Zuko Džumhur – putopisac, karikaturista i najveći boem (FOTO)

"U svakom stotom ćepenku pod uvjerenjima i esnafskim pismima, uz tuce propisno poništenih taksenih maraka, pečalbari po jedan naš Tetovac, Gostivarac ili Bosanac, ubijajući godinama bijele dane za žute pare. Pečalbarski se štedi previše, živi premalo i razmnožava pretjerano." (Zulfikar Zuko Džumhur)

Priredila: Hilma Unkić, Radiosarajevo.ba 

Zulfikar Zuko Džumhur jedan je od najvećih boema svog vremena s kojim se rado družio i Josip Broz Tito. Oni koji su imali priliku poznavati ga opisali su ga kao izuzetnog čovjeka, a njegove riječi, karikature i slike i danas predstavljaju inspiraciju onima koji ga vole.

Zuko Džumhur je rođen 1920. godine u Konjicu, gradu koji ga nije zaboravio i koji i danas nastoji na mnoge načine sačuvati sjećanje na ovog velikana. Iako je počeo studirati pravo, prešao je na likovnu akademiju, a svoje prve crteže objavljuje u Narodnoj armiji 1947. godine. Kasnije je sarađivao kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Oslobođenju, Politici, reviji Danas, NIN-u, a tokom života objavljuje hiljade karikatura.

Ono po čemu je mnogima ostao poznat jeste njegov angažman na televiziji gdje je deset godina proveo kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

“Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u svojim farmerkama i ogrnut šetland džemperom, s kratko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je stari poznanik ili daidža ili amidža. A onda bi nestajao u neki samo njemu znani svijet. Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven“, zapisao je Mirza Idrizović.

Zuko Džumhur umro je u Herceg Novom, a ukopan je u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.

Svi koji vole djelo Zuke Džumhura, u Kojnicu danas mogu posjetiti rodnu kuću ovog velikana. Jedinstveni muzej sjećanja na velikog putopisca i umjetnika pruža nesvakidašnji uvid u Zukin život. Zavičajni muzej, u sklopu kojeg se nalazi i rodna kuća Zuke Džumhura, osnovan je 2011. godine i tokom cijele godine otvoren je za posjetioce.

„Kroz jedan fotopregled nastojimo prezentovati sve ono što predstavlja najznačajnije crtice od rođenja, pa do odrastanja i obrazovanja, vezama s Konjicom i Sarajevom, Herceg Novim i Beogradom... Gosti imaju priliku vidjeti i oko 500 karikatura koje su poklon Zukinog prijatelja, gospodina Safeta Hebibovića, koje je on, kao privatni arhivar, družeći se sa Zukom uspio prezentirati kroz pet albuma. Te karikature su nešto što je izuzetno interesantno gostima koji žele da se malo više upoznaju s tim dijelom Zukinog umjetničkog izražaja. Ovdje možemo vidjeti i autentičan namještaj kojeg su izgradili konjički drvorezbari. Taj namještaj u jednom dijelu kuće već ima stogodišnju tradiciju, i u pitanju je originalna kolekcija, a jedan dio kuće čini replika“, kaže za portal Radiosarajevo.ba Benjamin Mušinović, zaposlenik Centra za kulturu u Konjicu.

Grad se prema Zuki odnosi s poštovanjem

„Od aprila do oktobra radno vrijeme nam je od 9 do 16:30 sati, kao i sve posjete koje su ranije organizirane koje mogu biti dogovorene i u neko drugo vrijeme. Kada je riječ o zimskom periodu, radno vrijeme je od 10 do 14 sati.“
Građani Konjica nastoje tokom cijele godine, kroz različite manifestacije podsjećati na djelo svog sugrađanina, koji je Konjic na najbolji način predstavljao širom svijeta.

„Brojni Konjičani redovno posjećuju i mezar Zuke Džumhura kada je godišnjica smrti i dan rođenja. Mi ovdje nastojimo kroz jedan edukativni pristup zajedno s našim kolegom akademskim grafičarem Dinom Džumhurom približiti Zukino djelo - posebno karikaturu, gdje u saradnji s osnovnim školama općine Konjic, konkretno s nastavnicima i nastavnicama likovnog obrazovanja, nastojimo kod mladih ljudi osvijestiti upravo taj segment. Povodom Dana muzeja, povodom godišnjice smrti i dana rođenja Zuke Džumhura mi nastojimo kroz određene izložbe ili kroz razgovore ponovo animirati Konjičane da dođu i da organiziramo Dane otvorenih vrata“, kaže Mušinović.

Zuko Džumhur jedan je od rijetkih velikana prema kojima se grad iz kojeg dolaze odnosi s poštovanjem. Njegova kuća danas je postala muzej i kroz nju živi sve ono što je Zuko tokom života stvarao. Ipak, to nije česta priča i mnogi su oni čiji rodni domovi nezasluženo s vremenom postaju samo ruševine. Jedan od takvih primjera i kuća velikog Branka Ćopića, jednog od najznačajnijih bh. pisaca. U krupskom selu Hašani kuća ovog velikog pisca danas je samo tužna ruševina.