Christiane Amanpour i bosanske lekcije „fake newsa“: Svi "lavovi iz Pionirske doline"

Legendarna novinarka Christiane Amanpour koju je svjetska javnost upoznala po izvještajima tokom agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, u glavni grad naše zemlje  stigla je ovih dana kako bi prisustvovala projekciji iznimnog dokumentarnog ostvarenja, filma „Poljubite budućnost“ (Kiss the Future) kojim je u petak, 11. augusta, otvoreno 29. izdanje filmskog festivala Sarajevo Film Festivala.

Piše: Faruk Vele za Radiosarajevo.ba

Vodeće lice CNN-a upravo u ovom filmu dijeli svoje iskustvo tokom izvještavanja iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine, gdje je, po osobnom priznanju, naučila šta znači biti novinarka i „prepoznati agresora i žrtvu“. Ali - što je u današnjem kontekstu posebno važno - promišlja o fenomenu „feke newsa“. O tom zlobnom i osmišljenom fenomenu širenja lažnih vijesti (fake fotografija ili fake videa) protiv kojeg se slavna novinarka bori već godinama. 

Amanpour u filmu svjedoči kako se upravo u Bosni tokom 1992.-1995. po prvi put susrela s fenomenom „fake newsa“, te primjećuje da je to bilo i ostalo moćno oružje srpskih političkih interesa.

„Laži koje u tom ratu (u Ukrajini) koristi Moskva sasvim nalikuju srpskoj propagandi“, kazala je u subotu, 12. augusta, Amanpour u Sarajevu.

Ukazuje zato da se „lekcije iz Bosne ne smiju zaboraviti“, jer...

„Fenomen lažnih vijesti i propagande koju je provodila srpska strana 90-ih upravo je ono što je bio Putinov medijski narativ u njegovoj invaziji na Ukrajinu“, dodala je.

Na koje lekcije nas upućuje Christiane Amanpour i šta one danas znače?

„Ubijanje srpske nejači“

Svima u sjećanje, naravno, najprije dolazi izvještaj „novinarke“ Rade Đokić koja je prenijela da su „muslimanski ekstremisti dosetili valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti“.

„Protekle noći srpsku nejač žive su bacali u kaveze lavovima u Zoološkom vrtu“, tvrdi srpska straža sa Kromolja“, navela je u izvještaju Đokić.

Ovu lažnu informaciju koju je objavila TV Pale, odnosno „glasnogovornik režima Radovana Karadžića“ na njoj, notorni Risto Đogo, kao i press-agencija SRNA, bez ikakve provjere će da preuzmu Tanjug i mediji pod kontrolom režima Slobodana Miloševića.

TV Beograd je, u svom Dnevniku u 19:30 sati, koji gleda više miliona gledatelja, je, također, objavio informaciju koju je radio-vezom iz Sarajeva dojavila njegova reporterka koja se nalazi „na licu mjesta“.

Ovaj primjer ističe i Milorad Tomanić u djelu „Srpska pravoslavna crkva u ratu i ratovi u njoj“.

„Tokom rata u Bosni i Hercegovini u beogradskoj štampi je objavljeno da je i Davorin Popović, pevač poznate grupe "Indexi" u sarajevskom zoološkom vrtu bacao srpsku decu lavovima. Kasnije, Davorin Popović i njegova grupa bili su prvi muzičari iz BiH koji su napravili koncert u Beogradu. Niko se više nije sećao gluposti objavljivanih radi stvaranja što veće međusobne mržnje. Da li bi i novinari i urednici listova koji su objavljivali ovakve laži trebalo krivično da odgovaraju?“, pitao se Tomanić.

„Sistematično ocrnjivanje Muslimana“

Ovakav oblik dezinformiranja, to jeste proizvodnje „lažnih vijesti“, redovni profesor na Univerzitetu Reims Champagne-Ardenne (Francuska), Renaud de La Brosse, smatra „najpogibeljnijim“.

„SRNA, televizija bosanskih Srba, govorila je “u vreme kada je Sarajevo bilo odsečeno od sveta, o izgladnelim lavovima iz sarajevskog zoološkog vrta koje ‘Muslimani hrane srpskom decom i ženama”. Tu propagandnu tehniku već je oprobala nacistička Njemačka, kad je zakucavanje i ponavljanje istih reči i istih izraza imalo svrhu da ih mase počnu smatrati istinom“, naveo je francuski profesor.

