Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Hipokrizije aktuelne svjetske politike

Davnih dana napisano je kako mediji – posebno kao produžena ruka interesa i takozvane politike – ne služe više da saopšte vijest, uz poštovane svih onih pet pitanja na koja istinom mora da se odgovori, već uglavnom da isperu javnosti um onako kako to traže interesi i u njihovoj službi politika.

Piše: Zlatko Dizdarević, za Radiosarajevo.ba

Odavno svjetska realnost nije ponudila primjer takvog ispiranja uma bezmalo polovici planete, posebno onoj "demokratskoj", zapadnoj, kao u slučaju storije o "oslobodiocima", "herojima" i "pobjednicima nad teroristom Sirije Assadom".

U samo nekoliko sedmica, nakon eliminacije Assada, za dominantni dio javnosti heroj, oslobodilac i nada nove "inkluzivne" (sic!) Sirije postao je drugi terorista. Kao takav upisan na svim zvaničnim listama nekada najpoštovanijih svjetskih institucija.

Pobjednik terorista se prvo zvao Ahmed al-Sharaa, pa onda Abu Mohammed al-Jolani (zovemo ga al-Golani jer je ime dobio po Golanu gdje je rođen), pa evo onda opet postade Ahmed al-Sharaa. Očigledno je riječ o potrebi današnjeg zaborava prethodnog imena kao ukupnih laži i pokušaja brisanja istina o bezmalo dojučerašnjim zločinima dotičnog. Valjda se očekuje da puka promjena imena može da potare sve ono iz historije u koju je već tridesetak godina smješten i registrovan novi ljubimac svjetske profiterske geostrategije. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Demokratske budućnosti"

Interesna histerija svjetskih elitnih političkih vrhova eksplodirala je u utrkivanju ko će se prije ugraditi u razna dobra povijesno bogate i geostrateški važne Sirije, uz mizerno bagatelisanje i zaborav činjenica i nekadašnjih vlastitih neupitnih odluka o teroristima i sankcijama po svijetu.

Od izjava u kojima se prošlost Al-Golania čak i ne pominje – spram nevjerovatne "demokratske budućnosti" koju on eno neupitno najavljuje sa čela kolone džihadista što su u nekoliko dana iz baza izvana i iznutra stigli do Damaska – direktno poduprti stranim aspirantima na Siriju  baš kao i u vrijeme tzv. arapskog proljeća i "građanskog rata" od 2011. – do evo  konkretnih svjetskih konferencija s njim o tome šta i kako dalje, prošlo je tek nekoliko sedmica.

Najnoviji primjer je sastanak u Rijadu minule nedjelje, 12. januara, koji je okupio visoke bliskoistočne funkcionere, uz one iz Evrope i SAD. Pa se dogovoriše da će se i svi ministri vanjskih poslova zemalja Evropske unije sastati 27. januara u Briselu kako bi "pokušali da se usaglase o ublažavanju postojećih sankcija Siriji..." A i prije tog Rijada počelo je utrkivanje ko će prije, sam ili sa nekim partnerom, da se vrati ili prvi put uglavi u veliki interes koji se zove Sirija. Onako kako su ili najavili, ili već započeli sa ponudama i dodvoravanjem "demokratskim džihadistima", dok neki još dumaju gdje su tu oni. Vjerovatno već i kasne. A svima je na umu kako to sve učiniti čak i mimo ne tako davnih odluka o sankcijama za tada neupitne teroriste na Bliskom istoku.

Zato već sve vrvi dogovorima unaokolo i iza diplomatskih zavjesa o novcima i budućim poslovima za velike ugrađene u planovima tamo. Novi partner evo kobajagi odjednom upali novo demokratsko svjetlo na kraju tunela koje gradiše u drugim vremenima i na drugi način "teroristi" Sadam Husein, Moamer Gadafi, Hafez al-Assad i još neki koji tek dolaze na red u ovoj priči.

