Stabilnost u krizi | Miguel Roan: Bosna i Hercegovina pred dugim putem ka EU

Napredak i prepreke u europskoj kandidaturi Bosne i Hercegovine nakon otvaranja pristupnih pregovora u martu 2024.

Piše: Miguel Roan*

Otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom za integraciju te balkanske zemlje u Europsku uniju (EU) vijest je koju slavi veliki dio zapadne političke zajednice, no pred kandidaturom je još mnogo izazova koje treba riješiti. Rat u Ukrajini ponovno je aktivirao proces proširenja i stabilnost jugoistočne Europe sada je ključna za sigurnost kontinenta. Unutarnje reforme koje su usvojene za aktiviranje pregovora provedene su ubrzano, ali kritičkom analizom mogu se ilustrirati ozbiljne slabosti u funkcionalnosti države, između ostalih i secesionističke prijetnje predsjednika RS Milorada Dodika. Nadalje, postoji problem koji otežava situaciju: nedostatak međunarodnog konsenzusa o tome kako intervenirati na lokalnoj sceni poštujući nacionalni suverenitet i istovremeno biti konstruktivan. Ovaj razdorni scenarij može biti pogoršan pobjedom konzervativne fronte tijekom američkih i europskih izbora, što jača položaj utjecajnih neliberalnih vođa u regiji.

Analiza

Europska komisija je 12. marta 2024. preporučila otvaranje pregovora za pristupanje Bosne i Hercegovine EU, što je odobreno na Europskom vijeću održanom 22. marta. Okolnosti ovog zelenog svjetla balkanskoj zemlji su vrlo specifične. Komisija je u maju 2019. utvrdila 14 prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti kako bi pokrenula ovaj proces. Ti su uslovi bili ambiciozni i mnogi su stručnjaci predviđali ozbiljne poteškoće u njihovom ostvarivanju. No proces proširenja EU-a uvelike se promijenio kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu u februar 2022. Države članice tada su postale svjesne da bi jugoistočno krilo kontinenta mogao predstavljati prijetnju europskoj sigurnosti, a time i njezinim interesima, a proširenje je postalo ne samo strateška težnja, već i geopolitička i obrambena nužnost.

Kao rezultat ovog novog konteksta, zemlje poput Francuske, tradicionalno nesklone proširenju, te Njemačke i Nizozemske, striktne prema kandidatima, pridružile su se odlučne podržati proces koji ne samo da znači veće geografsko proširenje za EU, već i dugoročno institucionalno restrukturiranje i naginjanje političkog središta EU prema istočnoj Europi. Kao rezultat te prekretnice, Europsko vijeće je vrlo brzo dodijelilo Bosni i Hercegovini status kandidata u decembru 2022. i, iako zemlja nije ispunila 14 točaka iz 2019., paralelno je usvojen popis od osam kriterija koji je bio blaži za otvaranje pregovora. .

Tokom 2023. zemlja je pod pritiskom zapadne diplomacije uložila ogromne napore da ispuni te zahtjeve. Nova vlada formirana početkom 2023. (uglavnom od koalicije stranaka poznata kao "Trojka") odigrala je temeljnu ulogu u ovom cilju, koja je reforme prihvatila kao prioritet u svom glavnom programu. Već u martu 2024. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zaključila je na pomalo pretjeran, ali i slikovit način: "Više je napretka postignuto u nešto više od godinu dana nego u više od desetljeća." Vijest o otvaranju pregovora primljena je s oduševljenjem, ali i negodovanjem. Bosna i Hercegovina je najosjetljivija zemlja u regiji Balkana i gotovo 30 godina nakon završetka rata još uvijek pati od krhkog mira. Ona je daleko od toga da bude funkcionalna država i ima ne samo probleme političkog vodstva, već i institucionalne strukture, pa čak i društvene kohezije. Otvaranje pregovora više je odgovaralo geopolitičkim okolnostima nego napretku koji je Sarajevo postiglo u posljednjoj fazi. 

