Analiza promjena Krivičnog zakona koje je donio Christian Schmidt

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt je 27. aprila donio velike promjene zakona o formiranju vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali skoro pa i neprimjećeno je prošao drugi dio njegove odluke, koji se odnosi na korupciju u javnom sektoru. 

Dok je sav fokus bio na promjenama Ustava Federacije BiH, izmjene Krivičnog zakona na državnom nivou i u oba bosanskohercegovačka entiteta nisu bile tema među političarima u našoj zemlji. Ove promjene su se dugo čekale, a njima je pojačana borba protiv korupcije. 

Međutim, šta one tačno znače? Kako je pojasnio Schmidt promjene krivičnog zakona su donesene kako bi se zaustavila trgovina uticajem, podmićivanje i drugi vidovi korupcije, ali ono što može da zabrinjava jesu detalji. Drugim riječima, pitanje je kakva će biti aplikacija u praksi ovih promjena krivičnih zakona na državnom i entitetskom nivou. 

Sve promjene možete vidjeti na linku OVDJE, a vrijedi spomenuti da je novi tekst u krivičnim zakonima identičan za nivo BiH i za oba bh. entiteta. 

Prvi stav člana 219.b Krivičnog zakona BiH, 382b Krivičnog zakona FBiH i 321a Krivičnog zakona RS odnosi se trgovinu uticajem, mitom i drugim vidovima korupcije. Radi se o stavu koji je već dugo trebao biti dio Krivičnih zakona na svakom nivou u našoj državi. 

Međutim, problemi počinju s drugim stavom donesenih promjena. Specifično, radi se o jednoj rečenici. U sredini ovog stava Krivičnih zakona se navodi:"... kako bi učinio nešto što bi inače i bio dužan učiniti ili propustio učinti nešto što inače i ne bi smio učiniti..." 

Iako se ovdje pokušava suzbiti korupcija kroz štele, kako se to u BiH popularno zove, problem je što je previše široko postavljeno. U novom Krivičnom zakonu ne postoji iznimka za bilo koji slučaj kršenja ovog stava, iako te iznimke postoje u drugim zemljama. 

Recimo, ovim stavom na najvećem su udaru dvije stvari koje su u razvijenim zemljama potpuno legalizirane - lobiranje i političko kadrovanje. Drugim riječima, bilo koje 'nagovaranje' političara na zakonodavnim pozicijama, ako to bude interpretacija ovih promjena, smatrat će se kaznenim djelom. Također, interno obećanje među stranačkim kolegama o većoj poziciji na listi će se smatrati korupcijom. 

Mada je mišljenje među bh. javnosti da ove stvari jesu koruptivne, radi se o normalnim političkim procesima, čak i u zapadnim zemljama. Ipak, to nije najveći problem ovog stava. 

Daleko najveći potencijal za zloupotrebu ovih promjena krivičnih zakona leži u tome što postoji potencijal da svaki politički zvaničnik, nezadovoljan s ishodom glasanja, govori kako je po ovom stavu kriv svaki njegov kolega koji je glasao na način na koji se njemu to lično ne sviđa.

Drugim riječima, dio promjene krivičnih zakona koji kaže da je kažnjivo uraditi nešto što se svakako i trebalo uraditi, ako ste čovjek na poziciji koja se finansira javnim novcem, otvara potencijal da se i savjesne zvaničnike, bilo da su u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, može krivično goniti ako se za to nađe i najmanji povod. S tim u vezi, svaki od novih stavova dodanog člana u krivične zakone, osim novca, spominje i druge 'valute' političke trgovine. 

Iako je riječ, treba to opet spomenuti, o dobroj promjeni koja bi trebala ojačati borbu protiv korupcije unutar naše zemlje, generalno postavljanje ovog stava specifično moglo bi biti kontraproduktivno, te bi moglo napuniti naš pravosudni sistem slučajevima koji ne vode nigdje, te se konačno iskoristiti kao političko oruđe. Nažalost, ostavljeno je na interpretaciju, a s obzirom na to koliko je pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini ispolitiziran, ta tumačenja mogla bi biti dosta različita, od sudije do sudije. 

Nakon stava dva, slijede treći i četvrti koji, u suštini, znače isto. Problemi opet počinju s petim stavom ovih izmjena. 

Kako kaže posljednja rečenica stava pet, "...bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan." Ovo ostavlja ogroman prostor za zloupotrebu novog zakona. Naime, prema presudi Europskog suda za ljudska prava, retroaktivno apliciranje zakona nije u skladu s pravnim vrijednostima kojima težimo kao država. 

Presuda Maktouf-Damjanović iz 2013. godine, kada je Europski sud za ljudska prava odlučio protiv države Bosne i Hercegovine, otvoreno govori kako je nemoguće aplicirati zakone retroaktivno. Prema toj presudi, Iračanin Abuladhim Maktouf oslobođen je kazne za ratni zločin, koja je došla po Krivičnom zakonu koji u doba kaznenog djela nije postojao. Isto tako, moguće je da će se vršiti progon po ovom stavu novog člana krivičnih zakona u BiH, s obzirom na to kako je napisana posljednja rečenica ovog stava. 

Jasno je da je ovom rečenicom Schmidt, ili njegov pravni tim koji je izmjene napisao, htio da se 'pokrije' ako je do obećanja pozicija došlo prije izbora. Problem nastaje u tome što to nije dovoljno izričito napisano, a poznato je kako interpretacija, bilo da je riječ o advokatima ili sudijama, može biti otvorena i zloupotrebljena. 

Šesti, sedmi, osmi, deveti i deseti stavovi novih članova krivičnih zakona u BiH i u oba bosanskohercegovačka entiteta odnose se na određene detalje vezane za oduzimanje dobiti, suspenzija sa službene dužnosti i oduzimanje odličja, ako su ista prethodno dodijeljena osobi koja je po novom zakonu osuđena. 

Treba još svakako spomenuti kako su propisane i različite zatvorske kazne po prvih pet stavova ovih promjena. Stavovi jedan i pet nose kaznu zatvora od jedne do deset godina, stavovi dva i tri nose kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok stav četiri nosi kaznu zatvora do tri godine. Svi članovi nose i novčanu kaznu, ali nije poznato o kojoj cifri se radi. 

Iako su apsolutno zasjenjeni promjenama Ustava FBiH, novi članovi i stavovi potencijalno mogu imati veliki uticaj na politički život u Bosni i Hercegovini. Posebno su problematični članovi dva i pet, ali dok se ne počnu aplicirati u pravosudnom sistemu naše zemlje, teško je predvidjeti da li će se zaista ostvariti potencijali zloupotrebe koji definitivno postoje.