Subašić: Zagrebački sud odlučuje da li će Srbija i RS žrtvama genocida isplatiti milijarde odštete!

Izvršenje pravosnažne presude američkog suda protiv Karadžića i dr. značilo bi bankrot Srbije i RS...

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba 

Osim što bh. entitetu Republika Srpska (RS) prijeti finansijski kolaps zbog prekomjernog zaduženja nastalog emitiranjem i prodajom obveznica na Bečkoj i Londonskoj berzi te dizanjem nepovoljnih kredita, ovaj dio Bosne i Hercegovine, ali i susjedna Srbija, uskoro bi mogle biti opterećene i obavezom isplate ratne odštete žrtvama genocida i ratnih zločina u Bosni a koje su počinile snage ovih režima!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Na zagrebačkom Općinskom sudu u ponovljenom postupku radi se na priznanju (a zatim i na izvršenju) jedne od dvije pravosnažne presude Okružnog suda Južnog Distrikta New York donesene po tužbama oštećenih protiv tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića i drugih. Naplata odštetnog zahtjeva mogla bi značiti potpuni kolaps RS i Srbije jer se sada radi već o milijardama dolara (USD)! Osim pravnog i finansijskog aspekta čini se da proces u Zagrebu ima i neke druge konotacije, jer ne ide sve glatko...

Karadžić priznao krivicu!

Da podsjetimo, na njujorškom Okružnom sudu 1993. godine pokrenuta su dva  sudska  postupka  po osnovi univerzalne sudske juristikcije poznata pod nazivom: "Jane Doe v. Radovan Karadzic", No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), sa odštetnim zahtjevom od 4.9 milijardi USD i "Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih", No. 1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), čiji je odštetni zahtjev 750 miliona USD. Tužbe su sadržavale sve optužbe za koje je Karadžić kasnije osuđen i u ICTY-ju (genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ubistva, mučenja, okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje, silovanja, namjerno nanošenje duševnih boli, protjerivanje). Ove tužbe, budući da su pokrenute od konkretnih  žrtava, bile su usmjerene na traženje materijalne odštete, a ne na krivično gonjenje.

Radovan Karadžić je tada angažirao advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga koji su ga zastupali cijelo vrijeme, ali on lično nakon jula 1996. godine, kada je podignuta optužnica u ICTY-ju, bojeći se hapšenja nije dolazio na svjedočenje. U decembru 1997. godine zvanično je obavijestio Sud da neće učestvovati u daljem procesu, što je bila ključna, ali svjesna greška.

Dakle, time što je odustao od pravne borbe Karadžić je u pravnom smislu priznao sve navode iz tužbi. Posljedica tog akta jeste da je Sud presudio u korist žrtava – tužitelja i usvojio sve tužbene zahtjeve. Presude su u oktobru 2000. godine postale pravosnažne. S obzirom na to da je Karadžić proglašen krivim kao državni službenik (as a state actor),vojni i politički lider, sankcija sada zahvata i entitet u čije ime je počinio zločine.

Faksimil 1 - Presuda Američkog Suda by Sarajevo Zid on Scribd

Loading...

Entitet RS tako je postala dužnik koji oštećenoj strani tj. tužiteljima treba isplatiti ne samo više od 5 milijardi USD dosuđene odštete. Sudski i advokatski troškovi te zatezne kamate do danas su dosegli iznos od gotovo 100 milijardi USD!

Osim bh. entiteta RS, nakon presude Međunarodnog krivičnog suda kojom se i Srbija označava odgovornom za genocid koji je počinila RS/VRS/Radovan Kardžić, i ova susjedna zemlja došla je u status saučesnika pa samim tim i obavezna da namiri štetu koju Srbija svakako i jeste napravila u BiH. Posebna otežavajuća okolnost za Srbiju su njeni vlastiti dokumenti kojima postaje nesporno učešće u međunarodnom vojnom sukobu na teritoriji BiH.

Srbija je saučesnik

Naime, kada je prije tri godine aktuelizirano pitanje naplate odštete po američkim presudama finansijsku odgovornost Srbije pokušao je relativizirati prof. Tibor Varagi, član pravnog tima Srbije u ICTY-ju objašnjavajući:

"Ovdje nije bio sukob država. To nije bilo tako da je Srbija napala BiH. Nema nikakve sumnje da je Milošević pomagao VRS, ali to nije bio rat u kojem je s jedne strane stajala Srbija, a s druge strane BiH", tvrdio je Varagi.

Međutim, u dokumentu Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Srbije, kojim se od austrijskog pravosuđa nastojalo isposlovati izručenje Ejupa Ganića iz Beča u Beograd, decidno se navodi da "Republika Srbija smatra da je u relevantno vreme i mesto reč o međunarodnom oružanom sukobu u kome su učestvovale dve visoke strane ugovornice i to Bosna i Hercegovina s jedne strane, a sa druge SRJ...". U potpisu je specijalni tužilac Vladimir Vukčević i ministrica pravde Snežana Malović.

Šteta je što je usljed sabotaže pravnog tima Bakira Izetbegovića i njega lično propao pokušaj revizije presude protiv Srbije. Ali, tokom brojnih suđenja pred ICTY-jem izveden je tako veliki broj dokaza o učešću srbijanskih vojno-policijskih snaga u zločinim u BiH kojima se odgovornost Srbije čini nespornom. No, naplata odštete ne ide glatko, a razlozi su osim kompliciranih i nedovoljno preciznih pravnih putokaza vjerovatno i političke prirode.

