Tekst na Foreign Policyju izazvao oštre reakcije u Zagrebu: "Bošnjački lobisti napali Hrvatsku"?!

Tekst mladih bosanskohercegovačkih autora Ismeta Fatiha Čančara, političkog ekonomiste, i Ismaila Ćidića, predsjednika organizacije Ujedinjena strateška alijansa za BiH (USABiH), na portalu uglednog Foreign Policyja– "o tihom ratu Hrvatske u Bosni i Hercegovini" – čini se da je dobrano primijećen u Republici Hrvatskoj.

Analiza koju je prenio Radiosarajevo.ba (među ostalim bh. medijima) i u kojoj se objašnjava na koji način Zagreb nastavlja projekt dr. Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića mirnim političkim sredstvima (što ni zvanična politika hrvatske vlade, čini se, ne krije nešto posebno, jer joj se to može kao članici Europske unije i NATO-a), izazvala je neuobičajeno oštru reakciju – i to liberalnog i socijaldemokratski usmjerenog Jutarnjeg lista – koji je naziva "otvorenim udarom"!?

"Bošnjački lobisti preko uglednog Foreign Policyja napali Hrvatsku... Spomenuti tekst oslikava stavove velikog dijela probošnjačkih stranaka, koje BiH žele kao unitarnu državu", vrišti tekst kojeg potpisuje Robert Bajruši.

"Plenkoviću su draži idejni sljedbenici Herceg-Bosne"

Zanimljivo je da tekst potpisuje novinar koji je još u decembru 2018. godine (na vakat, rekli bi mi Bosanci) oštro kritizirao istu tu politiku hrvatskog premijera, danas "svemoćnog" Andreja Plenkovića, prema Bosni i Hercegovini.

"Mudra Hrvatska poslušala bi savjete dvojice svojih bivših predsjednika (Stjepana Mesića i dr. Ive Josipovića, op. a.), ali Plenkoviću su draži idejni sljedbenici Herceg-Bosne i Hrvatska bi zbog toga još jednom mogla platiti visoku cijenu", napisao je tada Bajruši, upozoravajući da će Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora o Hrvatima u BiH pogoršati odnose u našoj zemlji

Pitao se zašto vlada odbacuje kritike svoje politike u BiH.

"Mogu na Pantovčaku i u Banskim dvorima uvjeravati ovdašnju javnost da u Europskoj uniji postoji razumijevanje za politiku Hrvatske, međutim, stvarna situacija vidi se u javnom pismu bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schwarz-Schillinga, Carla Bildta i Paddyja Ashdowna, koji su upozorili EU da se Hrvatska miješa u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine i ocijenili nedopustivim osporavanje izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Usto, oni nisu jedini koji misle da ova Hrvatska ponovo griješi u 'bosanskoj politici'", navodio je.

Čović među kokardama

Pitao se Bajruši i "ko su te zdrave snage" Hrvata u Bosni?

"To su – Dragan Čović i tamošnji HDZ, koji su, unatoč prošlogodišnjoj inkriminirajućoj presudi Haaškog tribunala, nedavno u Mostaru obilježili 25. godišnjicu utemeljenja tzv. Herceg-Bosne. Sve to unatoč prošlogodišnjoj presudi "haaškoj šestorci", u kojoj su Pretresno i Žalbeno vijeće utvrdili da je Herceg-Bosna rezultat pokretanja udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta u BiH te njegovo ujedinjenje sa susjednom Hrvatskom. Dok se u Zagrebu otkriva spomenik Franji Tuđmanu, u Haagu je osuđena njegova politika prema BiH", pisao je Bajruši na javno zgražanje Čovićevih medijskih vedeta u Mostaru.

Nešto kasnije, u januaru 2019., zgražavao se i Bajruši – s pravom – nad Draganom Čovićem i HDZ-om "među šajkačama i kokardama", na proslavama Karadžićeve RS koja je "hrvatsko pitanje" riješila protjerujući više od 200.000 njegovih sunarodnjaka.

