Slavoj Žižek: Kako su Dženan i David probudili čudo u Bosni i Hercegovini

Nasilne smrti dvojice mladića ujedinili su Bosance i Hercegovce, prešavši rigidne etničke linije. Da li se nešto konačno mijenja u podijeljenoj balkanskoj zemlji?

Piše: Slavoj Žižek za RT

Kada mislimo o bosanskohercegovačkim čudima, prvo na što pomislimo jeste ukazanje Djevice Marije prije nekoliko decenija u Međugorju - što je događaj koji je doveo milione hodočasnike u regiju.

Ipak, prije nešto više od sedam dana, desilo se puno veće i puno važnije čudo u Banja Luci, sjedištu srpskog dijela BiH "Republika Srpska", a onda i u drugim bosanskim gradovima diljem etničkih podjela.

Ne, čudo nisu izbori, koji su se održali u nedjelju. Po običaju, bh. izbori (sa svim pratećim neregularnostima) obilježili su apatija i bezvoljnost, i samo su potvrdili trojnu podjelu države duž etničkih linija.

Danas, srpski dio se sve više ponaša kao nezavisna država, dok u muslimanskom Sarajevu napreduje islamizacija, o čemu svjedoči činjenica da je, osim drugih stvari, u restoranima i barovima sve teže dobiti pivo.

U međuvremenu, u cijeloj BiH cvjetaju specifični oblici javno publiciranog JPP-a (javno-privatno partnerstvo): lokalne političke elite isprepletene su s polupravnim privatnim kompanijama, a njihova vladavina legitimirana je kroz zaštitništvo etničkih subjekata (Bošnjaci, Srbi itd.) od "neprijatelja". U takvoj situaciji gdje je siromaštvo posvuda i mladi migriraju u zapadnu Europu u potrazi za poslom, nacionalizam napreduje i odbrana nacionalnog identiteta lako prevladava nad ekonomskim pitanjima.

Lekcije iz prošlosti

Problem s kojim se suočava BiH najbolje je ilustriran onim što se dogodilo prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Tu su najavljena dva javna protestna okupljanja: sindikati su pozvali na protest protiv eksplozije nezaposlenosti i siromaštva (što osjećaju obični ljudi). Istovremeno, desničarski nacionalisti najavili su okupljanje kako bi prosvjedovali zbog ponovnog uvođenja službenog statusa ćiriličnog pisanja u Vukovaru (zbog srpske manjine).

Naravno, na prvi skup došlo je nekoliko stotina ljudi, a na drugom okupljanju bilo je više od 100.000 ljudi. Siromaštvo je za običnog čovjeka svakodnevni problem - mnogo veći od ćirilične prijetnje, ali ipak sindikati nisu uspjeli mobilizirati mase.

Mudri komentatori žele evocirati takve priče kako bi cinično ismijavali ljevičarske tvrdnje kako bi naš cilj trebao biti poraz domaćeg nacionalizma koji će dovesti do transnacionalne koalicije onih kojima manipuliraju i koje iskorištavaju vladajuće etničke elite. Strpljivo objašnjavaju kako "nerazumna" etnička mržnja ide previše duboko da bi je prevazišli "racionalni" ekonomski problemi - što znači da je transnacionalna koalicija iskorištavanih čudo koje se nikada neće dogoditi.

Pa, odjednom se čudo dešava. Upravo sad. I to ono zbog kojeg Međugorje u poređenju blijedi.

Ljudska žrtva

David Dragičević, mladi srpsko-bosanski haker, nestao je u noći 17. na 18. mart ove godine, a njegovo je tijelo pronađeno u blizini Banje Luke 24. marta; jasno je iz njegovog izmrcvarenog tijela da ga je ubilo dugotrajno brutalno mučenje.

Od 26. marta održavaju se dnevni protesti na glavnom trgu Banja Luke, u organizaciji njegovog oca Davora pod nazivom "Pravda za Davida". Policija je Davidovu smrt prvo proglasila samoubistvom, a tek nakon jakog pritiska javnosti počeo je istraživati kao slučaj ubistva, ali bez rezultata.

Na kraju je postalo jasno da je David otkrio tragove korupcije i drugih kriminalnih aktivnosti vladajuće klike. Zato je morao nestati.

Prije sedam dana, neprestani protesti prerasli su u masovno okupljanje, s desecima hiljada sudionika i desecima autobusa koji su doveli ljude iz cijele Republike Srpske u Banju Luku. Vladajuća klika reagirala je panikom: hiljade policajaca su kontrolirale ulice i blokirale ulazak u grad.

A onda se dogodilo pravo čudo. Neočekivano, u prekrasnom prikazu transetničke solidarnosti, slični skupovi održani su u drugim bh. gradovima gdje su muslimani većina. U Sarajevu, glavnom gradu BiH, stotine je zatražilo pravdu za sličan slučaj koji se dogodio u njihovoj sredini: smrt Dženana Memića, koji je tragično stradao u noći 8. februara, što je slučaj koji nikada nije ozbiljno istražen, iako je njegovo tijelo također obilježeno tragovima mučenja.

Sami zajedno

Prosvjednici u Banja Luci, Sarajevu i drugim bh. gradovima razmijenili su poruke i naglasili svoju solidarnost preko etničkih podjela, budući da svi dijele istu sudbinu nadzora korumpiranih PPP elita.

Dakle, konačno su postali svjesni da prava prijetnja ne dolazi iz drugih etničkih skupina, već od korupcije u vlastitoj grupi i da se mogu riješiti tog zloćudnog tumora samo djelujući zajedno. A onda se desi i nemoguće i "nezamislivo" (za cinične realiste).

Naravno, ne treba očekivati previše od takvih eksplozija. Sličan transetnički pokret protiv ekonomskog siromaštva već se dogodio prije nekoliko godina, u odjeku arapskog proljeća, i postupno se smanjivao.

Međutim, vatra i dalje gori ispod površine, a ta je vatra jedini znak nade u BiH. U tom se slučaju ponovno potvrđuje istina o staroj Abraham Lincolnovoj izjavi: Možete nekoga zavoditi cijelo vrijeme, možete neko vrijeme varati sve ljude, ali ne možete zavesti sve ljude cijelo vrijeme.