Kukavica: Da li se BiH suočava s najvećom egzistencijalnom krizom od rata?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Bosna je historična i historijska zemlja. Teško je u njoj stati na stopu tla, a da se tu nije dogodilo nešto od historijske važnosti o čemu uglavnom, nemamo pojma.

Prije nekoliko dana – a temeljem istraživanja započetih prije četiri godine – na lokalitetu Gradina na Kopilu i Mrtvačka gradina u Gradišću u neposrednoj okolini Zenice pronađena je prahistorijska nekropola sa 45 grobova i 50 ljudskih skeleta, nakita, oružja i keramičkog posuđa iz kasnog brončanog i ranog željeznog doba odnosno, otprilike između 2500 i 3000 godina.

Piše: Dr. Edin Urjan Kukavica za portal Radiosarajevo.ba

Kako je u svojoj prezentaciji podvukao dr. Mario Gavranović, zamjenik direktora Austrijskog arheološkog instituta Austrijske akademije nauka iz Beča, koji je i finansirao istraživanja (!), pronalazak ljudskih skeleta iz tog perioda predstavlja senzacionalan nalaz, jer se radi o najstarijim ljudskim skeletnim ostacima na području srednje Bosne i nečemu što se "nije desilo u 130 godina arheoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini".

Naime, otkrivene su grobne konstrukcije od kamena u koje je "pokapano više članova" i određeni broj predmeta, koji su se polagali uz njih, te grobna nošnja te populacije, a sa otkrivenim materijalom radit će daljnje analize kako bi otkrili genetičke karakteristike, mobilnost tih populacija i njihove ishrane, zatim rodbinske povezanosti unutar nekropole, s kojim drugim su regijama oni razvijali neke trgovinske odnose, je li bilo stranih osoba koje su došle u tu zajednicu... Da li su se ovdje udavale žene iz drugih područja...

Arheološki nalazi kod Zenice

Kako je rijeka Bosna od pamtivijeka pa do današnjih dana "jedna od glavnih komunikacija koja ovaj prostor povezuje, prije svega sa Sjeverom, sa Panonskom nizijom" – a temeljem pronađenih materijalnih dokaza paralelama i analogijama – jasno je da je zajednica ljudi koji su živjeli na ovim lokalitetima i tu ukopavali svoje preminule, imala razvijene odnose sa drugim zajednicama (ljudi) koje su živjele u dolini rijeke Save, ali i u Podunavlju...

Štaviše, pronađeni su i predmeti koji su i arheologe apsolutno iznenadili i koji ukazuju na veze sa istočnim Balkanom – s Rumunjskom i Makedonijom... Te komunikacije su bile puno, puno razvijenije nego što je svjetska historiografska i arheološka znanost i pretpostavljala možda, čak razvijenije nego danas.

Ovaj senzacionalni nalaz pozicionira Zenicu u samo središte i polaznu regionalnu tačku arheoloških istraživanja iz tog perioda. Treba li napomenuti da "ovdje još nema dovoljno sredstava za arheološka istraživanja, tako da je kompletan projekat finansirao Austrijski arheološki institut, uz pomoć Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona".

Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK zahvalio se arheolozima, koji "entuzijastički i mukotrpno istražuju prostor BiH".

Prema njegovim riječima "Ministarstvo je osiguralo sve što je potrebno za rad ovoj ekipi istraživača – od adekvatnih dozvola, projektne dokumentacije… Da im smanjimo troškove, osiguravali smo smještaj ovoj ekipi i studentima koji su dolazili da istražuju prostor Zenice te smo na taj način nastojali da pomognemo ovaj izuzetno važan posao..."

Usprkos nalazima koji Bosnu i Hercegovinu smještaju u sami vrh svjetske arheologije (znakovito - entuzijastičke znanosti) koja je, kao takva bila idealna za (zlo)upotrebu u dnevnopolitičke svrhe te je, makar zbog toga trebala / mogla imati neusporedivo bolji medijski tretman, vijest je prošla gotovo neopaženo. Isto tako, treba napomenuti da se spomenuta pomoć resornog ministarstva predmetnog kantona istraživačima iz bijelog svijeta uglavnom svela na odobrenja za rad (!) i smještaja u studentskom domu (!) i ništa drugo.

Mrkva i batina

Jasno je da historija općenito – a arheologija naročito – uživa pažnju i poštovanje samo kod entuzijasta koji ne mare za politiku čak, ni toliko koliko politika ne mari za arheologiju, nekoliko pitanja koja se sama nameću doista, zahtijeva hitan i odlučan odgovor.

Koliko puta treba ponoviti isti postupak, sa istim rezultatom, da bi proces postupanja konačno, bio proglašen ne neuspjehom nego, onim što doista jeste – glupošću? Šta se još (novo) ima reći, šapnuti, namignuti, nakon briselskog samita i usaglašene deklaracije osim, ako nije pronađena veća i ljepša mrkva ili pokazana veća i tvrđa batina?

Zašto EU-komesar ponovno, opetovano i uporno legitimira ekskluzivizirane etničke prvake koji predstavljaju ni 20 posto glasačkog i biračkog tkiva, kao jedine i isključive faktore presudnog odlučivanja u Bosni i Hercegovini? Zašto se ignoriraju ne samo građanska politika i političari koji je prezentiraju nego, i očigledna iako, tiha većina stanovnika ove zemlje?