"Ko zna političke prilike, nije iznenađen Čovićem, iako su najveće žrtve etničkog čišćenja u RS upravo Hrvati, kojih je na tom području prije 9. januara 1992. živjelo 220.000, a danas je ostalo manje od 10 hiljada ili jedan od nekadašnjih 25", navodio je poznati autor.

Ne želimo, jasno, ovdje analizirati pozicije Jutarnjeg lista, samo želimo podsjetiti da ono što objavljuje ugledni Foreign Policy nije baš palo s neba.

Uredništvo Jutarnjeg lista ima pravo da se prestrojava. Takva su vremena. To ovdje nije ni tema. Ali, valja znati – ono što je i kolega Bajruši odlično detektirao 2018. – u temeljima je i današnje politike Zagreba. Bez razumijevanja tendencija "idejnih sljedbenika Herceg-Bosne" i politike dr. Franje Tuđmana "koja je osuđena u Hagu", nemoguće je razumjeti današnju zagrebačku politiku.

A ona se ni danas, kao ni prije sedam ili trideset godina, ne čini mudrom, jer nije racionalna (pametna politika, recimo, ne bi zanemarila da je samo lani hrvatski izvoz u BiH porastao za 22 posto).

Upravo na to međunarodnu, pa i razumom obdarene u Zagrebu, namjeravali su podsjetiti dvojica autora – ali suočili su se s ad hominem napadima.

Ismail Ćidić, inače svršenik čuvenog Duke univerziteta u SAD-u, za Radiosarajevo.ba kaže da nedavne reakcije iz određenih krugova u Hrvatskoj nisu iznenađujuće.

"Takvi odgovori nisu zasnovani na ozbiljnom suočavanju s iznesenim sadržajem i argumentima, već se u velikoj mjeri oslanjaju na ad hominem napade i pretpostavke o etničkom porijeklu autora. Još je zabrinjavajuće što ovakav pristup nije ograničen samo na marginalne glasove, već se odražava i u etabliranim, liberalnijim medijima koji su nekada gajili otvorenije stavove. To potvrđuje naše upozorenje da je došlo do konsolidacije ideologija koje su ukorijenjene na nacionalističkim narativima", smatra Ćidić.

"Ako možeš zamisliti, možeš i ostvariti"

Kako je kazao, u središtu teksta njega i kolege Čančara jeste vizija za Bosnu i Hercegovinu koja je zasnovana na jednakopravnosti i poštovanju individualnih prava.

"Ne tražimo jačanje statusa quo, već želimo ići naprijed ka funkcionalnoj, suverenoj i demokratskoj državi koja poštuje čovjeka bez da pita kako se zove ili u kojem entitetu živi. Postojeći sistem održava ukorijenjene političke narative i korumpirane strukture moći. Čak i prijedlog promjena se, stoga, doživljava kao prijetnja, iako je jedina konstanta u politici upravo promjena", navodi Ćidić.

Podsjeća da su na sjednici Općinskog vijeća u Kiseljaku, koja se održala samo nekoliko dana nakon objave članka u Foreign Policyju, visoki zvaničnici – uključujući predsjednicu Federacije BiH Lidiju Bradaru – javno odobrili izvođenje Republike Hrvatske. I to na zvaničnom događaju u organizaciji lokalnih vlasti, koje valjda trebaju predstavljati sve građane.

"U kombinaciji s obnovljenim pritiscima da se Izborni zakon promijeni 2025. godine, prijetnje načelima o kojima smo pisali u tekstu su itekako žive. Put za Bosnu i Hercegovinu, državu jednakih prava i individualnih sloboda, bit će dug i krivudav, ali, kako je američki pisac William Arthur Ward rekao: 'Ako možeš zamisliti, možeš i ostvariti.' Bosna i Hercegovina ne mora zamišljati kako to izgleda. Ona se samo treba prisjetiti", zaključuje Ćidić.