S ove strane Drine | Dragan Banjac: "Sveti Žeks" i nabijanje na "kolac" Emira s Mećavnika

Čestitke Sarajevu, gospođi Benjamini Karić i svim Sarajlijama na priznanju – Svjetsko
turističko odredište broj jedan na listi "Best of the World National Geographic Travel" za
narednu godinu!

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Nekoliko prethodnih dana nametala se tema stidljivog (sramnog) obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja Beograda u II svjetskom ratu. A bio sam idembelan, nisam preduhitrio komunalce koji su oprali spomenik na Kalemegdanu gdje počivaju Moša Pijade, Ivo Lola Ribar, Đuro Đaković i Ivan Milutinović.

Ispod poprsja heroja potomci onih koji su se kleli u Josipa Broza Tita i išli Kumrovac kao neki u onaj hram (Ćabu) u Meki, novi nečastivi su ispisivali "Smrt komuni" (valjda komunistima – p. D.B.), "Gorite u paklu", "Titove ustaše", "Došlo vreme za iseljenje" a nije zaboravljen ni ovovremenski zlikovac-heroj. Šačici pristojnih u ovoj zemlji na postamentu su sprejom poručili "Ratko Mladić je narodni heroj, a ne ovi".

Tako to i treba da bude u ovoj velikoj balkanskoj palanci čiji gradonačelnik više brine o spomeniku četničkom komandantu Draži Mihailoviću, iskopavanju Tita i farbanju gradskih autobusa (tamno plava umesto crvene!) nego o gradskim problemima.

REDITELJ PROTIV KREATORA SRPSKE NEKULTURE

Ali, jedna iskra je zapalila srpsko javno mnijenje koju je ukresao bivši Sarajlija, knez/emir od Mećavnika. Dakle, reditelj Emir Kusturica zatražio je nedavno da se vlasniku TV Pinka Želјku Mitroviću zabrani emitovanje snimka koji je kreirala vještačka inteligencija, a u kojem se koristi njegov lik i glas. Mitrović se i prije Kusturice, za potrebe vladajuće garniture i Aleksandra Vučića, koristio vještačku inteligenciju radi fabrikovanja izjava Vučiću mrskih Dragana Đilasa i Marinike Tepić.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mnogi su pomislili da su se "njegovi" (Vučićevi) malo pokarabasiti da će i ovo, kao sva čuda trajati tri dana, ali stvar je otišla predaleko i reditelj koji je (po)lizao dlanove svih srbijanskih velmoža ušao je u okršaj sa kreatorom srpske (ne)kulture u javnom prostoru, po mnogo čemu (na usluzi svim režimima) sličnom sebi.

Mitrovićevo medijsko carstvo počinje raspadom Jugoslavije i s bliskošću sa JUL-om, partijom supruge Slobodana Miloševića koja je u zapadnom dijelu bivše zajedničke nam domovine (s pravom!) preimenovana u MULJ – Mirina udružena ljevica. Dovoljno je saznanje da mu opozicija koja je naslijedila Miloševića nije ni pera odbila, a kako trenutno "stoji" sve govori Vučićeva javna čestitka i poklon prilikom otvaranja Mitrovićevog dvorca, i sve uzvanice koje su mu došle na noge.

Osim što je preko advokatske kancelarije Zdenka Tomanovića zatražio da se zabrani dalje emitovanje montiranog snimka, Kusturica zahtijeva da Više javno tužilaštvo i Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM) pokrenu postupak protiv Pinka i da Viši sud u Beogradu donese privremenu mjeru i zabrani Želјku Mitroviću da na bilo koji drugi način učini dostupnim u javnosti nezakonitu obradu glasa i lika.

Možda svega ovog ne bi bilo da je profesor FPN Čedomir Čupić uspio u svom naumu da nagovori DOS da se tvrđava kiča sruši. Pretjerao je.

On se, kako je navedeno, još augusta prošle godine oprobao u korišćenju novog tehnološkog čuda, praveći lažne video snimke Dragana Đilasa i Marinike Tepić koji su emitovani na nacionalnoj frekvenciji, a potom se proširili i na društvenim mrežama. Đilas je najavljivao tužbu protiv Mitrovića govoreći da oni koji imaju veliku moć, imaju manjak srama i morala". Pinkadžija je samo rekao da je to podveo pod satirični program.

POLITIČKA KANALIZACIJA

Bivši sarajevski jalijaš sa Ciglana osuo je paljbu na Žeksa. Najprije je u tekstu "Šta nam je, dakle, uradio Žeks?" podsjetio na masovna ubistva (kako je to povezao!?) u OŠ "Vladislav Ribnikar", Maloj Duboni i Orašju, pomenuo da ubica iz Mladenovca "nije rođen u vrijeme Drajfusa, niti u vrijeme izgradnje Ajfelovog tornja", da Kecmanović, monstruozni dječak-ubica nije bio učenik neke škole u Ruandi, nego da su oni rođeni i rasli u Srbiji koja je svoj autentični historijski tok zamijenila za tzv. kvantne skokove, skokove koji su u optičkom svijetu Željka Mitrovića Žeksa".

Možda je okidač zapravo Kusturičin intervju Sputnjiku gdje se otvoreno usprotivio rudarenju litijuma u Srbiji. Ili, pak, prijedlog jedne strančice, Pokreta za obnovu kraljevine Srbije, da reditelj povede "u boj" borce za zabranu kopanja litijuma u Srbiji, ekološke organizacije i kilavu i razjedinjenju opoziciju. Oni koji ga bolje poznaju ubijeđeni su da Emir uvek ide na sigurno i da bi im se, možda, i stavio na raspolaganje, ali ne želi da se uključuje u politiku.

"Zaštita životne sredine je jedina politika koja me zanima. Moj životni stil je zaštita životne sredine. Tako treba razumjeti moje posljednje javljanje i dovesti ga u vezu s životnim pitanjima Srbije, nikako uključivanje u politiku. Tom kanalizacijom nisam htio da plivam ni kada sam bio mnogo mlađi", rekao je.

Druga strana nije čekala. Razapela ga je. Kako to u Srbiji (i na Balkanu) inače redovno biva podupirači režima, fantomski pokreti među kojima je već legitimisan "Kopaćemo" ostrvili su se na Kustu, prešli crtu i napravili mu (fotomontaža) nadgrobni spomenik.

Znajući da ga većina građana doživljava kao "srpskog patriotu", Kusturica je poslije svega izjavio da je spreman da izgubi život u borbi protiv onih koji uništavaju životnu sredinu, odnosno onih koji su htjeli da kopaju kobalt, nikl, ili žele da rade litijum na teritoriji Srbije. E, sad, tu se debelo zamjerio novom srpskom gazdi, Vučiću, jer se srpski predsjednik i svita oko njega iz petnih žila trude za riljaju po Srbiji.

MASOVNOST IZOSTALA

Šta o rudarenju misle Srpska pravoslavna Crkva, Vojska, Srpska akademija nauka i umjetnosti, Univerzitet... za sada je malo poznato. Izuzev izdavanje zbornika u kome akademici predviđaju da bi kopanje litijuma devastiralo Srbiju i raselilo stanovništvo, "mumije što hodaju", čuvaju svoje udobne pozicije i slabo se po ovom pitanju oglašavaju u javnosti.

Zamukla je i Crkva. Podrška je došla tek od malobrojnih mitropolita i episkopa van granica Srbije. Prvi koji je javno iznio svoj stav bio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. Uslijedila je i reakcija arhiepiskopa sidnejsko-velingtonskog i mitropolita australijsko-novozelandskog Siluana, koji je na zvaničnom nalogu Mitropolije na Facebooku između ostalog napisao da "Srbija ne bi smjela da ugrozi svoju životnu sredinu, a isto tako da postane nečija rudarska kolonija, ili još gore: deponija".
 
Natpop SPC Porfirije će se izjasniti kad sve bude gotovo, da bude na strani "pobjednika".

Protiv rudarenja se izjasnio i episkop Diseldorfa i Njemačke, vladika Grigorije koji je na Instagramu napisao da kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek - ne podržava iskopavanje litijuma.
 
Izostala je masovnija podrška javnih ličnosti. Uz dužno poštovanje glumicama Svetlani Bojković i Bojani Novaković recimo, košarkaškom treneru Dušku Vujoševiću, rokeru Zoranu Kostiću Canetu... nekolicini profesora univerziteta – muk. Kao da većina čeka da manjina i za njih obavi posao.

TIPUJEM NA KUSTURICU

Da li je reditelj istrčao pred rudu? Teško da jeste. Veliki umjetnik umio je i da se nisko spusti na ljudskom planu.

Svojevremeno je imao običaj da telefonira Slobodanu Miloševiću i satima s njim ćaska. Bili su to razgovori u kojima su obojica uživali. Kasnije se približio Vojislavu Koštunici, dovodio mu Dijego Armanda iz Argentine (Maradonu), snimio o njemu dokumentarac. Omađijao je za lične potrebe i crnogorskog predsednika Mila Đukanovića, a potpuno je "osvojio" i bega od Laktaša – Milorada Dodika.
 
Nisu ga dirali Boris Tadić i Tomislav Nikolić, a ni ovaj sadašnji.
 
I najvažnije: Emir je pajtos sa ruskim zlikovcem Vladimirom Vladimirovičem. Predsjednik Rusije Putin odlikovao ga je (27. oktobra 2016.) "Ordenom družbe". Ruski mediji su tada navodili da je  Kusturica orden dobio "zbog doprinosa učvršćivanju prijateljskih odnosa i suradnji dvaju naroda”. "Sputnjik" je dodao da je reditelj "dao izuzetan doprinos učvršćivanju prijateljstva između naroda i za popularizaciju ruskog jezika i kulture u inostranstvu".

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.