Sturtewagen: Belgija je multikulturna zajednica bazirana na toleranciji

Benjamin Sturtewagen je šef Diplomatskog ureda Ambasade Kraljevine Belgije u Bosni i Hercegovini i naš sljedeći gost u serijalu emisija Francophonie pour toujours. 

Beligija je među evropskim zemaljama u kojima se kao jedan od službenih jezika govori francuski. Jezička politika ove zemlje bazira se na principu bogatstva različitosti i odražava slogan ove zemlje koji glasi: “l'union fait la force” - jedinstvo čini snagu. Francuski, holandski i njemački jezik veže se za pripadnike različitih naroda koji ovdje žive zajedno, smatrajući sebe, prvenstveno, Belgijancima. 

Naš sugovornik Benjamin Sturtewagen na početku razgovora za Radiosarajevo.ba predstavlja kulturne i jezičke specifičnosti Kraljevine Belgije?

"Treba znati da je Belgija, kao neovisna zemlja, veoma mlada zemlja. Neovisnost Belgije proglašena je 1830. godine. Teritorija Belgije ima dugu i bogatu istoriju, od davnih vremena je pod uticajem latinskog i germanskog svijeta. Različite faze istorije moje zemlje su značajno uticale na njenu različitost, otvorenost, osobenost i ako smijem reći, na snagu današnje Belgije. To sve je izrodilo kulturni diverzitet koji, na rođenju moje zemlje, 1830 te godine, postoji već dugo. Mislim da je različitost jezika i kulture, postati izvor tvrdnji koje su nosile procese državnih reformi. 

U emisiji "Francophonie pour toujours" (Frankofonija zauvijek) slušamo muziku iz zemalja u kojima se govori francuski jezik. Emisija se realizira uz podršku ambasade Francuske i Francuskog instituta u BiH, u suradnji s ambasadama Švicarske, Belgije i Luksemburga. Svakog ponedjeljka u 12,10 i 17,00, te nedjeljom u 16,00 na Radiju Sarajevo slušajte Frankofoniju zauvijek! 

Po rođenju, Belgija je zemlja u kojoj je bila dominantna frankofonija, iako su brojniji bili oni koji su govorili holandski jezik. Zahvaljujući industralizaciji, Valonija, ili jug zemlje, ekonosmki je napredovao dok je Flandrija, na sjeveru, bila siromašnija kao zemlja emigracije. Tako je u 19. vijeku francuski jezik bio jezik vlasti u Briselu.

Za vrijeme Prvog Svjetskog rata Belgija je pokorena od strane njemačke imperije. Na kraju rata Belgija dobija još teritorije: Eupen, Malmedy et Sankt-Vith i germanofonu zajednicu koja će dodatno obogatiti jezičku specifičnost zemlje. Otuda i objašnjenje zašto je Ustav Belgije napisan na francuskom, holandskom i njemačkom jeziku" pojašnjava gospodin Sturtewagen.

Zanima nas kako Kraljevina Belgija harmonizira sve kulturne različitosti koje posjeduje i na koji način ove različitosti utječu na savremeni život u ovoj zemlji?

"Odgovor na ovo pitanje je jednostavno i kratko: Reforma države. Različitosti jezika i kulture o kojima sam pričao maločas, postale su ključni momenti i izvor potreba za reformu države. 

Pitanja zajednice igraju kapitalnu ulogu u političkoj istoriji posljednih decenija. Belgija je po svom nastanku bila unitarna država, mnoge reforme države će je pretvoriti u Federalnu državu.

Lingvistički zakoni , izglasani 1873 i 1963 godine, bili su veoma važan korak u reformi Države. Ovi zakoni prepoznaju upotrebu francuskog, holandskog i njemačkog jezika kao službenih jezika Belgije. Ali to nije bilo dovoljno za reformiranje Države. Pored ovih zakona, bilo je potrebno modificirati tekst koji je činio bazu organizacije Države ili drugačije rečeno: bilo je potrebno revizirati Ustav.

Danas, Belgija je federalna država koje se sastoji od 3 zajednice (flamanska, francuska i njemačka) koje su razgraničene na jezičkoj bazi. Osnovne kompetencije zajednica su obrazovanje, kultura, pomoć mladima i neki aspekti u politici zdravstva. 

Federalna Država se sastoji i od 3 regije (Flamanska Regija, Valonska Regija i Regija Brisel-Glavni Grad). One su kompetentne teritorije za potanja kao što su javni radovi, poljoprivreda, zaposlenost, uređenje i okoliš.

Glavne federalne institucije su Vlada i Parlament Federacije. Zajednice i regije imaju svoje sopstvene zakonodavne i izvršne moci. Dakle postoji neka paralela koja se moze povući sa Bosnom i Hercegovinom ali i mnoge različitosti". 

Šefa Diplomatskog predstavništva Kraljevine Belgije zamolili smo da nam, za emsiiju o frankofoniju, predstavi krankofonu kulturu svoje zemlje, te da li je ona po nečemu karakteristična. 

"Na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora. Mislim da treba zaviriti u prepoznatljive elemente belgijske kulture na generalniji način da bi se moglo odgovoriti na ovo pitanje. Belgije je domaćinska zemlja. Mnogi migranti su se nastanili u njoj. Važne ličnosti i intelektualci svih vremena su nasli utočište, kao npr Karl Marx, Victor Hugo, Alexandre Dumas, Charles Baudelaire, Auguste Rodin....

Njena centralna pozicija u Evropi, pozicija na međi između latinskog i germanskog svijeta, njena multijezičnost, političke slobode, socialna i religiozna avangarda doprinjeli su njenom kosmopolitskom karakteru. Belgija je multikulturna zajednica bazirana na toleranciji. 

Ono što lijepo opisuje i predstavlja belgijsku kulturu jeste zabava i folklor. Belgijanci se poznaju po tome sto vole dobar život i koji znaju da „dobro jedu i dobro piju“. Također imaju prepoznatljiv smisao za crni humor i samoironiju. Belgija je zemlja nadralizma, počev od stripa Le Chat do umjetnika Magritte.

Sve ovo, moram priznati, nisu elementi koji imaju direktnu vezu sa francuskim jezikom. To su elementi Belgijanaca, takođe i holandskog govornog područja, germanofonih ili drugih- to nam je zajedničko. Postoji, bez sumnje, belgijska kultura. To je ono što ja osjećam i što osjećaju gosti koji posjete moju državu ili imigranti koji se nastane u njoj", konstatira naš sugovornik.

Kada je u pitanju frankofona muzika Belgije, pitamo ko su njeni najistaknutiji predstavnici. 

"Lista koju sam izabrao za emisiju  Francophonie pour toujours pokazuje široku raznovrsnost pa čak i inovativnost, ako smijem reći. Na primjer, za vrijeme renesanse u 15 om vijeku, Franko-flamanska škola i njena polifonija je prakticirana na čitavom kontinentu, anjen najznačajniji predstavnik bio je Orlandus Lassus. On je zaista stvarao muziku koja se i danas sluša, premda je 500 godina stara. Možemo je porediti sa sevdahom, jer je to žanr koji je vječan. Tradicionalni tekstovi imaju vječne vrijednosti i vječnu ljepotu, a to isto važi i za Sevdah u Bosni i Hercegovini. Ostaje vječna ljepota.

Belgija je i zemlja jazz-a i isto tako i zemlja u kojoj je Adolphe Sax izumio saksofon. U  tridesetim i četrdesetim godina prošlog vijeka romski gitarista Django Reinhradt i pijanist Stan Brenders su postali dva najvažnija muzičara jazz-a u Evropi. Harmonikaš Toots Thielemens i saksofonista Jacques Pelzer su popularni u pedesetim godina. Među modernim izvođačima, Akka moon, Bobby Jaspar, Bert Joris, Philip Catherine.

Nalazimo mnoge belgijance među autorima i kompozitorima francuske šansone, a među njima je fenomenalni Jacques Brel.  On se smatra ikonom i jednim od najvećih pjevača francuske šansone sa naslovima Ne me quitte pas,  Amsterdam, Quand on a que l' amour. Sa više od 25 miliona prodatih albuma širom svijeta, Jacques Brel ostaje najvažniji predstavnik francuske šansone na svijetu.

Umjetnici moje zemlje su također zauzeli važno mjesto u elektronskoj muzici. Krajem 1970 tih godina, Belgija je pruzila ruku njemačkoj grupi Kraftwerk. Prvo je nastala grupa Telex i nakon toga, vrlo brzo nastaju grupe Front 242 i Snowy Red. Novi beat techno-a se pojavljuje odjednom 1987. godine i provocira medijsku pažnju.

Trenutno je mnogo talenata iz Belgije na svjetskoj muzičkoj sceni, medju njima Stromae i Angèle koji su i najpoznatiji.