Savez kolumnista | Lavić: Epoha agresije na Bosnu i bosansko pitanje

Agresija na R BiH 1990-ih godina pokrenuta je s ciljem da se definitivno uništi Bosna i njezin narod. Ona se odvijala u fazama i bila je genocidna od početka. Njezin osvajački osnov bio je definiran destruktivnom ideologijom antimuslimanstva, antibošnjaštva i antibosanstva. U figuri mrskog "Turčina" skuplja se sva mržnja, predrasude, religijski radikalizam i velikodržavna hegemonijska politika.

Piše: Prof. dr. Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba

Ta ponerička ideologija direktno udara na vjeru, narod i državu naciju. Genocid na Bošnjacima trebao je formirati prostor bez njih koji bi se vremenom srbizirao i pretvorio u "srpski prostor".

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Genocid je bio pretpostavka "etnički čiste srpske teritorije" koja je napravljena ratnim zločinima. Time je završena prava faza "srbiziranja bosanske teritorije" genocidom, etničkim progonom stanovništva i bacanjem ubijenih u masovne grobnice.

Faze destrukcije Bosne

U drugoj fazi, koja je otpočela Daytonom u koji je instaliran "entitet rs", pokrenut je proces legalizacije i legitimiranja "srpske države" zapadno od Drine, dakle, na tlu Republike BiH. To je N. Koljević odmah rekao Ćosiću po povratku iz Pariza 1995. godine. U toj fazi, od "srpskog entiteta" do "srpske države", radi se o perpetuiranju konflikta, nemogućnosti saradnje između entiteta, podizanju tenzija na etničkoj i religijskoj osnovi, te širenju etnofaulizma prema muslimanima i Bošnjacima, povećavanju distance i mržnje među etničkim grupama, kao i oblikovanju nereda, nepoštivanju zakona, nametanje aparthejda za druge narodne grupe. Sve to radi SNSD-ova politika u zadnjih 15-20 godina. Svi pričaju o Dodikovom primitivizmu, a njegovo djelo ostaje netaknuto. On priprema teren za "definitivan obračun s Turcima" ili "konačan razlaz s muslimanima" od kojih ne može da živi! SH politika u Bosni je već odavno napustila Dejtonski sporazum i pokušava svesti "bošnjačku politiku" ispod dejtonskih rješenja. Srpskohrvatska etnopolitika, dakle, lažno je prihvatila Dayton i samo računala na nastavak svoje antibosanske politike.

Treća faza, trebala bi biti secesija entiteta, dakle, veliki iredentistički pokušaj da se definitivno legalizira ratom i ratnim zločinima okupirana teritorija internacionalno priznate države BiH. Time bi se završio rat protiv Bosne i dovelo do kraja postojanje bilo kakve forme bosanske države. Dakle, velikosrpstvo i velikosrbijanstvo se ispunjavaju potpunim nestankom bilo kakvog oblika i ideje bosanske države. Tu se velikohrvatski tuđmanizam dodiruje s velikosrpskim hegemonizmom i Bosnu određuje kao prostor tehničkog razgraničenja "dva nacionalna projekta".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sporni politički modeli

Današnje podvaljivanje konsocijacije, kao jedinog političkog modela za BiH, znači samo pokušaj da se instalira takav model kojim bi se ozvaničila ratna osvajanja na tlu Republike BiH. Stara priča o konsocijaciji iz 2005. godine koju je forsirao HDZ, danas je "slatka limunada" za etničku podjelu Bosne kako je to zacrtano u Karađorđevu 1991. i zbog čega je osnovana hrvatska paradržavna tvorevina H-B i vojna organizacija HVO.

Legalizacija ratnih dostignuća osvajačkih projekata znači stvaranje srpskih i hrvatskih teritorija u BiH. Bosna se ratom razbija na dijelove ("kantone"), na "genocidne tvorevine" i "etnička geta". Naravno, ovaj proces nije moguć bez  ideje da se Bosna podijeli na tri "republike". Zato se na sve strane širi ideologija etnopolitike ("legitimni predstavnici naroda"), a demonizira se politička ideja i model građanskog demokratskog društva.

Etnofašistima ne treba ni demokratija ni građanska volja – oni nameću etnokratiju i "konstitutivnost naroda", konflikt tri plemena u agoniji. Tada se Bosna pretvara u "ničiju ili svačiju zemlju", u njoj se širi srbijanska i hrvatska nacija (država), a potiskuju se Bosanci i negiraju kroz narativ o "bošnjačkoj naciji", to jeste dijelu bosanskog naroda koji se getoizira na 30% teritorije države BiH.

Bosanska politika se ignorira pred naletom etnicizma, pogubnom hegemonijom etničkog koje se predstavlja kao smisao života. Sva naracija oko etničkog, suštinski, služi za razaranje bosanskog, državljanskog, kako bi se na tlu Bosne instalirala bošnjačka, srpska i hrvatska teritorija. Taj proces stvaranja etničkih teritorija na tlu Bosne, koje se pretvaraju u političke jedinice, dugo traje. Iz narativa o kulturnom identitetu i pravima (samoodređenje naroda) prelazi se u politički narativ o autonomiji i pravu na samoopredjeljenje. Stoga, bošnjačka etnopolitika mora otvoreno progovoriti o svojoj povijesnoj ulozi u ovome opasnom procesu.

11.10.25. 09:44

Prof. dr. Senadin Lavić: Čović vodi zločinačku antibosansku politiku!

Bošnjačka etnopolitika

Oni "grlati Bošnjaci" koji svode politiku na "bošnjačku politiku" idu na ruku srpskohrvatskom etnopolitičkom modelu u Bosni. Samo ga slijede i potčinjavaju se njegovoj logici. Svaki ozbiljan prigovor toj vrsti političkog djelovanja dovodi do površnih odgovora diletantskih papagaja koji uopće ne razumiju kuda vodi etnopolitika. Oni još ne shvataju da izmišljena etnogeneza i s njom povezani etnicizam nije nauka o državi. Najvažnija politika kojoj Bošnjaci moraju neupitno služiti jeste politika izgradnje bosanske države. Sve ostalo je slijepa ulica povijesti.

Bošnjačka etnopolitika, vrlo neodgovorno, cijeli narod preplavljuje viktimizirajućim, sasvim spornim naracijama, a cjelina povijesnog udesa i stradanja oblikuje se u slici tog naroda koji decenijama stoji nad masovnim grobnicama svojih bližnjih i ne pokušava se pokrenuti u budućnost.

Metafizičari onostranog sa svešteničkim akcentom preuzimaju glavnu riječ i svu žalost pretvaraju u obredno ponašanje koje ne osigurava iskorak u sutrašnjicu. Istovremeno, političari lažu, a akademci simuliraju umnost.

Naši najbliži, koje smo izgubili u ratnom užasu, nisu zaslužili takav odgovor!

Trideset godina forsiranja bošnjačkog etničkog identiteta i muslimanstva u okviru  bošnjačke etnopolitike stvorilo je shizofrenu situaciju u odnosu na državu u kojoj se živi. Politike identiteta stvorile su košmarne mitove iz kojih je prognana kritičko-racionalna svijest. Država BiH je internacionalno priznat država članica OUN, a bošnjačka etnopolitika se ponaša kao da ne postoji država i kao da neko drugi treba da se brine o državi.

Za to vrijeme srpska i hrvatska etnopolitika, povampirene u velikosrpskom i velikohrvatskom hegemonijskom nacizmu koji je razorio jugoslavensku bajku, razvijaju destruktivne matrice antibosanske politike i planski dovode do unutarnje pometnje u kojoj se Bošnjaci navode na "neku teritoriju za muslimane".

Umijeće kormilarenja i bosanski nacionalni identitet

Svijest o bosanskom političkom identitetu preduslov je umijeća kormilarenja (kibernetike tehne) u vremenu agresije na Bosnu koja traje, nesigurnosti, prekarnog postojanja, nemorala, patokrata, dehumanizacije ljudskih odnosa. Kibernetičko umijeće ili tehnika polazi od premise o neupitnosti Bosne, bez obzira šta Beograd i Zagreb na to kažu. Znano je odavno šta kazuju! Ali, šta je bosanski odgovor na te politike? Razvitak bosanske nacije daljnji je "prirodni" događaj u procesu uspostavljanja suverene bosanske države.

Budući da bosanska nacija nije ni etnička ni religijska kategorija, niti podrazumijeva koncepciju isključivosti, etničke partijske politike i religijske institucije ne žele da u javnosti bude razvijena takva politička svijest kod građana, jer je ne mogu zauzdati svojim etničkim i religijskim naracijama. Bosanska nacija podrazumijeva slobodne građane u demokratskom okruženju s vladavinom prava. Ona obuhvata sve građane države Bosne i Hercegovine. Etnopolitika, međutim, neće da vidi takve građane i stalno operira s ekskluzivnim "kolektivitetom" (narod, pleme, naša religijska grupa). Etničko-religijske politike ne žele bosanski politički identitet i manipuliraju javnost s kontrolom etničkog i religijskog identiteta građana.

Te politike se pojavljuju kao vlasnici i vladari Bošnjaka, Srba i Hrvata kojima raspolažu kao s monetama za potkusurivanje. Narodi, pritom, nisu kulturne forme nego služe kao glasačka masa za etnopolitiku i oligarhijske grupe povezane s njenim mehanizmom! Nad narodnim grupama se nadvio strah od Drugih kao perverzni izraz tehnike manipulacije u interesu etnopolitike ili narodnjačkih partija koje operiraju sa "narodom" kao osnovnom političkom jedinicom. U međuvremenu, kroz povijesni tok, nažalost, potisnuta je slika Bosne i bosanskog povijesno-političkog identiteta. Danas bi se moglo reći – ta slika je bila gotovo uništena!

Bosanska nacija nadilazi koncept etničke distance i religijske diferencijacije koji vode u isključivost, animozitet i separaciju. Bosanska nacija podrazumijeva precizno definiranje bosanske politike i ciljeva države BiH. Ona ruši svako populističko lupetanje i laganje o etnogenezama, nacionalnim mitovima, ugroženostima i povijesnom pravu jedne grupe nad drugom. To raskrinkava one "bošnjačke politike" koje imitiraju "srpske" i "hrvatske" etnopolitike i stalno dovode u pitanje državu Bosnu. Insistiranje na "bošnjačkoj politici" i bošnjaštvu kao etno-naciji otvara destruktivne moći velikosrpstva i velikohrvatstva u Bosni. Takva politička usmjerenost već decenijama ignorira i svjesno potiskuje bilo kakvu ideju bosanske politike ili sveobuhvatne državne politike koja bi nadvladala pogubni etničko-religijski ekskluzivizam getoizirane narodne grupe.

Bošnjačka neodgovornost

Današnja zarobljenost Bosne u etnopolitičkoj matrici, dakle, nije moguća bez trajuće bošnjačke etnopolitike i drske neodgovornosti prema bosanskoj državi. Oni koji danas plasiraju priče o borbi za Bošnjake i muslimane, ustvari, slijede koncept velikosrpske i velikohrvatske politike etnoteritorijalizacije protiv interesa države Bosne. Susjedne države, Srbija i Hrvatska ne žele suverenu državu Bosnu i Hercegovinu nego "tronarodnu zajednicu" u kojoj se "narodi dogovaraju" o njezinoj teritorijalnoj podjeli! Od 1990-ih godina etnopolitika Bošnjaka naivno i očigledno nalijeće na etničko-religijsku matricu koja je plasirana iz hegemonijskog duha i velikodržavne politike Srbije i Hrvatske. Spram toga, jedina politika kojom se političke partije u Bosni trebaju baviti jeste bosanska politika – o etničkom i religijskom, dakle, o kulturnim sadržajima trebaju da se brinu znanstvene institucije, religijske zajednice i kulturna društva.

Umjesto da građani BiH odlučuju o svojoj sudbini kao jedinstvena povijesno-politička cjelina, oni su podijeljeni prema etnicitetu i religijama i onda služe suludim velikodržavnim projektima Srbije i Hrvatske koje se pojavljuju kao pljačkaši prirodnih potencijala i kulturnih tvorevina. Otuda proizlazi pljačka vodnog potencijala, naprimjer, Drine i Buškog jezera, šumskih i rudnih bogatstava, zapuštenost poljoprivrednih površina, ekonomska stagnacija, nezaposlenost, depopulacija, neodgovornost za državnu imovinu i tim redom. Iz toga društvenog stanja u kojem se Bosna pretvara u koloniju koju svi pljačkaju, počinje stravičan proces emigracije mladih ljudi u prosperitetne evropske prostore gdje mogu živjeti primjereno čovjeku. Bošnjačka etnopolitika ne postavlja pitanja o oslobađanju od kolonijalne eksploatacije bosanskih resursa jer državi pristupa kao "tronarodnom prostoru". Zato se ne čuju pitanja o energiji, resursima i produkciji roba na kojima bi Bosna trebala graditi svoju budućnost. Svaki etnopolitički diletant brblja o identitetu bošnjačkog naroda i spremana je da iz praznine vlastitog neznanja napada akademike koji su decenijama istraživali pitanja Bosne i njezinog naroda.

21.08.25. 11:44

Savez kolumnista | Senadin Lavić: Prečani, voždovi i ostale hipodromske pojave

Raspolaganje narodom kao antipolitika

Politika raspolaganja narodom kao političkom monetom je suštinski antipolitika. Na primjeru Bošnjaka se vidi jasno kako se bošnjačka etnopolitika pretvara u mehanizam antibosanskog manipuliranja identitetom. U tom opskurnom politikantstvu država BiH i njezina bosanska povijesno-politička forma može postati predmet "dogovaranja", predmet dijeljenja, obezvrijeđena politička sadržina koju naivci ne razumiju i bez odgovornosti prepuštaju srpsko-hrvatskim politikama destrukcije svega bosanskog. Nasrtaj bošnjačke etnopolitike na bosanski politički identitet pokazuje povijesnu nedoraslost i neosviještenost generacije ljudi koji se navodno "bave politikom", ali na pogrešnim osnovama. Bošnjačka etnopolitika je postala saučesnička kočnica bilo kakvog razvitka ideje i politike bosanskog identiteta kao inkluzivnog političkog koncepta za sve građane BiH. Tako sama bošnjačka etnopolitika služi antibosanskom političkom projektu Srbije i Hrvatske.

Bošnjačka etnopolitika trideset godina prepušta sudbinu Bosne u ruke stranaca, nekoga drugog izvan države, razvija viktimološki diskurs o Bošnjacima, a ne preuzima na sebe odgovornost da odvažno postavi stamenu državnu konstrukciju i na njoj zida budućnost.

Svi oni koji su imali ideje o bosanskoj državi bili su poniženi, vrijeđani od priglupih diletanata, popljuvani na najprimitivniji način od strane "vlasnika" bošnjačke etnopolitike i  polupismenih papagaja etničko-religijskog diletantizma, grupica neupućenih u povijesne tokove znanja, ekonomije i moći. Danas ti ljudi i grupe nisu spremni preuzeti odgovornost i pojasniti šta su uradili i šta se desilo u zadnjih trideset godina s državom i njezinim narodom. Zato će sami početi trabunjati o blagodatima konsocijacije i podjele državnih teritorija po etničko-religijskom ključu koji slijedi,  ratom i ratnim zločinima, dostignutu liniju osvajanja srpskih i hrvatskih vojski na tlu države BiH!

Odvažna bosanska politika ili hrabri bosanski um mora imati snage da kazuje o pogrešnim i promašenim dionicama političkog djelovanja u bliskoj prošlosti. Ona je znak da u Bosni postoje odgovorne političke koncepcije budućnosti kojima se ozbiljno pristupa i na kojima se insistira. Oni koji kao jadni hamali "pristaju na sve" što im nameću stranci ili susjedni hegemoni, moraju nestati s povijesne scene. To je ljudski, odveć ljudski važno za državu Bosnu i Hercegovinu. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba