Ja mislim | Dr. Sejo Sušić: Da li su narod i nacija isto u Bosni i Hercegovini?

Akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić zastupa stav da su narod i nacija u Bosni i Hercegovini jedno te isto. Takva pozicija polazi od historijsko-identitetskog, odnosno premodernog razumijevanja nacije, kakvo se javlja u Evropi tokom 19. stoljeća, u vrijeme formiranja etničkih nacionalnih pokreta.

Piše: Dr. Sead Sušić* 

Međutim, pojmovi naroda i nacije spadaju među najspornije pojmove u društvenim naukama. Iako su u prošlosti često korišteni kao sinonimi, savremeno ustavno pravo, politička teorija i međunarodni standardi danas ih jasno razlikuju. 

U tom smislu, Kurtćehajićev pristup pokazuje ozbiljne teorijske i normativne slabosti kada se primijeni na savremeni kontekst Bosne i Hercegovine. 

U državi kakva je Bosna i Hercegovina – sa složenim institucionalnim poretkom, dubokom etničkom fragmentacijom i postkonfliktnim nasljeđem – razlika između naroda (ethnos) i nacije (demos) nije samo akademska rasprava, nego ključno pitanje za funkcioniranje države, demokratije i društvene kohezije. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Miješanje etničkog i političkog pojma nacije 

U modernoj teoriji i pravu postoji jasna razlika između tri osnovna pojma:

• Narod (ethnos) označava kulturnu i etničku zajednicu ljudi povezanu zajedničkim porijeklom, jezikom, religijom, tradicijom, simbolima i historijskim iskustvom.
• Nacija (demos) u savremenom političko-pravnom smislu označava zajednicu građana, odnosno skup svih državljana jedne države koji zajedno čine subjekt suvereniteta.
• Država je institucionalni i pravni okvir koji upravlja teritorijom i političkim poretkom. 

Kurtćehajićev pristup ove pojmove spaja u jednu kategoriju, poistovjećujući narod i naciju. Takvo izjednačavanje može biti razumljivo u kulturnom ili historijskom diskursu, ali je problematično u savremenim ustavnim sistemima. 

Kada se narod i nacija izjednače, implicitno se sugerira da država pripada jednom etničkom kolektivu. Time se potkopavaju temeljni principi modernog građanstva: jednakost građana, politička inkluzivnost i univerzalnost prava. Takav pristup nije u skladu ni s demokratskim standardima, ni s ustavnom strukturom Bosne i Hercegovine. 

Neusklađenost s Ustavom BiH 

Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine veoma precizno koristi pojmove:

• konstitutivni narodi,
• "Ostali",
• građani Bosne i Hercegovine. 

Ustav nigdje ne koristi pojam "nacija" u političko-pravnom smislu. To nije slučajnost. U savremenom ustavnom pravu, nacija je univerzalna kategorija koja obuhvata sve državljane države, a ne jedan etnički narod!

Svaki pokušaj da se pojam nacije veže za jedan etnički kolektiv bio bi:

• ustavno problematičan,
• međunarodnopravno neprihvatljiv,
• suprotan evropskim standardima zaštite ljudskih prava i građanske jednakosti. 

Kurtćehajićev model, iako možda dobronamjeran u identitetskom smislu, implicitno otvara prostor za etničku monopolizaciju pojma nacije, čime se slabi ideja Bosne i Hercegovine kao zajedničke političke zajednice svih njenih građana! 

Zanemarivanje pluralne stvarnosti BiH

Bosna i Hercegovina je po svim relevantnim kriterijima:

• multietnička,
• multikonfesionalna,
• pluralna država. 

U takvom društvu, nacija mora biti transetnička kategorija. Izjednačavanje naroda i nacije u ovom kontekstu nije samo teorijski neprikladno, već i politički destabilizirajuće. Ako se prihvati teza da je nacija jednaka jednom narodu, tada:

• drugi narodi postaju politički sekundarni,
• građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ostaju nevidljivi,
• potiskuje se zajednički bosanskohercegovački identitet,
• dodatno se učvršćuju etničke linije podjela.

Postavlja se i ključno pitanje: na koji način se može graditi građanska država u budućnosti, ako se danas insistira na novim etničkim identitetskim konstrukcijama? Posebno imajući u vidu da je izgradnja građanske države jedan od osnovnih uvjeta za punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. 

Razlika između identiteta i pravnog subjektiviteta 

Kurtćehajićev pristup polazi od kulturno-identitetske pretpostavke da:

• narod ima historiju, tradiciju i kulturu,
• nacija je produžetak te etničke zajednice. 

Međutim, u savremenom pravu važi drugačija logika: 

• subjekt suvereniteta su građani (demos),
• a ne etničke zajednice (ethnos). 

Politički i pravni poredak ne može se temeljiti na etničkom identitetu, čak i kada država priznaje i štiti etničke i kulturne razlike. Moderni ustavi zasnivaju se na građanskom principu, uz zaštitu kolektivnih prava, ali bez etničkog vlasništva nad državom. 

Ignoriranje savremenog globalnog trenda građanske nacije 

Historijsko iskustvo pokazuje da su države koje su pokušale definirati naciju isključivo etnički često završavale s:

• sukobima,
• isključenjem manjina,
• krizom legitimiteta. 

Savremeni trend u demokratskim državama ide u suprotnom smjeru. Primjeri poput Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Švicarske ili Indije pokazuju da je stabilnost moguća samo tamo gdje važi princip:

• nacija = zajednica građana,
• narod = kulturno-etnička zajednica,
• etnos ≠ demos. 

U tom smislu, Kurtćehajićev pristup zaostaje za savremenim razvojem političke teorije i ustavne prakse. 

Zaključna razmatranja 

Tvrdnja akademika Suada Kurtćehajića da su narod i nacija u Bosni i Hercegovini isti pojmovi predstavlja teorijski zastario i normativno problematičan stav. U pluralnoj i ustavno specifičnoj državi kakva je Bosna i Hercegovina, jasno razdvajanje kulturnog identiteta i političke zajednice nije luksuz, već nužnost. 

Poistovjećivanje naroda i nacije može imati ozbiljne negativne posljedice po demokratski razvoj zemlje, jer jača etničke podjele i slabi mogućnost izgradnje inkluzivne političke nacije. Stabilniji i održiviji model jeste građanski koncept nacije, u kojem su svi državljani ravnopravni članovi političke zajednice, dok narodi ostaju legitimne kulturne i historijske kategorije. 

Ideja da se konstruira nova sveobuhvatna identitetska kategorija, izjednačavanjem naroda i nacije, ustavno je teorijski moguća, ali bi u postkonfliktnom društvu poput Bosne i Hercegovine bila politički rizična i dugotrajna, s velikim potencijalom za destabilizaciju. Identitet se ne može nametati odozgo bez otpora. 

Kohezija Bosne i Hercegovine ne zavisi od redefiniranja naroda, nego od jačanja inkluzivnog građanskog okvira, univerzalnih prava, političkog pluralizma i institucionalne jednakosti. Zbog toga, umjesto stvaranja nove etničke grupe pod nazivom „Bosanac" radi promoviranja tog imena, mnogo je važnije i hitnije promovirati Bosanac kao nacionalnost svih jednakopravnih državljana Bosne i Hercegovine, u skladu s Dejtonskim ustavom i evropskim vrijednostima. To je jedini održiv put ka državi ravnopravnih, slobodnih i politički jednakih građana. 

*Autor je profesor na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu na Odsjeku za šeriat i međunarodno pravo

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba