Nedžad Ahatović: Oružane snage i izazovi pred BiH

Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) danas slave 1. decembar, svoj Dan i 18. godišnjicu ustroja vojne sile bosanskohercegovačke države.

Zato je u četvrtak, 30. novembra, na centralnoj vojnoj svečanosti upriličenoj u kasarni OSBiH „Rajlovac“ u Sarajevu s pravom istaknuto da „OSBiH simboliziraju državnost BiH i predstavljaju najjači integrativni faktor, a svojim dosadašnjim angažmanom pokazale su i kako su jedan od najboljih segmenata bh. društva“.

Piše: Nedžad Ahatović, za Radiosarajevo.ba

Međutim, svjedočimo da se pred prostorom Zapadnog Balkana – kao uostalom i drugim dijelovima svijeta - nalaze različiti sigurnosni izazovi. Između ostalog, kao refleksija događaja u Ukrajini, eskalacije na Bliskom istoku itd. Nešto o tome spomenuto je i posljednjih dana na NATO forumima i prilikom skore posjete generalnog sekretara Sjevernoatlantskog saveza Jensa Stoltenberga BiH i regiji.

Strateško odvraćanje od hibridnih - koje se često spominju - ali i stvarnih prijetnji u miru rade oružane snage jedne zemlje. A da bi one u našem slučaju ispunile tu ulogu ulagana u njihovo opremanje i modernizaciju moraju ići i do 250 miliona KM godišnje, pored već postojećeg budžeta za odbranu BiH. 

Stoga bi nakratko valjalo sagledati kapacitete i mogućnosti OSBiH za jedan takav izazovan zadatak, kao i druge izazove koji stoji pred vojskom BiH.

Čime raspolaže OSBiH?

Oružane snage BiH, nastale su krajem 2006. spajanjem formacija entiteta Federacije BiH i RS-a, danas broje blizu 9.200 vojnika i 1.000 civila. 

Od arsenala tada naslijeđenog od entitetskih formacija ostao je i operativnim se održava optimalan broj za potrebe jedinica. Jedan dio opreme je konzerviran, dok je veći dio - uglavnom istočnog porijekla-  rashodovan u proteklih 18 godina.

Avijacije fiksnih krila nemamo, a avijacijsku brigadu čine dva helikopterska eskadrona sa 16 helikoptera Bell UH-1H i H II Iroquois od kojih su četiri modernijeg tipa Bell UH-1H-II Iroquois nabavljena iz SAD-a i dostavljena 9. decembra 2021., kao i 7 helikoptera HO 42 i HO 45 i HN 45 M Gazela. 

Protivzračnu odbranu (PZO) čini bataljon ZOJ, smješten u kasarni “Krajiških brigada” u Zalužanima i dijelom na Ciljugama kod Tuzle, kao i na planini Kozara, gdje je stacioniran radarski položaj. 

Oprema se remontuje uz pomoć domaćih stručnjaka i dosta razvijene namjenske industrije, kao i stranih partnera.

Stoga je kritično potrebno uspostaviti temelje ratnog zrakoplovstva sa avijacijom fiksnih krila. U tu svrhu mogli bi se, nabaviti jeftiniji elisno-mlazni avioni zbog malih troškova i uspostave kvalitetnog sistema školovanja pilota. Cijena jednog elisno-mlaznog trenažnog lakog jurišnog borbenog aviona je između šest i sedam miliona eura s kompletnim naoružanjem, a jedan sat leta na ovom avionu iznosi svega 1.000 dolara što je mnogostruko manje nego kod mlaznih aviona slične namijene. 

„Vatrena moć“

Osnovu vatrene moći brigada kopnene vojske OS BiH čine donirani američki tenkovi M-60A3 TTS i oklopni transporteri M-113A1 koji odolijevaju zubu vremena i uz minimalna ulaganja se drže u odličnom operativnom stanju. Artiljerijske sisteme u OS BiH u većem broju i dalje čine ruske haubice D-30 u kalibru 122mm i rumunski višecijevni bacači raketa APRA 40 u kalibru 122mm, što, također, mora biti zanovljeno sa suvremenijim sredstvima.

