Sjećanje na Zuku Džumhura: Smrt ne bi bila tako strašna ako bi tamo moglo da se čita

Osobeni jugoslovenski i bosanskohercegovački umjetnik Zuko Džumhur, koji je značajan trag ostavio i u Crnoj Gori, bio je vanvremenski stvaralac, čiji je duh bio odraz nesvakidašnjeg životnog iskustva proisteklog iz boemije i čovjekoljublja.

Protekle jeseni, 24. septembra, navršilo se stotinu godina od rođenja ovog svestranog umjetnika, a krajem 2020. u Herceg Novom otkriveno je spomen-obilježje sa njegovim likom, u gradu gdje je došao kao turista i ostao skoro dvije decenije, piše portal Pobjeda.

Iz pijeteta prema književnom i crtačkom velikanu, kosmopoliti ondašnje Jugoslavije, Crna Gora je uspjela da se na mali način oduži Džumhuru. Incijativa je potekla od mnogih književnika, umjetnika i novinara.

O životu čuvenog umjetnika i prijateljstvu sa njim za Pobjedu govore njegovi savremenici Milenko Mišo Marić, Miraš Martinović i Marko Špadijer. 

Našao mir

Špadijer nije krio zadovoljstvo zbog postavljenog spomen-obilježja u Novom. Prisjetio se vremena kada se Džumhur doselio u Herceg Novi.

"Tu je našao nekakav svoj mir, vezao se dušom za Herceg Novi. Tu je dolazio i bio prisutan u punom kapacitetu, ljudskom i kulturnom, umjetničkom i svakom drugom, kao besjednik i sugrađanin Novoga. Dobro je da se to obilježi. Da se vidi da je jedna takva ličnost bila izuzetna, plemenita, kreativna... Pokrivao je više umjetničkih dimenzija, a uz to bio originalan", kazao je Špadijer.

Džumhura pamti po zajedničkim učestvovanjima u žirijima, na Filmskom festivalu u Nišu.

"On je čovjek koji je mogao u svako društvo. Tu su bili i namćori i duhoviti. Mogao je da stvori atmosferu koja je sjajna", kazao je Špadijer.

Prema njegovim riječima, Zuko je bio čovjek tople duše.

"Prevazilazio je sve naše podjele. Ondašnja Jugoslavija za njega je bila skrojena, jer smo svi imali mogućnost da budemo svoji i on je u tom smislu bio hodajuća legenda. Jedan čovjek koji je znao da plijeni i da ostavlja kontakte", rekao je Špadijer.

Crna Gora je, prema mišljenju Špadijera, zadužila Džumhura svojom ljepotom, atmosferom.

"Uvijek je govorio kako je Crna Gora fascinanta, atraktivna za umjetnika, a za njega koji je imao taj jak emocionalni naboj, posebno je bila inspirativna", rekao je Špadijer.

Spuštanje ljudi iz Bosne i Hercegovine prema Herceg Novom, kako kaže Špadijer, jedna je vezanost za pejzaž i ambijent, tako da su arhitektura i način života privlačili i Džumhura.

"Bio je svoj na svome. Njegova raznolikost ga je takvim činila", rekao je Špadijer i istakao da je uvijek govorio da je Herceg Novi bogovsko mjesto, gdje se prepliće ljepota i vrijeme.

Martinović naglašava da se velikanima nikada dovoljno ne možemo odužiti.

Čuvena Zukina Hodoljublja

"Spomen ploča je postavljena u blizini nekadašnje kafane „Hercegovina“, gdje je Zuko volio da sjedi sam ili sa prijateljima. Onih godina, ta kafana je bila jedno od čestih sastajališta u Herceg Novom. Ploča svjedoči da je on tu nekada sjedio", rekao je Martinović.

Podsjetio je da je Džumhur, sa ondašnjom Televizijom Titograd, radio čuvenu emisiju „Hodoljublja“, rado gledanu i veoma respektovanu širom ondašnje Jugoslavije.

"Velikim ljudima smo uvijek dužni", rekao je Martinović.

Martinović je bio mlad pjesnik kada se upoznao sa Džumhurom. Čast mu je bila da se druži sa njim i ljudima iz sličnog umjetničkog miljea. Prisjetio se Zukovih uvijek dobrih želja, namjera i volje da svakom pomogne.

"Džumhura sam upoznao ranih osamdesetih, kada sam došao u Herceg Novi, tada mlad pjesnik i novinar. Imponovalo je biti u Džumhrovom društvu, ali društvu brojnih drugih umjetnika koji su tada živjeli povremeno ili bili nastanjeni u tom gradu. Džmuhur je došao u Herceg Novi na nekoliko sedmica, a ostao skoro dvije decenije. Novljani su ga voljeli, a on je volio Novljane", kazao je Martinović.

Ostatak teksta možeteb pročitati na linku OVDJE.