Podjela imovine SFRJ kao prepreka na putu BiH ka EU: Kako su ovo pitanje riješile Češka i Slovačka?

Reguliranje statusa državne imovine u Bosni i Hercegovini – odnosno imovine koja je nekada pripadala Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a zatim je ustupljena državama koje su nastale njenim raspadom, jedan je od ključnih preduvjeta za ostvarivanje pravne sigurnosti i ispunjavanje kriterija o kojima ovisi napredovanje zemlje u euroatlantskim integracijama.

Sporazum o sukcesiji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zaključen u Beču 2001. godine, stupio je na snagu tri godine kasnije nakon što je i posljednja zemlja sukcesor, Hrvatska, dala svoju saglasnost. Potpisnice sporazuma su Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Makedonija i Bosna i Hercegovina. 

Aneks B ovog sporazuma podrazumijeva listu diplomatsko-konzularne imovine bivše Jugoslavije. Prema procjenama iz Aneksa B, BiH je u skladu sa pripadajućim postotkom od 15 posto dobila imovinu u Brazilu i Indiji ukupne vrijednosti 2,58 miliona KM.

Međutim, proces raspodjele imovine nije još uvijek završen. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u aprilu ove godine na održanoj sjednici dalo je zaduženja bh. predstavnicima u zajedničkim tijelima za provedbu aneksa, u cilju zaštite interesa Bosne i Hercegovine.

Većina zemalja bivše Jugoslavije pokušala je riješiti pitanje podjele imovine putem bilateralnih pregovora. Države su pregovarale o raspodjeli imovine i obveza, pokušavajući postići sporazum koji bi bio prihvatljiv za obje strane. U nekim slučajevima, međunarodne organizacije ili druge zemlje djelovale su kao posrednici kako bi olakšale pregovore i pomogle u postizanju sporazuma.

U nekim slučajevima, podjela imovine bila je povezana s preuzimanjem određenih dijelova vanjskog duga bivše Jugoslavije. To znači da bi zemlje preuzele dio duga u zamjenu za određene dijelove imovine.

Različito tumačenje pojma 'državna imovina' u BiH

Pitanje državne imovine ponovo je aktuelizirano nakon što su predstavnici vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska počeli knjižiti državnu imovinu na entitet, protivno odlukama Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud je do sada u nekoliko presuda precizirao da je pitanje državne imovine u nadležnosti države, odnosno Parlamentarne skupštine BiH. U opisu državne imovine koji je dao Ustavni sud BiH navodi se da državna imovina ne podrazumijeva samo skup nekretnina koje služe javnoj vlasti, nego je državna imovina i 'javno dobro' (morska voda, morsko dno, riječna voda, riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva, javna i saobraćajna mreža, saobraćajna infrastruktura), koje prioritetno služi svim ljudima u državi.

Raspolaganje državnom imovinom zabranjeno je zakonom koji je 2005. nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH, Paddy Ashdown. Ova zabrana ostaje na snazi do usvajanja novog zakona na nivou države kojim treba biti utvrđeno kojem nivou vlasti pripada koja imovina. Na potrebu konačnog rješenja ukazivao je i Ustavni sud BiH u posljednjih nekoliko mjeseci, čije odluke predstavnici RS smatraju ništavnim.

Raspodjela državne imovine jedan je od pet ciljeva koje je još 2008. godine definiralo Vijeće za implementaciju mira (PIC), kao uvjet za zatvaranje OHR-a, kao i jedan od uvjeta za pristup NATO savezu i Europskoj uniji. Komisija za državnu imovinu je u prethodnim godinama kandidirala nekoliko prijedloga o načinu knjiženja na državu i niže nivoe vlasti, ali nijedan nije dobio saglasnost svih političkih strana u BiH.

Intervencija OHR-a

Ured visokog predstavnika u BiH (OHR) formirao je Radnu grupu za pitanja državne imovine Bosne i Hercegovine koja je dosad imala osam radnih sastanaka.

"Cilj Radne grupe je sakupiti niz stručnih mišljenja i informacija kako bi Parlamentarnoj skupštini pružila pomoć u provedbi aktivnosti usmjerenih na rješavanje pitanja državne imovine.

Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između državnog i drugih nivoa vlasti prvi je cilj Programa 5+2 i obveza bosanskohercegovačkih vlasti na čije rješavanje se već dugo čeka", saopćeno je iz OHR-a.

Nije zvanično objavljeno ko zasjeda u ovoj grupi, ali je predsjednik Skupštine RS Nenad Stevandić ranije potvrdio da su predstavnici iz ovog entiteta napustili Radnu grupu.

Iako je međunarodna zajednica reagovala kako bi pitanje državne imovine bilo čim prije riješeno, nedostatak političkog koncenzusa po ovom pitanju još uvijek je prepreka na putu BiH ka EU.

Kako su Češka i Slovačka riješile ovo pitanje?

Češka Republika i Slovačka nisu u potpunosti riješile sve probleme vezane za zajedničku imovinu koji su se pojavili nakon raspuštanja Čehoslovačke 1993. godine. 

Dvije zemlje su se upustile u pregovore kako bi podijelile zajedničku imovinu, kao što su zgrade vlade, ambasade, vojna oprema i druge imovine. Također su morali riješiti pitanja vezana za valutu, bankarski sistem i različite sporazume s drugim zemljama.

Proces podjele imovine i rješavanja problema zajedničke imovine bio je složen i vremenski zahtjevan. Iako je tokom godina postignut značajan napredak, neki sporovi mogu još uvijek ostati nerešeni.

Pitanje zajedničke imovine i podjela imovine između Češke Republike i Slovačke bili su važni problemi tokom njihovih ulazaka u Europsku uniju.

Kao dio procesa pristupanja EU, i Češka Republika i Slovačka morale su ispuniti određene kriterije poznate kao Kopenhagenski kriteriji. Ti kriteriji uključuju stabilnost institucija, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prisutnost funkcionalne tržišne ekonomije. Rješavanje pitanja zajedničke imovine i osiguranje pravedne podjele imovine između dviju zemalja bile su važni koraci u dokazivanju njihove stabilnosti i pridržavanja vladavine prava.

Pregovori o pristupanju EU također su uključivali rasprave o raznim ekonomskim i pravnim aspektima, uključujući prava na imovinu. Obje zemlje morale su zadovoljiti standarde EU za zaštitu prava na imovinu i dokazati svoju predanost rješavanju otvorenih pitanja vezanih za zajedničku imovinu.

Rješavanjem ovih problema, Češka Republika i Slovačka su uspjele pokazati svoju spremnost za pridruživanje Europskoj uniji. Češka Republika postala je članicom EU 1. maja 2004. godine, i Slovačka također na isti dan, nakon uspješnog završetka procesa pristupanja i ispunjavanja potrebnih kriterija.

Važno je napomenuti da je proces pristupanja EU-u sveobuhvatan i obuhvaća mnoge druge aspekte, poput političkih, ekonomskih i društvenih reformi. Rješavanje pitanja vezanih uz zajedničku imovinu samo je jedan element širih reformi potrebnih za buduće članstvo u EU.