1. Reforme puta

Prividna brzina kojom se reforme provode od 2022. izaziva ozbiljne sumnje u njihov stvarni opseg. One poboljšavaju institucionalnu funkcionalnost, ali također mogu poslužiti za prikrivanje temeljnih problema s kojima se zemlja suočava. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je 16. februara usvojila Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Usvajanjem ovog zakona, Bosna i Hercegovina je unaprijedila svoje sposobnosti po tom pitanju, ali ne bez ozbiljnih poteškoća u njegovom usvajanju. Zakon su blokirali zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), predvođeni Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske, bosanskohercegovačkog entiteta sa srpskom većinom, inzistirajući da se ovaj i drugi zakoni trebaju usvojiti u paketu. Dana 15. februara, ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Bosni i Hercegovini izravno je opisao Dodika kao "glavnu prepreku" procesu europskih integracija te balkanske zemlje.

Nakon uzastopnih obustava zbog nedostatka kvoruma, 8. marta 2024. godine, po hitnom postupku, donesen je i Zakon o sprječavanju sukoba interesa, koji predstavlja brojna kvalitativna poboljšanja. Među ostalim, dužnosnici imaju obvezu prijaviti svu pokretnu imovinu vredniju od 2500 eura, kao i nekretnine koje posjeduju, a njima i članovima njihove obitelji zabranjeno je primanje darova većih od 100 eura, kao i obnašanje bilo kakve funkcije. u organizacijama koje se sufinanciraju iz javnog proračuna za iznose veće od 10.000 eura. Osim toga, popis sve imovine u vlasništvu dužnosnika bit će dostupan putem registra, koji provjerava neovisna komisija sastavljena od članova izvan bilo koje stranke. Međutim, neki stručnjaci ističu da će to tijelo kontrolirati vladina elita. Kako je ponovila nevladina organizacija (NVO) Transparency International, izvorne odredbe su eksplicitno propisivale obvezu svih institucija u Bosni i Hercegovini da dostave podatke o vlasništvu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, kako bi se osigurala kontrola. "Međutim, provizorno usvojena verzija naglašava da će institucije surađivati, što opet otvara vrata mogućim opstrukcijama ovog kontrolnog mehanizma." 

S druge strane, Ustavni sud BiH (US) pati zbog neredovnog funkcioniranja. Od devet članova, šest biraju dva entiteta u zemlji: četiri Zastupnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i dva Skupština RS-a, ostala tri su međunarodni suci. Trenutno, nakon dva umirovljenja (sudije Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), te jedne ostavke (sudije Republike Srpske) i bojkota tog tijela od strane Republike Srpske, ima samo šest sudaca. Očekuje se da će još tri bosanskohercegovačka suca otići u mirovinu s navršenih 70 godina života: u novembru 2024., decembru 2025. i oktobru 2026. Narodna skupština RS usvojila je 27. juna 2023. godine po hitnom postupku Zakon o neoprimjenjivanju odluka Ustavnog suda na svom području (i neobjavljivanje odluka suda).

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Nijemac Christian Schmidt, 1. srpnja 2023. iskoristio je svoje ovlasti (tzv. bonske ovlasti, odobrene 1997. godine u sklopu provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma) i poništio ovaj zakon, ali Sudu je već ukraden legitimitet u Republici Srpskoj. Vlada srpskog entiteta protivi se prisutnosti međunarodnih sudaca, a s druge strane, kada je bilo potencijalnih kandidata, otkrivale su se veze s političkim strankama, kao što je to bio slučaj Marina Vukoje. Predsjednica suda Valeria Gajić navela je da je u 2023. godini u žalbenom postupku zaprimljeno 5465 predmeta, od kojih je riješeno 1465, a na dan 21. veljače 2024. u radu su ostala 7902 predmeta. Venecijanska komisija je, na upit predsjednika US 19. siječnja, među ostalim predložila da se donese odluka na plenarnoj sjednici s trenutnom većinom svih članova te da se poveća učestalost sastanaka. Međutim, autoritet Ustavnog suda se ne poštuje u Republici Srpskoj i stoga se tumačenje bosanskohercegovačkih sudskih pravila i odluka suspendira ili odgađa, što uzrokuje problem u radu bosanskohercegovačkog pravosuđa.