Zanimljivo, očekivanja svih tih novih odluka o prihvatanju promjena profila nekadašnjih diktatora u demokratsku budućnost Bliskog istoka, potpuno ignorišu činjenice koje su neupitne i odluke koje su oni sami ispisivali. I nisu nepoznate. 

Knjige će se sigurni pisati, i već se pišu, o ovoj svjetskoj farsi spram tzv. principa na kojima je planeta kako-tako funkcionirala decenijama pa se sada s njima šprda. Ništa više u njenim političkim vrhovima nije važnije od najbrutalnijeg interesa pomnoženog sa sve prepoznatljivijim uvjerenjem da baš svaku laž, ili šutnju, svijetu možeš hladno prodati ako je cijena tog interesa dovoljna a nekadašnji smisao informacije poražen.

No, makar i površno, evo nekih od tih činjenica zasnovanih i na vlastitim očima i poziciji ovog posmatrača kroz godine bavljenja Bliskim istokom tamo, u Siriji i cijelom okruženju onda kada je sve počinjalo i razvijalo se dalje – do danas.

Specijalni izaslanik za Siriju Geir Pederson pozvao je još minulog 15. decembra, manje od tri sedmice od početka "oslobađanja" Sirije od "diktatora Assada", da tamo treba "brzo okončati sa sankcijama". Naravno, sankcije su prepreka na putu eksplozije demokracije s Al-Golaniem. Ostala je za neke, naivne uglavnom, dilema je li on to mislio i na neke od onih 3.000 sankcija koje je Zapad nametnuo Asadu ili, možda, samo na one koje je Al-Goliani imao kao lider terorističke organizacije još od maja 2013. godine.

Na Baghdadijevom putu

Naime, zvanični dokumenti – pišu o njima minulih dana mnogi svjetski stručnjaci – o ovoj storiji precizni su i provjerivi. O cijelom putu Abu Mohammeda al-Golania, od Islamske države u Iraku, prethodno al-Qaede pa do danas. Tada lider Al-Qaede Abu Bakr al-Baghdadi poslao je 2011. godine Al-Golania da povede svoju grupu u Siriju.

On će kasnije postati šef organizacije Hamas Tahrir el-Sham s najvažnijim ciljem da potopi Assada i zauzme njegovo mjesto. Nakon poraza u Iraku i Baghdadi je potražio nastavak terorističkih aktivnosti u građanskom ratu u Siriji, uz reorganizaciju vojnih snaga. Al-Golani je postao tako januara 2012. lider nove formacije Islamske države Iraka, Jabhat al-Nusra, poznate kasnije kao izuzetno krvoločne grupacije uz dosta ekstremista i izvana... U mnogim izvještajima i dokumentima ova izuzetno krvoločna grupa džihadista ostala je poznata i kao al-Nusra Front. I mnogi slučajevi brutalnih egzekucija prikazanih na TV-u storije su o njima. Dokumenti kažu da je  u decembru 2012. američki State Department, uz mnoge druge, i njih uvrstio na listu terorističkih organizacija "iz porodice" Al Qaide. I Al-Golania vrlo visoko u  vrhu hijerarhije glavne terorističke grupe tog vremena na Bliskom istoku. U dosjeu Nusra Fronta upisano je oko 600 terorističkih napada uz oko 40 samoubilačkih operacija. Oni su sebe tada nazivali legitimnom sirijskom opozicijom. Assad protiv njih, eto, postao – "terorista".  

Baghdadi je u aprilu 2013. Islamsku državu Irak i Nusra Front proglasio zajedničkom, jedinstvenom, Islamskom državom Iraka i al-Shama – ISIS. U međuvremenu Al Nusra je postala partner i posebne, lokalne sirijske džihadističke grupe Ahrar al-Sham. Nešto kasnije, Al-Golani se distancirao od Al-Qaide i njihovog lidera Aymana al – Zawahiria. U februaru 2014. Al Qaeda se formalno odvojila od ISIS-a, a Baghdadi je obznanio obnovu Islamskog kalifata pod njegovim liderstvom.

Sve ove promjene unosile su često konfuziju i kod mnogi posmatrača ovih zbivanja tada u Siriji jer su i Nusra Front i ISIS-a poticali iz Al Qaede prije nego što su postali počesto konkurencija jedni drugima, pa i otvoreni neprijatelji. To mnogima, ipak, nije smetalo da zajednički djeluju teroristički u inostranstvu.          

U januaru 2017. Al-Golani je de facto promovisao novo, današnje ime Al Nusre, Hayat Tahrir al-Sham. Tačno je da HTS nije teroristički djelovao u inostranstvu i da se odrekao samoubilačkih terorističkih operacija. Posmatrači tih događanja su tada često konstatovali kako najbrutalnije operacije HTS-a uobičajeno izvode stranci – članovi organizacije.

Zašto ne i Gaza?!

Sankcije u Americi protiv terorističkih organizacija, i kroz stavljanje na listu terorista (FTO liste) ili liste sankcija na temelju terorizma (SDGT liste) neupitno su praktično važile sve do prije koju sedmicu, do početka aktuelnih političkih rasprava o tome kako pomoći Siriji, narodu i liderima u novom okruženju, politički i finansijski, posebno u slanju novca u humanitarne pomoći narodu.

Teško je ovdje ne biti ciničan pa se ne upitati – a zašto ovakve rasprave ne viđamo  da se vode povodom oslobađanja genocidnog i terorističkog sprječavanja pomoći djeci, ženama i civilima u Gazi. 

Početak stvaranja lista s teroristima bio je u oktobru 2004. godine. Kasnije, nakon više utvrđenih  "stranih terorističkih organizacija", u decembru 2012. Američka vlada formalno je proglasila i Nusra Front kao partnera Al Qaede. State Department je formirao liste terorističkih organizacija, a Ministarstvo finansija liste organizacija i država pod sankcijama na temelju terorističkih djelovanja. State Department je imenovao Al-Golania na listi sankcija u maju 2013.  Utvrđena je i nagrada od deset miliona dolara za informacije o njemu, uz objavu da je lider organizacije Al Nusra koja pripada Al Qaedi, a u srcu je HTS-a. Istog mjeseca, uz praktično istu definiciju, Al Golani se našao i na listi UN gdje je "njegova" Nusra povezana sa Al Qaedom. Prije toga HTS je došao i na druge liste uz slične optužbe istog smisla – terorističkog. Posebno su završili 1998. i 2o16. godine i na svjetskim listama nasilnika nad vjerskim slobodama.

I evo u Siriji akcije: Kada su urgentno skinuti sponzori i neki akteri terorizma, otvorena je dirljiva rasprava kako što brže riješiti "formalnosti" oko skidanja svih sankcija za terorizam onima što su do jučer s razlogom bili na tim listama, da bi ih se dovelo i podržalo u pravljenju nove i demokratske Sirije.

A, zapravo, cinizmu, eto, i nema previše mjesta, jer u onome što se zove svjetska politika u samim vrhovima apsolutno je sve moguće, poput i ovakvog Al-Golania u Siriji. Ako je to u golom interesu onih koji mu sankcije skidaju da bi im što prije otvorio slobodne puteve kao zapravo nedvosmislenom, novom, neupitnom kolonijalizmu i trajnoj profitabilnoj zapadnoj eksploataciji energetskih izvora Bliskog istoka. Zato je, eto, "normalno" sjediti i pregovarati o svemu tome s novim liderom Sirije za kojim je još uvijek "živa" potraga. Sretnik u toj igri i dalje dobija nagradu od 10 miliona dolara ako "pregovaračima" da "validne informacije o traženom" ?!

Naravno, sve ovo se može činiti dubioznim razmišljanjima nekoga ko je profesionalno, novinarski, diplomatski i vlastitim prisustvom osmatrao "istoriju" tamo, pa i participirao u mnogim događanjima s običnim ljudima ali i političarima iz toga svijeta onda. I kretao se Damaskom, Alepom, Derom, Palmirom, Bosrom, Latakijom...na prostorima kada su Al-Qaeda, ISIL, Nusra Front, Islamski Džihad, HTS i ostali s komandantima poput Golania "oslobađali" Siriju od "teroriste Assada" – mada očigledno nesposobnog i nepripremljenog da se uzdigne do nivoa predsjednika većeg kalibra, prevarenog da će mu se pomoći, kako su mu obećavali. 

Amerikanci danas nemaju problem da povuku sa svojih lista terorista koga i kad hoće. Interesi se vagaju svaki čas spram – novih i većih interesa. Imaju neke procedure, ali ne pretstavljaju prepreku. To, uostalom, već rade. Dovoljno, je recimo, pozvati se na nacionalni interes. Koji je veliki "ko kuća" – da nije ništa drugo. Ili do činjenice da je Rusija u Siriji neutralisana.

A u dogovoru s kim je trebalo ostaje tamo kao vlasnica dvije vojne baze potrebne za prisustvo na obali Mediterana s kojeg se, uz ostalo, mogu kontrolisati svi aktuelni i budući interesi u Africi. Do kada, opet će interesi kazati, Trumpovi i Putinovi.

Iranu su, istovremeno, presječeni putevi snabdijevanja vojnih partnera u strateškoj okolini, Hezbollaha posebno, a Izrael eno ne propušta ni jedan dan priliku da se proširi. I već se proširio na Golanu, ušao u Siriju nadomak Damaska, pogazio Gazu i sada to radi na Zapadnoj obali. Evo sklapa se dogovor s Hamasom, kažu samo što nije. Ja, i? Koji je to sporazum Izraela u vezi s Palestincima opstao duže nego je njima odgovaralo. A oni će dalje. Kuda? Vidjet ćemo.

Juriš na Siriju

I Turska, po mnogo čemu i više od drugih, trlja ruke novom pozicijom u Siriji uz stare snove i nešto novije planove. Recimo o tampon zoni, najmanje, između Kurda u Turskoj i Kurda u Siriji. Htjeli bi da bude velika bezmalo kao Liban.

Njemačka, Francuska i Italija opijeni demokratskim preobražajem u Siriji s Al-Golanijem u koju će se  ugrađivati onoliko koliko dopusti Amerika i onoliko koliko ko od njih bude brži i lukaviji. Saudijska Arabija i partneri iz Zaliva nemaju više problem Iranskog plina za Zapad iz njihovih Pars polja. Eno "njihovog" Katara i rute preko Iraka, Saudije i "nove" Sirije u kojoj nema više "teroriste Assada" koji je ovu liniju blokirao u interesu Irana...

Sve će to lijepo biti objašnjeno i nacrtano i u Briselu 27. januara, samo još da se vidi šta će tu u međuvremenu kazati Donald Trump. Do tada, raznorazni uticajni političari koji budu dolazili u Damask Al-Golaniu moraju požuriti u finansijskim odlukama i "pomoći jadnom sirijskom narodu" jer im je to ljudski a to je najvažnije.

I ptice na grani znaju da je sve ovo prije svega pitanje ljudskih prava, humanosti, pravde, demokracije, bez ikakve hipokrizije aktuelne svjetske politike. Ako se zakasni s pomoći od srca i bez prepreka, eno ružnog iskustva s Afganistanom.

Kad zakasne dobri, ustanu tvrdi i surovi kao tamo. Pa onda prorade opet i oni najgrozniji zatvori poput onog strašnog zatvora Sednaye u Damasku gdje je vladao diktator. Za razliku od onog baš ugodnog zatvora u Bagdadu, Abu Graiba, kad su tamo vladali dobri Amerikanci. 

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba