Uvod u bosanstvo: Historijske pretpostavke bosanske države
„... Vaša preuzvišenost! Sila može svašta učiniti, ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, da se tako od njih i od njihove dične Kraljevine učini, to će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude! Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove Zemaljskim, i dopušta da se njeki zovu Srbi a njeki Hrvati umjesto da pravedno, i iskreno rekne zemlja Bosna, žitelji Bošnjaci, a njihov jezik bosanski...“
Fra Antun Knežević, 1885. (u Zgodić Esad, 2008, „Ideja bosanske nacije“, str. 63)
Pišu: Taner Aličehić i Đenan Galešić
„Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim.“
Serdar Pero L. Tunguz (1840–1919), hajdučki harambaša i ustanički vođa iz Nevesinja. (Hadžijahić 1974, 26)
„... mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednim! – jednokrvnu bratju Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam razciepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbikoji pišu ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih sama su prazna imena, izmišljena od nekih zanešenjakah.“
Fra Anto Knežević, Pad Bosne (1463); u Hadžijahić 1974, 35.
Uvod u bosanstvo
Svaka ljudska zajednica ima snažnu potrebu da se na određenom području organizuje i postavi s jasno određenim ciljem: stvaranjem uvjeta za sigurnu i obećavajuću budućnost njenih pokoljenja. Neke su se zajednice, odnosno narodi, izgradile u političke cjeline koje se nazivaju nacijama, tj. državama, dok druge nisu.[1] Politička cjelina u vidu jednonacionalne države u kojoj se poštuje Povelja o ljudskim pravima i omogućavaju sve neophodne slobode pojedinca, najbolji je poznati odgovor za navedene potrebe ljudske zajednice. Takav oblik zajednice usavršen je kroz historiju i na njemu je izgrađen svjetski poredak kakav danas poznajemo kroz institucije poput Ujedinjenih nacija. Na Balkanskom poluostrvu organizovane su feudalne teritorijalne cjeline, koje su bile preteče političkih cjelina.[2] Raskol kršćanske crkve na dvije politički uređene vjerske zajednice, katoličku i pravoslavnu, imao je trajne posljedice na ovaj region. Borba za teritoriju i pripadnike, kao i činjenica da te dvije vjerske zajednice graniče upravo na ovom prostoru, nije ostavila mogućnost da se zapadni Balkan formira kao jedinstvena politička cjelina, tj. nacija (država), bez obzira na sličan jezik i kulturu stanovništva tog područja. Važno je u snaženju buduće bosanske države uzeti u obzir ulogu jezika, koji je u velikoj mjeri zajednički, ali i činjenicu da je riječ o zajednici na brdovitom području,[3] koja je o(p)stala izvan dvije vodeće struje kršćanstva – katoličanstva i pravoslavlja. Na marginama tih dviju vjerskih zajednica, u tami srednjeg vijeka, kao posljednji trag tolerancije i slobode mišljenja koji su prethodno postojali i u kršćanstvu, nalazilo se područje Bosne, zemlja “dobrijeh ljudi”, Bošnjana, kasnije nazvanih Bošnjaka i, u novije vrijeme, Bosanaca.
Dok se u zapadnoj Evropi katoličanstvo već uveliko nemilosrdno obračunalo sa svim vjerovanjima koja nisu bila “pod kapom” Vatikana, geografska specifičnost Bosne pomogla je stvaranje jedinstvene filozofije života, koja je na svoj način i danas prisutna kod njenih stanovnika. Ostaci nekih starijih vjerovanja, koji nisu brutalno izbrisani kao u drugim krajevima Evrope, te sloboda Bošnjaka u njihovom poimanju kršćanstva učinili su da je Bosna jedina uspjela sačuvati iskonski, apolitički vid kršćanstva pod zaštitom svoga bosanskog plemstva. Crkva bosanska u tadašnjoj Evropi opstala je kao jedina koja nije pripadala ni rimskoj ni carigradskoj crkvi.[4]
Zašto „Tragom drevnih Bošnjana"?
U vremenu kulminacije sukoba etnonacionalističkih koncepata koji odnose u bosanskohercegovačkoj državi dovode do tačke ključanja, ugrožavajući njezino dalje funkcioniranje, naš čovjek se sve češće nalazi pred pitanjem - kako dalje? Svaki nacionalizam završava u nacionalnoj državi, primijetio je jednom ugledni hrvatski intelektualac prof. dr. Ivo Banac.
Radiosarajevo.ba će u nastavcima objavljivati knjigu "Tragom drevnih Bošnjana - bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju", Tanera Aličehića i Đenana Galešića.
Fusnota:
[1] O tome više vidjeti u: Klaić, 1994, 8.
[2] Isto, 28.
[3] Vidjeti: Škiljan, 1977, 348.
[4] Vidjeti: Pejaković, 1983, 71–72.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.