Na današnji dan rođen je Zulfikar Zuko Džumhur: Jedini pisac kojem je Andrić pisao predgovor
Na današnji dan, 24. septembra 1920. godine rođen je Zulfikar Zuko Džumhur, putopisac, slikar i karikaturist.
Rođen je u Konjicu, u uglednoj porodici vjerskih službenika. Otac mu je Abduselam Džumhur, a majka Vasvija rođena Rufo.
Osnovnu školu završio je u Beogradu, a višu gimnaziju u Sarajevu. Likovnu akademiju je završio u klasi Petra Dobrovića.
Bećiragić nakon poraza od Hrvatske: "Razlika od 13 koševa ništa ne znači u ludnici u Skenderiji"
Sjećanje na Zuku Džumhura: Smrt ne bi bila tako strašna ako bi tamo moglo da se čita
Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige "Zelena Čoja Montenegra".
"Čega god se dotakao, postajalo je umjetnost. Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili ono što je napisao ili doživio, propagirajući svoj privatni stil života, na koji su se svi lijepili kao mušice", govorio je pisac i slikar Momo Kapor.
Hodoljubio je Zuko svijetom, zapisivao i pričao, spajao ljude i rušio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikom objašnjavao i najsloženije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, društva i politike, zbog čega je bio blizak i cijenjen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim.
Otkrivene spomen-ploče Zuki Džumhuru i kralju Tvrtku I Kotromaniću
Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sam predsjednik SFRJ Josip Broz Tito vrlo rado se družio sa Zukom. Bio je jedan od najvećih boema svoga vremena.
Za Zukino najpoznatije djelo "Nekrolog jednoj čaršiji" predgovor je napisao njegov veliki prijatelj, nobelovac Ivo Andrić.
Umro je 27. novembra 1989. godine u Herceg Novom, a ukopan, 29. novembra, u rodnom Konjicu.
Dugo će se još prepričavati Zukine misli i anegdote poput:
"Uvijek sam u bijelom svijetu više bio začuđen odnjegovanošću i ljepotom žena u poznim godinama, nego divnom i raskošnom svježinom mladih djevojaka".
"Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezanimljive rečenice nekog gnjavatora i mehkosera".
Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: "Što, bolan, trčiš?", a jedan mu odgovori: "Pa, zdravo je", a Zuko mu uzvrati: "Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje".
"Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi. Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan, da ne bi bio loš", kazivao je Zuko.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.