Amar Čaušević: Klimatske promjene dovest će do daljnjeg rasta temperatura u BiH

Štokholmski institut za okoliš (SEI) nedavno je proveo prvu analizu finansiranja zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini (BiH) s ciljem da se u budućnosti omogući održivo utvrđivanje prioriteta za finansiranje zaštite okoliša.

Osiguranje adekvatnog finansiranja zaštite okoliša, klimatskih promjena i održivog razvoja je izazov, posebno za države sa niskim ili srednjim prihodom, kakva je upravo BiH.

Tim povodom za portal Radiosarajevo.ba govori Amar Čaušević, ekspert sa velikim međunarodnim iskustvom, istraživač bosanskog porijekla u timu za politiku i strategiju zaštite okoliša. Također, djeluje u Stokholmskom centru za održive finansije (SFFC) i SEI-ivom istraživanju koje ispituje veze između umjetne inteligencije i klimatskih promjena.

Magistrirao je međunarodnu ekonomiju i energiju, resurse i okoliš na Paul H. Nitze školi za napredne međunarodne studije (SAIS) na Univerzitetu Johns Hopkins u Americi. Također ima magisterij iz međunarodnih odnosa i diplomu iz projektnog menadžmenta na Univerzitetu u Bostonu. Dodiplomsko obrazovanje završio je na Univerzitetu Webster, stekavši diplomu menadžmenta.

BiH za pet godina primila 545 miliona USD

Radiosarajevo.ba: Gospodine Čaušević, zajedno sa saradnicima upravo ste završili analizu tokova međunarodnog javnog finansiranja za okoliš, klimatske promjene i održivost u kontekstu Bosne i Hercegovine. Šta je navedena analiza pokazala?

Čaušević: Studija je obuhvatila sveobuhvatni pregled dostupne literature i detaljnu analizu tokova finansiranja zaštite okoliša u BiH u razdoblju od 2015. do 2020. godine nakon potpisivanja Pariškog sporazuma.

Rezultati pokazuju da gotovo ne postoje informacije o efikasnosti finansiranja zaštite okoliša, kao i nezavisne procjene efekta međunarodnog finansiranja, što stvara određene prepreke za dalje studije.

Analizom je utvrđeno da je BiH primila oko 545 miliona USD za finansiranje zaštite okoliša u promatranom petogodišnjem razdoblju, što zasigurno nije mali iznos, ali, ipak, nije zadovoljavajući za očekivane promjene.

Interesantno je da je BiH 58 posto sredstava dobila u vidu grantova, dok je 38 posto osigurano kroz razne vrste kredita.

BiH se može i treba zalagati za pravedniju raspodjelu sredstava na temelju svog doprinosa globalnim emisijama stakleničkih plinova. Pružanje gotovo 40% sredstava za okoliš Bosni i Hercegovini u obliku kredita povećava razinu zaduženosti zemlje. To iskrivljuje načelo klimatske pravde, obzirom da BiH ima zanemarive emisije stakleničkih gasova.

Neravnomjerna raspodjela

Radiosarajevo.ba: Fokus je stavljen na period 2015.-2020. Što pokazuje, ipak, analiza priliva i utroška ovih sredstava?

Čaušević: Analiza je ukazala da postoji značajna razlika u navedenim dobivenim sredstvima između različitih sektora okoliša, te su finansijeri dali prioritet nekim sektorima, dok su neki zanemareni.

Više od 99% sredstava usmjereno je na upravljanje vodama, energijom, otpadom i okolišem (u vidu horizontalne politike). Konkretno, samo za sektor voda usmjereno je značajnih skoro 55% sredstava.

Nasuprot tome, vrlo važni sektori okoliša kao što su biodiverzitet, upravljanje resursima, hemijska sigurnost i zaštita od buke u okolišu dobili su manje od 1 posto ukupnih sredstava, što ukazuje na neravnomjernu raspodjelu sredstava. BiH bi mogla u budućnosti imati koristi od diverzifikacije finansiranja zaštite okoliša, kako iz perspektive finansijera tako i iz perspektive primatelja finansijskih sredstava.

Ako BiH želi da napreduje i bude održivo društvo, trebamo da težimo ravnomjernoj raspodjeli sredstava, koliko je to moguće, te osiguramo finansijsku podršku sektorima okoliša kao što je npr. zaštita šuma, zaštita tla, smanjenje zagađenja hemikalijama i slično.

Radiosarajevo.ba: Kako ova pitanja sagledavati u kontekstu izrade Strategija zaštite okoliša i Akcionog plana BiH (BiH ESAP 2030+), što bi inače trebao biti ključni alat za relevantne vlasti?

Čaušević: Kako bi se poboljšalo stanje okoliša i povećala usklađenost BiH sa propisima EU i međunarodnim sporazumima o okolišu, državne, entitetske vlade, te vlada Brčko distrikta (BD) pripremaju Strategiju i Akcioni plan zaštite okoliša (BiH ESAP 2030+). Analiza finansiranja zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini provedena je upravo u sklopu BiH ESAP 2030+ projekta koji provodi SEI i koji finansira Ambasada Švedske u Bosni i Hercegovini. Osim prve Strategije i Akcionog plana zaštite okoliša na državnoj razini, BiH ESAP 2030+ će ponuditi nove strategije i akcione planove za entitetske nivoe Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS), te za BD. Sve četiri strategije i akcioni planovi na razini jurisdikcija uključivat će strateške ciljeve i jasno definisane mjere za postizanje ekološke održivosti. Svaka jurisdikcija će provoditi svoju strategiju i akcioni plan u skladu sa ustavnim uređenjem BiH.

U sklopu BiH ESAP 2030+ napravili smo indikativni finansijski okvir za svaku jurisdikciju u kojem je procijenjeno preko 95% mjera. Na ovaj način dobili smo procjenu troškova potrebnih za implementaciju mjera za svaku od 7 okolišnih tematskih oblasti koje će biti obuhvaćene projektom. Cilj nam je da nakon Pariškog sporazuma, a prije usvajanja strategija i akcionih planova zaštite okoliša u BiH, ponudimo po prvi put sveobuhvatne informacije kako se ulagalo, koliko se ulagalo i ko su bili vodeći finansijeri zaštite okoliša u BiH. Na ovaj način, BiH ESAP 2030+ pružit će bh. vlastima i međunarodnim organizacijama ključni alat i širu sliku o dosadašnjem utrošku sredstava za zaštitu okoliša i tokovima zelenog kapitala, te omogućiti potrebne konkretne informacije za bolje planiranje daljih prioriteta ulaganja.

Dodao bih da će BiH ESAP 2030+ biti od strateške važnosti za stanje okoliša u svim jurisdikcijama širom BiH iz dva razloga. Prvo, dokument će jasno definisati aktivnosti i troškove za postizanje ekološke održivosti i poboljšanje ukupnog zdravlja i dobrobiti građana i građanki, spajajući administrativne jedinice BiH, FBiH, RS i BD u okviru zaštite okoliša. Drugo, dokument će, također, dati ključni doprinos procesu pristupanja zemlje EU (uključujući postizanje ciljeva Zelene agende za Zapadni Balkan) i podržati BiH u ispunjenju ciljeva Agende 2030 i Pariškog sporazuma.

Šta nas očekuje?

Radiosarajevo.ba: Svjesni smo globalnih klimatskih promjena, one su vidljive i nama građanima. Kako se te promjene lokalno mogu manifestirati (suše, poplave), na koji način one utječu na ekonomiju?

Čaušević: Bosna i Hercegovina se suočava sa različitim geofizičkim (zemljotresi) i hidrometeorološkim nesrećama (poplave, suše, toplinski valovi, šumski požari). Dok su geofizičke nesreće nepredvidive i nastupaju iznenadno, hidrometeorološke nesreće se javljaju sve češće, sve ih je teže predvidjeti i sve su jače.

Prema Strategiji prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja Bosne i Hercegovine, u BiH se klimatske promjene manifestuju u povišenoj srednjoj godišnjoj temperaturi i istovremenom smanjenju padavina. Scenariji klimatskih promjena ukazuju na daljnji rast temperature u BiH (od 1˚C do 6˚C, u zavisnosti od scenarija), povećanje rizika od nestanka ljetnih padavina, kao i značajno povećanje najviše i sniženje najniže temperature.

Zbog ovih promjena stanovništvo BiH je sve ugroženije od prirodnih nesreća kao što su poplave, suše, toplinski valovi, teške padavine i šumski požari. U protekle dvije decenije BiH se suočila sa ekstremnim klimatskim pojavama, uključujući jake suše, koje su dovele do značajnih gubitaka u poljoprivrednoj proizvodnji i prouzrokovale šumske požare. Toplinski valovi i katastrofalne poplave postaju uobičajena pojava. Na primjer, sjećamo se 2014. godine kada su zabilježene najveće poplave u historiji BiH, koje su izazvale materijalne štete u iznosu od oko 4 milijarde KM.

Zbog svog geografskog položaja, ograničenog kapaciteta prilagođavanja i ekonomskog značaja sektora poljoprivrede i šumarstva (koji čine 12% BDP-a BiH, zapošljavaju 20% radne snage i od suštinske su važnosti za ruralni razvoj), BiH je, u odnosu na druge evropske države, posebno osjetljiva na utjecaj klimatskih promjena. Zapravo, finansijska i institucionalna ograničenja uslovljavaju loš kapacitet BiH za prilagođavanje i mogućnosti da efikasno reaguje na prirodne katastrofe. Zbog toga BiH pokazuje veću osjetljivost na utjecaje klimatskih promjena u odnosu na ostale zemlje jugoistočne Evrope.