Pitanja poput ovih ima više nego što ih je pristojno postavljati i ponavljati. Ne samo da napose iritiraju nego, odsustvo odgovora i ponavljanje grešaka deklarativno dobronamjernih političkih subjekata više nego frustrira. No, činjenično i suštinski sva mogu stati u jedno: Zašto se favoriziraju oni koji zasigurno, jamačno, garantirano nikada ništa neće promijeniti, dapače, nauštrb onih koji bi možda, mogli ako bi im se dala prilika? Na ovo pitanje odgovor je više nego jasan: upravo zato!

Postojanje plana ne da indicira nego, izravno pokazuje čak i terminska usklađenost Čovićeve najave još jedne runde pregovora, Varhelyijeve inicijative i poziva, Szijjartoove posjete rukovodstvu SNSD-a i finansijske predizborne pomoć mađarskih vlasti rečenoj stranki. Malu nepoznanicu možda, predstavlja nepoznanica koliko su u skladu i koordinaciji zvanična i nezvanična politika EU?

Iskusniji poznavaoci prilika neće dopustiti ni ovu nedoumicu: koliko god da je eurounijski administrativni sistem birokratiziran i složen malo je – ako uopće – vjerovatno da bi jedan od najviših i najvažnijih zvaničnika mogao i smio ovakve poteze vući bez makar, i prešutne suglasnosti najviše administracije.

Etnonacionalistički narativ

Treba li biti politički i diplomatski genije pa zaključiti da se na ovaj poziv ne samo ne treba odazvati, niti ga ignorirati nego ga prijaviti nekoj instanci u samom Bruxellesu – možda, osobno Charlesu Michelu, kao predsjedniku Europskog vijeća – kao u najmanjem, sumnjiv ako ne i subverzivni čin koji potkopava jedinstvenu (?!) politiku EU prema Bosni i Hercegovini. Reakcija zvaničnog Bruxellesa mogla bi reći možda, više nego što je bilo ko na Balkanu, a pogotovo u Bosni i Hercegovini spreman čuti.

Jasna je nervoza u mnogim krugovima. Pogotovo u promicateljima statusa quo u Bosni i Hercegovini i onim lobistički pritisnutim da na bilo koji način ali, što prije / odmah riješe stanje i situaciju u zemlji. Najbrži i najjednostavniji način je osigurati zadržavanje statusa quo: reafirmiranijom etnonacionalističkog narativa dogovora naroda, neposrednim akterima i prirodnim partnerima priskrbiti karizmu – čak i postizborne – neupitnosti, a sudbini zemlje dojam neumitnosti.

Tome u prilog govori i nekoliko događanja na lokalnom i regionalnom planu koja, koliko god da su prošla ispod radara ni izdaleka nisu bez bremena (pre)velike opasnosti koja se može očekivati sa krajem godišnjih odmora, a najdalje od septembra.

Tu nelijepu a doglednu budućnost u međuvremenu, sasvim izravno najavljuju neki drugi stranci i ozbiljnije političke ličnosti od gore spomenutih poput njemačke ministrice vanjskih poslova Baerbock Annalene ali i naši ljudi poput profesora Draška Aćimovića i Adisa Ahmetovića.

Njihove riječi potvrđuje dolazak britanskih vojnih stručnjaka/savjetnika u Bosnu i Hercegovinu među ostalima, ekspert za borbu protiv dezinformacija i savjetnik za civilnu stratešku odbranu koji će obučavati pripadnike OS BiH ali i NATO štaba, u cilju odupiranja opasnim utjecajima s namjerom podrivanja demokracije u državi i regionu.

Poigravanje sa sadašnjošću

Strateški savjetnik za odbranu podržat će reformu odbrane u državi, pomažući razvoju modernih, reprezentativnih oružanih snaga prema standardima NATO-a. To, uz 750.000 funti za uspostavljanje Centra za cyber sigurnost u okviru Univerziteta u Sarajevu (?!) govori da se Bosna i Hercegovina trenutno suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u poslijeratnom periodu.

Ili, izravno, riječima izvjestitelja njemačkog Bundestaga Adisa Ahmetovića "država (BiH) je u političkom smislu u istom stanju kao i početkom devedesetih godina".

"Zbog toga kažem da etnički princip te države, s konstitutivnim narodima, ne funkcionira" i zbog toga "mora postojati europski princip". Taj europski princip sigurno nije ono što nudi EU-komesar za proširenje.

Nije bilo pametno odreći se vlastite prošlosti – od prahistorije do srednjovjekovlja – bosanskih banova i kraljeva, vjere i Crkve bosanske i prepustiti je bilo kome iz bilo kojih razloga pa, čak ni iz jednobožačkog puritanizma. Ta vrsta čistunstva, osim što nam počelo i porijeklo veže za ne tako davna vremena i suicidalne kontekste u kojima među ostalim, okupatore slavimo kao oslobodioce, pritvrđuje tezu da smo odnekud došli i da, po zakonu, treba da ste tamo negdje vratimo, uskraćuje nam pravo na zemlju i pripadanje. A to je iznimno opasno poigravanje sa sadašnjošću. Kao što je to i odlazak u Bruxelles bez ikakvog smislenog razloga... Pamtimo takva putovanja u inostranstva čak, odlaske prepunih ruku i povratke bez ičega. O budućnosti je u toj konstelaciji doista, izlišno i govoriti.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba