Elma Tataragić i Teona Strugar Mitevska otkrile kako je nastao film 'Najsretniji čovjek na svijetu'

Bazirano na istinitoj priči - glasi napomena koje se prikaže na samom početku špice filma 'Najsretniji čovjek na svijetu'. 

Snimljen u regionalnoj koprodukciji, ovaj film baziran je na događaju koji se uistinu dogodio njegovoj koscenaristici: nekoliko godina nakon rata koji je kao tinejdžerka provela u opkoljenom Sarajevu, spletom okolnosti je upoznala osobu koja je u ratu pucala na nju i ranila je.

Redateljica Teona Strugar Mitevski kaže da joj mnogo znači povjerenje koje joj je poklonila Elma Tataragić  kada joj je ispričala ovu svoju ličnu priču iz poslijeratnog Sarajeva. 

"Elma i ja se dugo poznajemo i radimo već četvrti film. Poslije filma 'Bog postoji, ime mu je Petrunija' razmišljale smo šta bi moglo biti sljedeće. Ponekad osjetiš kada je pravi trenutak za neku priču, i shvatila sam da je ovo sada trenutak da kroz film predstavimo ono što mi je Elma ispričala ranije. Za mene je veliko što mi je tada Elma poklonila svoje povjerenje", rekla je redateljica. 

Neobična povezanost i napetost koja raste iz minute u minutu između dvoje glavnih protagonista je osnovica filma 'Najsretniji čovjek na svijetu'. Asja je uspješna žena u svojim četrdesetim godinama koja, naizgled, ima sve osim uspješne veze. Na nagovor majke prijavljuje se agenciji za pronalaženje partnera i jednog vikenda nađe se na 'speed date' događaju. Tu upoznaje Zorana, 43-godišnjeg bankara sa kojim se zbližava. Komične scene sa speed dating događaja su kontekst iz kojeg isplivavaju duboke traume protagonista. 

Ovo je film o Sarajevu danas, događa se u ovom gradu i predstavlja tipičnu Sarajevsku priču. Koscenaristica Elma Tataragić koja je scenaristički uobličila svoju ličnu priču, kaže kako im je bila namjera da prave antiratni film. 

"Kada smo počeli rad na filmu mnogi su nas pitali zašto opet govorimo o ratu. naša namjera nije bila da snimimo ratni, već antiratni film. Ali, mislim da film nije samo o tome. On govori i o samoći, kao i o ljudskoj potrebi da se dodirnemo sa drugom osobom, na intimnom i duhovnom nivou. Ovo je film i o tome šta prošlost znači za nas i kolilko prošlost može da bude prepreka da ostvarimo dodir, ili baza koja nam to omogućava. 

Htjele smo da napravimo priču o Sarajevu danas, sa svim što ovaj grad nosi i kako koreapondira sa današnjim trenutkom u svijetu. Teona i ja smo osjećale da je priča i dalje aktuelna. Prije godinu dana počao je još jedan rat blizu nas. Mislim da svi ljudi koji su preživjeli jedan rat imaju obavezi da pričaju o svom iskustvu."

'Najsretniji čovjek na svijetu' je i film o oprostu. Na pitanje je li bilo teško oprostiti svom neprijatelju u stvarnom životu, Elma Tataragić kaže: 

"Nije teško oprostiti, čak je fantastično. Ali u vrijeme kada sam susrela svog neprijatelja nisam bila toga svjesna. Imala sam 21 godinu kada sam srela momka koji je bio malo stariji od mene i bio je to  dramatičan susret. Dugo mi je trebalo da shvatim šta taj susret znači. Shvatila sam da nisu svi ljudi koji su pucali na nas monstrumi i zločinci. Živjeti s mržnjom je teško, zato mogu reći da mi je drago da mi se taj susret desio. To mi je otvorilo oči da vidim da u BiH možemo živjeti zajedno. Sa tim čovjekom sam i dalje u kontaktu. Svjesna sam da je mnogo ovakvih slučajeva na crti razgraničenja kao što je bilo u Sarajevu". 

Tataragić kaže kako je trebalo dosta vremena da pronađe pravi okvir za ovu priču te kako nije željela da to bude dokumentarac, jer bi to značilo uplitanje politike. Igrana forma dozvolila joj je, kako kaže, da osnove priče postavi u jedan drugačiji kontekst.

"Ova moja priča je jedno od mogućih rješenja današnjih problema, primjer kako prevazići prošlost i krenuti u budućnost", zaključuje.

Glumica Jelena Kordić Kuret koja tumači glavni ženski lik kaže kako ju je scenarij već na prvo čitanje 'razoružao': "Asja je zasigurno izuzetno hraabra žena. Uprkos realnom ljudskom porivu da pobjegne, ona ostaje tu i suočava se sa situacijom koja decenijama nije bila izgovorena".

Za Adnana Omerovića rad na ovom filmu je bio izazovan kao vrsta izliječenja: "Ova uloga jeste u neku ruku kao terapija. u našoj zemlji ima toliko ljudi s dijagnozom PTSP-a bilo bi pametno okupiti ih sa svih svih strana i dati im da glume Romea i Juliju".

Prvak dramskog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo Izudin Bajrović koji tumači jedan od likova u filmu, osvrnuo se na neobičan početak rada na ovom projektu: "Specifično je bilo to da smo se najprije dogovorili da ćemo učestvovati u filmu, nakon toga potpisali ugovore, pa tek kao treći korak dobili scenarij. Tada sam se uplašio jer sam vidio da scenarij podsjeća na reality show. Ipak, rezultat je sjajan i bilo je veliko zadovoljstvo raditi sa ovom ekipom", konstatirao je Bajrović. 

Redateljica Mitevska i u ovom filmu ostala je dosljedna svom vizualnom jeziku kojeg karakteriše prigušen kolorit i krupni subjektivni kadrovi.

"Dolazim iz slikarstva. Pošto je ovaj film intenzivan u glumačkom smislu, željela sam da se gledalac koncentriše na izraze lica i igru protagonista. Kostimi u filmu proizilaze iz samog dekora koji će mnogi prepoznati kao tipičan za period ex-jugoslovenske kulture. Brutalistička arhitektura i kafeni tonovi dominiraju, tako da su se scena i kostim stopili kao dio dekora", pojasnila je redateljica. 

Film koji, uprkos teškoj i osjetljivoj temi, odiše optimizmom i završava na simboličan način. "Mislim da svjetla Sarajeva nisu ugašena", zaključuje redateljica. 

Film 'Najsretniji čovjek na svijetu' se od 9. marta prikazuje u kinima širom Bosne i Hercegovine.