati o bilo čemu drugom".

Piše: Faruk Vele, za portal Radiosarajevo.ba

Čini se da je Bosna i Hercegovina sve bliže ovom stanju kako iz dana u dan stižu izvještaji o teškim krivičnim djelima u kojima su sve češće akteri i maloljetnici. Kako je u našem društvu običaj da se i najteži problemi zaborave poslije nekoliko dana, ili, bolje reći, guraju pod tepih, neophodno je promijeniti paradigmu i o problemima sigurnosti govoriti sa međunarodno relevantnim ekspertima u oblasti sigurnosti. Jedan od njih svakako jeste prof. dr. Mirza Smajić sa Odsjeka sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Sa njim razgovaramo o konceptu ljudske sigurnosti.

Ljudska sigurnost je vrlo opsežan pojam koji se sastoji od dvije kategorije – "sloboda od oskudice" i "sloboda od straha". Prvi pojam predstavlja širu definiciju i uključuje prijetnje poput gladi, zaraze, represije, i zaštita od iznenadne nepogode. Drugi pojam stavlja naglasak na prijetnje prema pojedincu (npr. trgovina drogom, mine, etnički sukobi, nefunkcioniranje države, trgovina lakim oružjem).

Radiosarajevo.ba: Uvaženi profesore Smajić, u posljednje vrijeme svjedočimo sve brojnijim primjerima ugrožavanja ljudske sigurnosti. Šta se, zapravo, dešava i zašto se sve manje osjećamo sigurni?

Smajić: Da, nažalost, u posljednje vrijeme svjedočimo brojnim primjerima ugrožavanja ljudske sigurnosti! Uzroke možemo tražiti u raznim faktorima, ali ono što treba naglasiti i što jako utječe na sigurnost su i globalna kretanja u današnjem ambijentu egzistiranja čovjeka i ljudske zajednice. Samo u proteklih deset godina, svjedoci smo velikih promjena i katastrofa po ljudski rod. Brojni sukobi, prirodne nesreće, neravnomjerna preraspodjela resursa... i naša trenutna obaviještenost o negativnim dešavanjima uz brzi protok svih drugih informacija, uz nemogućnost sagledavanja i rješavanja društvenih problema koji se dešavaju u stvarnosti, dovodi pojedinca i kompletnu zajednicu u stanje straha i neizvjesnosti.

Radiosarajevo.ba: Gdje tražiti uzroke koji ugrožavaju pojedince ili cijele grupe (primjerice žene) i šta kada su sudionici u zločinima vrlo često i maloljetna lica?

Smajić: Sistem u kojem živimo se mora radikalno mijenjati, evo npr. mi imamo zakone koji daju okvir za funkcionalnost sistema, ali primjena istih bi trebala biti dosljednija, brža, transparentnija... Moramo imati, upotrijebit ću izraz "autoritativnu hijerarhiju" u okviru postojećeg sistema, istovremeno dopuštajući da se isti i mijenja ako se uvide njegove manjkavosti.

Treba istaći i ranjive grupe koje se osjećaju nezaštićeno, nadalje, svjedočimo u posljednje vrijeme sve brojnijim napadima na žene koji, nažalost, sve češće završavaju i sa ubistvima i dolazimo u situaciju "krize sistema". Ovdje je bitno naglasiti da se mnogo toga može učiniti s "institucionalnog aspekta" i također, konsultovanjem struke kako bi se pristupilo većem angažmanu jer se navedeni slučajevi nasilja često dešavaju zbog narušenog mentalnog zdravlja i "negativne" ambijentalnosti koja pogoduje ugrožavanju ljudske sigurnosti.

Sistem odgoja i obrazovanja je isto područje u kojem treba više angažmana, jer maloljetna lica sve češće ne pronalaze svoje utočište u porodici i školi pri čemu postaju marginalizirana i počinju se dokazivati kroz negativne aspekte koji rezultiraju nezadovoljstvom i u krajnjem slučaju nasiljem, kojem svjedočimo.

Pristup koji bi bio najadekvatniji da se suočimo sa brojnim izazovima koji utječu na ljudsku sigurnost bio bi holistički, što znači da kompletna zajednica mora sudjelovati u jednoj "organizacijskoj šemi" kako bi se pridonijelo rješavanju nagomilanih problema, koji bi se onda morali početi sistemski rješavati.

Sve je to dio jednog dužeg procesa, ali evo, mislim da moramo krenuti prvenstveno od osnovne ćelije, dakle porodice u kojoj egzistira ličnost i nastojati da univerzalne vrijednosti kao što su moral, pravda, poštenje, obrazovanje i rad budu obzor na kojem će pojedinac graditi svoju ličnost.

Radiosarajevo.ba: Kako se suočiti s izazovima radikalizacije prije svega mladih?

Smajić: Proteklih dana svjedočili smo ubistvu i ranjavanju ovlaštenih službenih lica koje je počinilo maloljetno lice i djelo je kvalificirano kao teroristički čin. Ova dešavanja impliciraju da smo duboko u problemu koji izgleda nerješiv i da smo došli do tačke kada se moramo pozabaviti sa kompletnim sistemom u kojem ta djeca i mladi egzistiraju.

Ovdje je prije svega ključno preventivno djelovanje kako bi se izbjegla radikalizacija i negativno ponašanje mladih. Preventivno djelovanje vidim kroz osvještavanje mladih, nudeći im sadržaje koji su za njihovu dob, bolji nadzor u odgoju i obrazovanju, razgovor o problemima i prije svega zajednicu u kojoj će se osjećati zaštićeni kako ne bi dolazili u doticaj s grupama i internetskim sadržajima koja na negativan način mijenjaju njihovu svijest. Nadalje, ovdje bih naglasio i bolje represivno djelovanje dajući veće ovlasti organima reda, kao i izmjenu legislative pooštravajući sankcije i kaznenu politiku.

Radiosarajevo.ba: Koliko nam iskustva iz svijeta mogu pomoći u prevenciji izazova s kojima se suočavamo?

Smajić: Prije svega, uzimajući u obzir društvena dešavanja i izazove s kojima se svi suočavamo,  mislim da je jako bitno pratiti dobre prakse koje rezultiraju smanjenom stopom kriminaliteta, nasilja i ugroza.

Ovdje naglašavam da apsolutne sigurnosti nema, ali imamo dobrih primjera kako se edukacijom, sistemom prevencije i sistemskog djelovanja državnih institucija, ustanova, nevladinih organizacija i svih aktera koji čine jedno normalno i zdravo društvo može stvoriti ambijent "sigurnijeg društva".

Evo, kao pozitivan primjer mogu spomenuti Republiku Sloveniju koja je kroz legislativu i umreženost institucija u tranzicionom periodu kroz koji je i sama prošla uspjela da postane reprezentativna država u kojoj je stopa kriminaliteta na "niskom nivou", a s druge strane obrazovni sistem i razvoj tehnologije na "visokom nivou", što kroz smanjenu stopu nezaposlenosti i velike angažiranosti svih članova društva rezultira društvenom zajednicom u kojoj je obezbjeđena "institucionalna sigurnost" i "ugodna ambijentalnost" čemu bi trebala pretendovati i naša država.