Verifikacija na zagrebačkom sudu

Posljednjih godina nastavkom ovog postupka, u fazi naplate intenzivno se bave sarajevski, ali i certificirani europski advokat i profesor međunarodnog prava Ramo Atajić te američki državljanin bh. porijekla Muradif Pajt, nezavisni istraživač za međunarodno, privatno, humanitarno i krivično pravo u procesima sa odštetnim zahtjevima. Prema Pajtu ključni korak za realizaciju naplate (izvršenje) je verifikacija američkih presuda na sudu u jednoj od zemalja EU. Iz praktičnih razloga svojevremeno je izabrano da to bude Hrvatska, mada se danas čini da bi neko drugo EU pravosuđe efikasnije provelo postupak.

"Verifikacija presude pred nekim evropskim, u ovom slučaju zagrebačkim Općinskim sudom je bitna jer bi se zatim moglo obavijestiti sve međunarodne i strane finansijske institucije da su bh. entitet RS i Srbija dužni po toj presudi određeni iznos. Time se blokiraju svi njihovi finansijski tokovi, obara se kreditni rejting RS i Srbije. Postoji mehanizam da se od ovih mjera izuzme država BiH i entitet Federacija BiH tako da se optereti samo entitet RS. U ovoj fazi tužena i osuđena strana bi shvatila da se ne radi o 'krezavoj presudi' i da ne mogu samo reći 'mi nemamo para i nikom ništa'", objašnjava Pajt.

Međutim, postupak u Zagrebu traje već treću godinu!? Zapravo, u prvom postupanju na ovom sudu prije dvije godine verifikacija je odbijena, ali je Županijski sud u junu 2022. godine to rješenje poništio i vratio ga na ponovno odlučivanje. Pajt očekuje da će ovaj put Općinski sud u Zagrebu postupiti shodno vlastitim zakonima u RH, ali i u skladu sa međunarodnim pravnim obavezama stvorenim između Hrvatske i SAD.

"Na verificiranje presude obavezuju ga najmanje dva hrvatska zakona - Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ)  u Članu 88 i Zakon o međunarodnom privatnom pravu (ZMPP), Član 68, a kojima se utvrđuje da li je bilo povrede postupka, sprječavanja sudjelovanja osobe kojoj se sudi, neuručivanja dokumenata ili drugih povreda prava. Kako je iz presuda vidljivo da tu nije ništa sporno, hrvatski Općinski sud bi trebao po automatizmu verificirati presudu i omogućiti njeno izvršenje na isti način kako bi to učinio američki sud", tvrdi Pajt, a naglašava i međunarodne pravne obaveze RH.

"Hrvatska je od bivše države naslijedila trgovinski ugovor kojim se, među ostalim, garantira zaštita američkih interesa u RH na polju pravne sigurnosti, pri čemu se misli na fer, pošten i zakonit pravosudni postupak u priznanju i izvršenju konačnih sudskih odluka u arbitražnim, trgovačkim, građanskim i drugim postupcima pravosnažno okončanim u SAD-u. Zemlja priznanja, u ovom slučaju RH, je dužna osigurati zakonom predviđene uvjete za izvršenje i ni u kom slučaju ne smije se upustiti u meritum odluke", naglašava Pajt.

Politička pozadina otezanja?

Njegova je procjena da se ovdje već radi o nepoštivanju američkog pravosuđa sa hrvatske strane i da bi to moglo ugroziti bezvizni režim RH prema SAD uspostavljen 2021. godine ili općenito poziciju Hrvatske u Washingtonu. Iz Bidenove Administracije još nema reakcija na ignoriranje američkih presuda u Zagrebu.

S druge strane, kroz diskusije sa pravnim ekspertima koje smo konsultirali razaznaje se i politička, diplomatska, obavještajna i ekonomska dimenzija slučaja. Pasivnost zagrebačkog Općinskog suda, koji je dosad praktično pogodovao srpskoj (presuđenoj) strani, dovodi se u vezu i sa agresivnom politikom Pantovčaka prema Bosni u smislu da ignoriranjem interesa bosanskih žrtava RH pravi dodatni pritisak na Sarajevo u sklopu aktuelne politike. Konkretno, čak se kalkulira da se verifikacija presude oteže prema dogovoru Zorana Milanovića i Milorada Dodika (!) i da će tako biti dok ne reagira Washington.

U tom kontekstu, nije bez značaja napomenuti da Hrvatska i nema poseban interes da na svojoj teritoriji odrađuje posao (pljenidbu imovine RS i Srbije) u korist bosanskih žrtava, izuzev demonstracije efikasnosti državnog sistema i poštivanja međunarodnih obaveza. Također, uključeni faktori razmišljaju i o tome kakve bi bile kasnije posljedice finansijske destrukcije Srbije i bh. entiteta RS, koji predstavlja polovinu Bosne itd.

Nadalje, nesumnjivo je da i srbijanska tajna diplomatija radi na demontaži slučaja znajući da bi nepovoljan ishod predstavljao nerješiv finansijski problem ove zemlje. Pravda u ovom slučaju dolazi dugim i kompliciranim pravnim putevima, ali je istovremeno ovaj slučaj za nekoliko država test da li su spremne da egzistiraju prema pravnim normama civiliziranog svijeta ili će pravo zloupotrijebiti za prikrivanje neciviliziranih politika.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.