2. Odnos s visokim predstavnikom

Tokom izbora 2022. godine, u istoj fazi ponovnog prebrojavanja, visoki predstavnik Christian Schmidt iskoristio je svoje ovlasti kako bi nametnuo izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Najznačajnija promjena je povećanje sa 58 na 80 delegata na entitetskoj razini. Prema njegovoj odluci, u Domu naroda u ovom entitetu bila bi 23 Bošnjaka, 23 Srbina i 23 Hrvata, te 11 pripadnika tzv. Ostalih. Međutim, mijenja se način na koji će se izaslanici birati kada ih "bira kantonalna skupština srazmjerno nacionalnoj strukturi stanovništva". Mjera može racionalizirati institucionalnu aktivnost, ali daje prednost etnonacionalističkim strankama (uglavnom srpskom i hrvatskom nacionalizmu, jer je bošnjački glas rascjepkan između kantona), budući da se zastupljenost ne temelji na većinskom građanskom glasanju (bosanskom), već na etničkom glasanju (bošnjački, hrvatski i srpski). Kao rezultat toga, etničke stranke imaju više delegata u Domu naroda i kontrolirat će proces imenovanja predsjednika i potpredsjednika Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme, amandmani ograničavaju korištenje "nacionalnog interesa", koji je služio za blokiranje normalnog funkcioniranja organizacije, te utvrđuju rokove za odobravanje ili odbijanje predloženih zakona.

Lik visokog predstavnika predmet je razdora. Milorad Dodik je 6. septembra 2023. obećao zabranu ulaska u RS. Lider bosanskih Srba u stalnoj je konfrontaciji sa Schmidtom. Njemački visoki predstavnik čak je sugerirao da će pregovori s EU početi kada Dodik potpiše izjavu o lojalnosti državi, s obzirom na njegove stalne prijetnje odcjepljenjem. Dodik je odgovorio da već tri desetljeća sluša besmislice od visokih predstavnika: "Mislim da Njemačka ne može trpjeti urušavanje ugleda, čak ni nakratko, jer Nijemac ne zna što bi sam sa sobom".

Visoki predstavnik je 26. marta ponovno intervenirao na izborni zakon zbog nemogućnosti bosanskohercegovačke elite da postigne državne dogovore. Tako je najavio reformu zakonskog teksta kojim se uvode skeneri i videonadzor tijekom izbora, zabranjuje sudjelovanje osoba osuđenih za zločine genocida i zločine protiv čovječnosti te se utvrđuje da niti jedan dužnosnik ne može istodobno obnašati funkcije u zakonodavne i izvršne ovlasti, kao i da kandidati za članove Izborne komisije ne mogu obnašati nijednu funkciju u političkim strankama (niti su to činili u prethodnih 10 godina). Izborni menadžment je bitan jer bi sadašnji čelnici na taj način izgubili kontrolu nad prebrojavanjem glasova, a tehničke promjene su pogubne za tu stranačku kontrolu. Problem nije u prirodi tih mjera, za koje se pretpostavlja da su bitne za transparentnost i sigurnost glasovanja, već u činjenici da se radi o figuri visokog predstavnika, bez društvenog legitimiteta i uz mlaku potporu EU-a. , koji određuje te promjene, koje bi trebale doći iz same lokalne političke klase. Naime, Schmidtovo imenovanje obavljeno je bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (zbog ruskog veta) i to je jedan od glavnih argumenata elite bosanskih Srba da delegitimizira bilo koje njegovo djelovanje.

Visoki predstavnik, najbliži konzervativizmu hrvatskog nacionalizma, s obzirom na svoje podrijetlo (Kršćansko-socijalna unija Bavarske), najvećeg je političkog suparnika pronašao u srpskom nacionalizmu, iako je njegov odnos sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i dalje srdačan. Dodikov SNSD, s druge strane, nastavlja s izazovima, a Skupština Republike Srpske već je usvojila vlastito izborno zakonodavstvo. S druge strane, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ) – konzervativna stranka bosanskih Hrvata – pokušava izbjeći nova imenovanja u rotirajuće Predsjedništvo (predsjednik se bira iz svake od tri konstitutivne skupine) poput Željka Komšića. , hrvatskog podrijetla, ali s probosanskim afinitetima i samim tim s većinskim bosanskim biračkim tijelom. Zagreb, istovremeno, nastoji zajamčiti reprezentativnost hrvatskog stanovništva na državnoj razini izvan reprezentativnosti u bosanskim kantonima s hrvatskom većinom.