Slaba opremljenost savremenim tehničkim, informatičkim i komunikacijskim sredstvima dodatni su problemi koji utiče na kvalitet rada Oružanih snaga. Oni  opterećavaju proces donošenja odluka u sistemu rukovođenja i komandovanja.

Za promjenu stanja sa opremom i sastavom OS BiH potrebno je strateško, a prije svega političko opredjeljenje prema, nadasve, manjim, ali  vrlo mobilnim, profesionalnim i moderno opremljenim oružanim snagama koje će se moći servisirati sa nivoa države. 

Od nas to na stanovit način traži sigurnosna dilema izazvana potezima država u okruženju. Pored Republike Hrvatske koja je članica NATO-a, valjalo bo pogledati i poziciju Beograda.

Zašto se naoružava Srbija?

U jednom od javnih istupa predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kazano je da su u Srbiji samo u izdvajanja u tehnologiju namjenske industrije u posljednje tri godine premašila 100 miliona eura!  

Neki od važnijih ugovora sa zapadnim zemljama potpisani za potrebe domaće proizvodnje. Radi se o deficitarnoj tehnologiji kojom se opremaju borbena vozila „Lazar 3“ i „Miloš“ koja su u serijskoj proizvodnji za domaće potrebe, jer ih pokreće američki motor i imaju francusko nezavisno oslanjanje podvozja. 

U prethodnih nekoliko godina Vojska Srbije kupila je iz Rusije pet helikoptera Mi-17V-5, četiri borbena helikoptera Mi-35M i raketni sistem PZO “Pancir S1”. Za to vrijeme iz Evrope je od „Erbasa“ nabavljeno pet helikoptera H-145M.

Tokom jula 2020. Srbija je, između ostalog, od Kine kupila šest novih bespilotnih letjelica CH-92A, a zatim i raketni PZO sistem FK-3. Rastom nabavki naoružanja Srbija i dalje prkosi Zapadu, sljedeći svoju politiku dualiteta, popuštajući pod pristiskom osude ruske agresije na Ukrajinu i osude nelegalnih referenduma…

Srbija i Zapad

Da ne misle tako govore novi veliki ugovori za nabavku oružja sa Rusijom od koje su naručena četiri borbena helikoptera Mi-35M, tri transportna Mi-17V-5, dvije baterije sistema protivzračne odbrane Pancir-S1M, sistemi za protivelektronska dejstva i borbu protiv dronova.  

Kao znak da Srbija, ipak, želi da zadrži i Zapad u igri za njenu naklonost, zvanično je najavljeno da će biti nabavljeni radari iz Francuske GM400, GM200 i GM60 za sistem zračnog osmatranja i javljanja i za jedinice protivzračne odbrane Vojske Srbije po cijeni od 600 miliona eura.

Od „Erbasa“ je naručeno još deset višenamenskih H145M, kao dodatak za ranije nabavljenih pet komada, a od "Erbasa" već su isporučena tri helikoptera „Super Puma“ za MUP Srbije sa kojima se predsjednik bh. entiteta RS, Milorad Dodik, vozao tokom posjete Zoranu Milanoviću, predsjedniku Hrvatske. Vrijednost ovih najnovijih nabavki oružja za Srbiju je 1,3 milijarde eura!

Ovo stalno naoružavanje Srbije, kao i nedavni septembarski upad njihove terorističke grupe na Sjever Kosova jesu glavni razlog zbog čega mislim da u izjave ministra odbrane Zukana Heleza kampovima u kojima su se uvježbavale (ili uvježbavaju) određene mlađe osobe, te da u tome učestvuju i pojedine osobe iz Rusije, ne bi smjele tek tako odbaciti i gurnuti na polje političkih razračunavanja.

Ruska opasnost

Zaista postoji opasnost da će ruski faktor na Balkanu proizvesti sukob. O tome je nedavno govorio i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski. Pitanje je samo tajminga i toka rata u Ukrajini. Situacija bi, naime, mogla izmaći kontroli.

Djelovanje ruskog faktora u kontra smjeru od te intencije EU i NATO-a svelo bi se na ubacivanje neformalnih terorističkih grupa poput one koja je upala u Banjsku na Sjeveru Kosova s ciljem proizvodnje nove realnosti u kojoj bi svaki potez Sarajeva bio označen kao model djelovanja "Hamasa", jer bi se hrvatski politički establišment u BiH odmah distancirao od bilo kakvog sukoba sa „srpskim svetom“.

Zato je ekstremno opasno relativizirati informacije o prijetnjama sigurnosti, ma sa kog radikalnog spektra one dolazile. Za BiH je jednaka prijetnja agresivna politička doktrina Vladimira Putina u Evropi, kao i djelovanje raznih terorističkih organizacija na bazi radikalnog tumačenja islama koje djeluju po svijetu.

Takve informacije se moraju pažljivo obraditi od strane nadležnih sigurnosnih organa BiH i poduzeti adekvatne mjere naspram prijetnje koja može eventualno proizaći, ako se preventivno ne djeluje na vrijeme.

A to ne možemo očekivati dok je na čelu Ministarstva sigurnosti ministar poput Nenada Nešića. 

To naprosto zato što ministar Nešić svojim nesuvislim izjavama i postupcima poput poduzimanja viših mjera sigurnosti u BiH zbog bojazni od eventualnog prelijevanja krize sa Bliskog istoka koji je 1980 km od granica BiH. A istovremeno ne poduzima iste mjere nakon upada srpske terorističke grupe na sjever Kosova tek 300 km od granica BiH!? Štaviše, direktno saučestvuje u kreiranju hibridnih prijetnji prema BiH.

Terorizam i njegove postulate ne treba, naravno, zanemarivati i potcjenjivati, ali ih je nepotrebno koristiti u političke svrhe, jer im se time daje na važnosti.

Inače, u hibridne prijetnje spada klasična propaganda kao u ovom slučaju, cyber-rat koji obuhvata hakerske napade od obaranja sistema telekomunikacija i internet provajdera do provale pojedinačnih stranica i profila važnijih državnih ličnosti, policajaca ili vojnika na terenu, finansiranje i vojna priprema paravojnih sastava za scenarij asimetričnih sukoba (gerile) visokog ili niskog intenziteta (aktivnost koju je Srbija pripremila i poduzela na sjeveru Kosova). Finansiranje, također, globalnog terorizma u svrhu ispunjavanja svojih interesa, svaki vid špijunaže, industrijske špijunaže, svaki vid piraterije, ilegalne imigracije, institucionalne korupcije, demografskih poremećaja stvaranjem uslova za što veću ekonomsku migraciju ciljane etničke grupe, te subverzivne djelatnosti ka podizanju etničkih i religioznih animoziteta, tenzija i sukoba, (kojima je posebno podložna BiH. 

Garant sigurnosti

U cilju odbrane BiH od ovih i drugih prijetnji svoje istaknuto mjesto, naravno, imaju Oružane snage BiH.

I pored svih nedostataka naše Oružane snage postižu vrhunske rezultate. To potvrđuje uspješno izvršeno ocjenjivanje po NATO konceptu operativnih sposobnosti NEL 2, što je kruna višegodišnjih napora i zalaganja pripadnika OS BiH da dosegnemo nivo interoperabilnosti sa članicama NATO- a.

Zato im treba čestitati njihov Dan i poželjeti im da i u budućnosti sa istim entuzijazmom i predanošću rade na poboljšanju sigurnosti Bosne i Hercegovine uz nadu da će ih na tom putu pratiti i adekvatan budžet kako za plate tako i za modernizaciju i uključivanje u sve tokove moderne vojne tehnologije. 

(Autor je vojni analitičar i defenolog)