On je na zahtjev Tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a u predmetu „Milošević“, sastavio je izvještaj pod naslovom „Politička propaganda i projekt “Svi Srbi u jednoj državi”: posljedice instrumentalizacije medija za ultranacionalističke svrhe“, gdje se, uz ostalo, spominje i sistematično korištenje lažnih vijesti.

„Koliko su mediji pripremali rat koji je izbio sa proglašenjem nezavisnosti Slovenije i Hrvatske 25. juna 1991, toliko su ga televizijske i radio stanice, kao i novine, jednako svjesno i održavale stavljajući se u službu rata, pokrećući intenzivnu medijsku bitku koja se sastojala u širenju mržnje, tendencioznih i lažnih informacija. U vezi s tim, kao primjere možemo da pomenemo lažne informacije koje su prenosila srpska sredstva informisanja, a o navodnim pokoljima (srpskih) beba odnosno djece od strane Hrvata ili Muslimana“, navodi se u izvještaju.

Profesor La Brosse primjećuje da je manipuliranja i instrumentalizacija osjećanja i animoziteta naroda u sastavu bivše Jugoslavije korištena „s ciljem da se stigmatiziraju različitosti identiteta i onemogući bilo kakav budući zajednički život u okviru jugoslovenskog prostora“.

„Dobar primjer za to je sistematsko ocrnjivanje bosanskih Muslimana u srpskim sredstvima informisanja u Bosni i Hercegovini koje su dalje preuzimala sredstva informisanja u Srbiji. Risto Đogo, voditeljska zvezda TV Pale, bio je, dakle, propovjednik srpske superiornosti i muslimanske degenerisanosti - pri čemu su njegovi stalni napadi imali za cilj najgrublje vređanje Muslimana kao nacionalne zajednice kao i, sa druge strane, da sve dijelove srpske javnosti navedu da posumnja u pripadnost Muslimana ljudskom rodu“,  navodio je autor.

Koristeći „tehniku već korišćenu u nacističkoj propagandi“, fabrikovane su laži, izmišljaju razlike i preuveličavale suprotnosti između nacionalnih zajednica, čime su se "televizija, radio i štampa upustili u opasnu igru".

„Sistematska upotreba lažnih informacija, polu-informacija, odsustvo medijskog pokrivanja određenih događaja omogućilo je da se među nacionalne zajednice udahnu i uliju mržnja i strah. Mediji su pripremili psihološki teren za narastanje međunacionalne mržnje, pretvorivši se u oružje kada je izbio rat“, zaključio je.

Jezik mržnje

Na sistematično širenje lažnih vijesti naslanjali su se otvoreni iskazi jezika mržnje poput onog bivše predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić, koja je tvrdila je da su „Muslimani genetski kvaran materijal koji je prešao u islam“.

„To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentrisan. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.  Nakon ovakvih istupa Plavšić je izjavljivala da „etničko čišćenje može biti i prirodna pojava“, te priželjkivala da „čitavu istočnu Bosnu očisti od Muslimana“, tvrdila je osuđena ratna zločinka.

Šta je to što imamo danas? Koliko je danas u upotrebi „sistematska upotreba lažnih informacija i polu-informacija“ kako bi se „među nacionalne zajednice udahnuli i ulili mržnja i strah“. Je li fake news i danas oružje?

Milorad Dodik se pokazao dostojan nasljednik Plavšić, čiji je, na koncu, bio saradnik. Osim činjenice da imamo eksploziju jezika mržnje u javnom prostoru, gdje predsjednik bh. entiteta RS i bivši član Predsjedništva Bošnjake naziva „podaničkim narodom“, gdje imami „arlauču“, gdje se vrijeđa član Ustavnog suda BiH jer je Albanac, a članica Centralne izborne komisije (CIK) naziva „srpskom fukarom“ jer je udata za Bošnjaka..., svjedočimo najneobičnijim primjerima „fake newsa“.  

Osim višegodišnjeg otvorenog negiranja genocida, Dodik, koji se danas suočava s optužnicom Državnog tužilaštva, posezao je za smišljenim širenjem lažnih vijesti.

Primjer Srebrenice.

"Ima podataka da su tabuti prazni, da u njima nema posmrtnih ostataka, nego se samo stavi ime", izjava je Milorada Dodika iz jula 2021. godine koja je predstavlja zastrašujući primjer širenja „fake newsa“, iako je prenosiocu istina bila sasvim razvidna.

Tako Dodik 2007. jasno kaže:

„Bio je genocid u Srebrenici“.

To indicira svjesno manipuliranje činjenicama kako bi se izazvala emocije, te koristile kao klasično oružje o rukama moćnika.

Najsvježiji su primjeri gdje djeca opkoljenog Sarajeva preko noći postaju „srpske žrtve“. Naime, na spisku ubijene djece koji je prikazala Radio Televizija RS (RTRS), mediji pod kontrolom Dodika, našla su se najmanje tri imena djece koje je ubila Vojska Republike Srpske. To su: Marko Lukić (11 godina), Mirjana Malešević (16 godina), Damir Dodik (17 godina).

Ovakva bezobzirna praksa samo je kap u moru zloupotrebe medija za širenje „fake newsa“. Istraživanje kolega sa BIRN-a pokazalo je da RTRS posljednjih godina u desetinama slučajeva prenosio sadržaje anonimnih portala „koje stručnjaci za provjeru činjenica najčešće označavaju pristranim, lažnim ili u nekim slučajevima kao promociju teorija zavjere“.

Zato nije čudo da se na obilježavanju „Oluje“ ovog augusta nađe i fotografija nastala protjerivanja Bošnjaka iz Žepe kao navodna  žrtva hrvatske vojno-redarstvene akcije. Iako je odgovornost svaljena na izvjesnu agenciju,  navedena fotografija se već nekoliko godina koristi u srbijanskim tabloidima bliskim vrhu države - kao „ilustracija“  srpskih progona u Hrvatskoj.

To je opet samo logičan nastavak „fake newsa“ o „157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo“; o „muslimanima koji su pogodili Markale“, o podmetnutoj napravi koja je ubila tuzlansku mladost na Kapiji na Dan mladosti, ili sadržaja gdje se ismijavaju prijedorski logoraši, te optužuju za laži na srpski narod!?

Riječ je, dakle, o „sistematičnoj upotrebi lažnih informacija“ kao u godinama prije i toku ratova na prostorima bivše Jugoslavije i agresije na BiH.

Lekcije za svijet

Zašto su lekcije iz Bosne važne danas za svijet? Film „Kiss the Future“ završava podsjećanjem na Ukrajinu i Putinovu fabriku laži.

Govoreći o ratu u Ukrajini, Amanpour je na prošlogodišnjoj konferenciji na Kosovu istaknula da će „agresori nastaviti koristiti lažne vijesti i propagandu“, kao što su to činiti  dugo vremena na Balkanu, posebice u Bosni i Hercegovini.

Podsjećala je kako je upravo zbog fake newsa  međunarodnoj javnosti trebalo je dosta vremena „da napravi razliku između agresora i žrtve“.

Otkako je 24. februara prošle godine započela invaziju na Ukrajinu, na internetu bijesni informacijski rat. Ova bitka za istinu vodi se na više razina, upozoravaju međunarodni mediji. Lažne vijesti dodatno  zamagljuju i ruski rat protiv Ukrajine.

Manipulirane fotografije, lažne izjave, državna propaganda i fake video zapisi dio su priče o agresiji Rusije na Ukrajini.

Primjerice, dok su Ukrajinci ginuli u redovima za hljeb, ruske vlasti su to negirale, na isti način kako je Karadžićeva propaganda tvrdila da Sarajlije ubijaju sami sebe 1992.-1995.

Na isti način je poznata fotografija kolege Damira Šagolja snimljena na Kosovu 1999. godine (objavljena na naslovnici „Timesa“) iskorištena za ruske propagandne svrhe... Poznato?

To su samo neki od primjera. Zato su bosanske lekcije Christiane Amanpour ključne dok svjedočimo borbi za opstanak demokracije u svijetu, istina protiv diktatura, te protiv propagande i „fake newsa“.