U trenutnoj situaciji, bosanskohercegovački izborni sistem ne samo da ima problem kontrole, već model krši temeljna prava. Nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu 2009. (stc. Sejdić-Finci) i 2023. (stc. Kovačević), obje su presude pravno pokazale nerazumnost bosanskohercegovačkog modela: pripadnici manjinskih skupina (Nesrbi, Hrvati ili Bošnjaci) ne mogu se kandidirati za visoke državne funkcije; Nesrbi ne mogu biti član Predsjedništva zemlje, a Bošnjaci i Hrvati s prebivalištem u Republici Srpskoj ili Srbi s prebivalištem u Federaciji ne mogu se kandidirati za javne dužnosti u svojim entitetima; S druge strane, građani Federacije mogu glasati samo za bošnjačkog ili hrvatskog kandidata za člana Predsjedništva, a građani Republike Srpske mogu glasati samo za srpskog kandidata za člana Predsjedništva, i to sve u zemlji kandidatu za članstvo u EU.

3. 'Srpski svet'

Bosna i Hercegovina ima problem političkog suživota, budući da podijeljenost između bošnjačkog, srpskog i hrvatskog nacionalizma otežava funkcioniranje zemlje, kao i pogoduje uvjetima za miješanje Beograda i Zagreba u lokalne teme. Od 2020. godine na zlu glasu je postao izraz Srpski svet, koji se temelji na zamjeni za pojam "Ruski svijet". Ovaj koncept je evolucija ideje "Velike Srbije" ili "ujedinjenja svih Srba u jednu državu", koja je dobila na značaju tokom raspada Jugoslavije, potaknuta od srpskog nacionalističkog političara i ideologa Dobrice Ćosića. Već 2021. usvojit će ga bivši ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, koji će kasnije u novembru 2023. biti smijenjen s mjesta direktora srbijanske obavještajne agencije (BIA) nakon sankcija SAD-a i EU-a, zbog "umiješanosti u korupciju" nauštrb mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. "Ovi koruptivni poslovi olakšavaju zlonamjerne aktivnosti Rusije u Srbiji i regiji." Kad je otišao s funkcije, izjavio je: "Neću dopustiti da budem uzrok ucjena i pritisaka na Srbiju i srpski svijet. Zato podnosim neopozivu ostavku na mjesto direktora BIA-e", rekao je Vulin povodom ostavke. 

Od početka rata u Ukrajini Dodik se četiri puta sastao s Vladimirom Putinom. Na kraju posljednjeg susreta, u februaru 2024. godine, Putin ga je odlikovao Ordenom Aleksandra Nevskog, "za veliki doprinos razvoju saradnje RS i Rusije". Čelnik bosanskih Srba služi interesima Moskve u regiji, zainteresiran za održavanje određenih razina napetosti u zemlji koje ometaju proces proširenja Europe ili sprječavaju integraciju Bosne i Hercegovine u Sjevernoatlantski savez (NATO). Dodik uživa lokalnu potporu, a njegovi glavni politički suparnici ne razlikuju se bitno u njegovoj političkoj ideologiji osim optužbi za loše upravljanje, korupciju ili klijentelizam. Ova ideologija se fokusira na uspostavljanje autonomne politike za Republiku Srpsku koja ovisi o Beogradu i time se pridružuje mobilizaciji srpskog nacionalizma u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu protiv priznanja neovisnosti Kosova i odbijanja priznavanja genocida u Srebrenici. Tako je i sam Dodik prilikom predstavljanja prijedloga rezolucije pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda o utvrđivanju 11. jula kao Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. izjavio kako "Bosna i Hercegovina možda neće preživjeti" rezoluciju Ujedinjenih naroda (UN). 

Dodikov položaj je težak nakon što je podvrgnut međunarodnim sankcijama koje potkopavaju ne samo njegov politički već i osobni angažman. Negovi bankovni računi su zamrznuti. Gorica Dodik, kći predsjednika bosanskih Srba, objavila je da je morala zatvoriti fondaciju "Srpska kuća" jer joj je banka blokirala račune zbog sankcija SAD-a, iako u tom smislu traži alternative. SAD je do sada sankcionirao ukupno 28 osoba i 18 kompanija iz Bosne i Hercegovine zbog korupcije, terorizma i kršenja Daytonskog sporazuma. Ukupno se na američkoj "crnoj listi" nalazi više od hiljadu ljudi iz regije. Vijeće Europske unije odlučilo je do 31. marta 2026. godine produžiti pravni okvir koji bi omogućio izricanje sankcija fizičkim i pravnim osobama koje narušavaju stabilnost bosanskohercegovačke države. S druge strane, Njemačka se 2023. godine povukla iz financiranja nekoliko projekata u Republici Srpskoj, a Dodik se susreće sa sve većim problemima oko balansiranja javnih računa tog entiteta, budući da njegova klijentelistička politika ovisi o tom ekonomskom pokriću. Dodik se trudi na svim poljima, na sve strane pokušava prikupiti novac, za što nastoji ojačati veze s Rusijom i Kinom te dodatno intenzivirati odnos s Viktorom Orbanom, koji je 4. aprila primio Orden Republike Srpske, najveće domaće odlikovanje. Na mitingu 18. aprila Dodik je izjavio da je "Srbija njegova zemlja, a naša država, kao i Beograd njegov glavni grad". Lider bosanskih Srba kladi se na pobjedu Donalda Trumpa na američkim izborima, kao i na pobjedu konzervativne fronte na izborima za Europski parlament u junu, što će smanjiti pritisak na njegovo političko djelovanje, osloboditi ga sankcija pa čak ga i približiti istočnoj Europi do neke vrste razumijevanja s Rusijom. Za sada je uhvaćen između pritiska Zapada i Vučićevog odbijanja da potkopa bosanskohercegovački teritorijalni integritet. U ovoj fazi Beograd čini naplativom regionalnu stabilnost koju traže Washington i Bruxelles, iako ne želi odustati od prevlasti i vodstva nad srpskim nacionalizmom, kao ni odnosa s Rusijom.

Zaključci

Odluka o davanju zelenog svjetla otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom ima svoje očite kontraindikacije, posebice u pogledu secesionističkog naloga čelnika Republike Srpske. Ali analiza nas poziva da razjasnimo druge osi analize od najveće važnosti za budućnost balkanske zemlje. Na bosanskohercegovačkom odboru razmatra se nekoliko modela: strategija koja se nekritički dodvorava etnonacionalističkim strankama kako bi poduprla potrebnu stabilnost u kontekstu rata u Ukrajini; balans koji ide prema modelu građanske države ruku pod ruku s probosanskim strankama, ali uz ustupke pred hegemonijom etnonacionalističkih stranaka, i drugi koji bi podrazumijevao uklanjanje temelja Daytonskog sporazuma (vrlo neverovatno).

Jedan od glavnih ključeva je da je Bosna i Hercegovina započela svoju etapu 1995. (iako je proglasila neovisnost 1992.) s ograničenim suverenitetom, podložna interesima i uplitanju Hrvatske i Srbije, uz nadzor SAD-a, nadzor EU i sigurnosni okvir NATO-a. Stoga bi rješenje problema koje implicira Daytonski sporazum zahtijevalo slične ključeve, koji u ovom slučaju izgledaju izvan horizonta zemlje. Nedostatak konsenzusa među stranama, pa čak i unutar EU (kao što se pokazalo s Mađarskom ili malim interesom koji ova balkanska zemlja izaziva u nekim članicama EU) o strategiji koju treba slijediti, omogućuje etnonacionalističkim elitama da djeluju bez državnog razloga, ali na temelju trenutnih interesa koji optimiziraju etničku podjelu ili koji ih čine bitnima za rješavanje sukoba koje sami generiraju. Otvaranje pregovora s EU je pozitivna inicijativa, ali ako ne bude međunarodnog konsenzusa oko Bosne i Hercegovine, uglavnom između SAD i zemalja EU, to će ostati samo pečat odobravanja koji prikriva ili pogoršava latentne probleme i konsolidira bosansku etnokraciju.

*Pisac, prevodilac i autor nekoliko knjiga o Balkanu. Utemeljitelj platforme Balcanismos

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba