Zulfikar Zuko Džumhur - Čovjek koji je spajao ljude i rušio granice

Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red.
(Zuko Džumhur, Osveta mrtvih sultana)

26. novembra, prije 24 godine, umro je bosanskohercegovački  putopisac, slikar i karikaturista Zulfikar Zuko Džumhur.

Ozren Kebo: Tako je govorio Zuko Džumhur 
Odluka o zaštiti murala Zuke Džumhura tek u novembru
Kako Konjic čuva sjećanje na Drljaču i Džumhura

Rođen je u Konjicu, u uglednoj porodici vjerskih službenika.Otac mu je Abduselam Džumhur, a majka Vasvija rođena Rufo.
Osnovnu školu završio je u Beogradu, a višu gimnaziju u Sarajevu. Likovnu akademiju je završio u klasi Petra Dobrovića.

Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige 'Zelena Čoja Montenegra'.

"Čega god se dotakao, postajalo je umjetnost. Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili ono što je napisao ili doživio, propagirajući svoj privatni stil života, na koji su se svi lijepili kao mušice", govorio je pisac i slikar Momo Kapor.

Hodoljubio je Zuko svijetom, zapisivao i pričao, spajao ljude i rušio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikom objašnjavao i najsloženije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, društva i politike, zbog čega je bio blizak i cijenjen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim.

Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito vrlo rado se družio sa Zukom. Hio je jedan od najvećih boema svoga vremena.

"Uvijek sam u bijelom svijetu više bio začuđen odnjegovanošću i ljepotom žena u poznim godinama, nego divnom i raskošnom svježinom mladih djevojaka." (Zuko Džumhur)

Bibliografija Zuke Džumhura: Nekrolog jednoj čaršiji, Pisma iz Azije, Mostar, 1973., Hodoljublja, Zagreb, 1982., Putovanja bijelom lađom, Sarajevo, 1982., Pisma iz Afrike i Evrope, Stogodišnje priče, Adakale, Izabrana djela (posthumno), Sarajevo, 1991., Putopisi (posthumno), Sarajevo, 1997.

Za Zukino najpoznatije djelo Nekrolog jednoj čaršiji  predgovor je napisao njegov veliki prijatelj, nobelovac Ivo Andrić.

Umro je 27. novembra 1989. godine u Herceg Novom, a ukopan, 29. novembra, u rodnom Konjicu.

Dugo će se još prepričavati Zukine misli i anegdote...