Ed Vuilliamy: Peter Handke je branilac genocida, on obesčašćuje žrtve

Ed Vulliamy, novinar britanskog lista The Guardian i ratni reporter iz Bosne i Hercegovine tokom agresije, pisao je danas o dodjeljivanju Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, austrijskom književniku koji je bio zagovornik režima Slobodana Miloševića.

Tekst koji je objavljen na Guardianu prenosimo u cijelosti, a njegovu orginalnu verziju možete pročitati ovdje.

„Najveća nagrada u književnosti ove godine dodijeljena je piscu koji je negirao postojanje logora za koje je meni pripala prokleta čast da ih otkrijem u Bosni 1992. godine, čovjeku koji je hvalio Miloševića, tvorca uragana nasilja, i genocida u Srebrenici.

Peter Handke je branilac genocida koji postoji u živom sjećanju u srcu Evrope. On govori jedno, dok zemlja širom Balkana skriva masovne grobnice. Dok Handke iznosi svoja stajališta, kosti predstavljaju činjenice.

Je li ovo sve bitno? Književnost mora da postoji neovisno od politike, a Nobelova nagrada može se dodijeliti bez obzira na ideologiju i politiku koju laureat zastupa. Ali to nije suština Nobelova nagrade. Ona se dodjeljuje, kako je to i u oporuci ostavio Alfred Nobel, za nevjerovatan rad "oslobođen od ideala"- u idealnom smijeru ili smijeru ideje.

Nagrada ima moralne, baš kao i literarne pretenzije: Seamus Heaney osvojio je nagradu 1995. godine za djelo "lirske ljepote i moralne dubine". Ezra Pound bio je među najvećim pjesnicima prošlog stoljeća, ali nikad nije dobio nagradu, vjerovatno zbog svog fašizma i jezivog antisemitizma.

Handke nije samo izražavao svoje mišljenje u knjizi Putovanje do rijeka: Pravda za Srbiju, on je na Miloševićevoj sahrani održao govor u kojem je opravdavao masovanja ubijanja. On se čak i ponudio da svjedoči u korist Miloševića u Haagu, a da je to učinio zasigurno bi se sreli na suprotnim stranama. Naše izvještavanje o ratu iz Bosne i Hercegovine, kako bi to rekao dobitnik Nobelove nagrade za mir 1973. godine Henry Kissinger dodalo je dodatne vrline istini.

Danas je istina ugrožena. Neistinite "činjenice" lako se proizvode i šire. Političari zamagljuju i manipulišu razlikom između istine i laži. Handkeovo izjednačavanje Srebrenice sa manjim sramnim postupcima bosanske vojske su poput Donalda Trumpa koji krivi "sve strane" za Charlottesville i pronalazi "veoma fine ljude" među neonacistima. U stvari, aktuelni politički duh vremena i odbijanje života sa "drugima" ima svoje korijene u postjugoslovenskom pokolju.

Ima nešto čudno u vezi sa Bosnom: Zašto javne ličnosti ne dotiče to što podržavaju genocid i klanja? Harold Pinter osvojio je Nobelovu nagradu 2005., a bio je član kampanje koja se borila za slobodu Miloševića. Noam Chomsky cijenjen je za zastranjivanje i izjednačavnje logora i genocida u Srebrenici. Pitam se da li ljudi kakav je Handke uopće razmišljaju kakav je njihov uticaj na preživjele i porodice stradalih. 

Kada sam o negatorima pitao dr. Idriza Merdžanića, koji je u logoru Trnopolje pokušavao pomoći zlostavljanim muškarcima i ženama, rekao je: "Teško je pronaći prave riječi da opišete logore i ono što nam se dogodilo, a kamoli opisati šta ti ljudi rade".

Svako ko se bavi čuvanjem uspomena na ono što se dogodilo u Bosni na ovu nagradu može reagovati samo gorkom iscrpljenošću, osjećajem da su svi napori bili uzaludni.

Moje shvatanje novinarstva je da hodate ravnom linijom i izvještavate o istini. To je posebno isplativo i teže nego što bi trebalo biti. Književnost djeluje prema drugim standardima - kako i treba - ali ipak, ovaj bijes sa kule od kostiju potječe od zamračenja i mijenjanja historije. Oni su pobijedili, mi smo izgubili; laži su pobijedile, istina je izgubila.

I koja je svrha? Zašto se truditi? Handkeu ću suprotstaviti pisca čije je mjesto na podiju u Štokholmu iz 1957. godine zaprljao: Alberta Camusa.

Camusov veličanstveni govor prilikom dobijanja nagrade odnosio se na dužnost pisca da radi više od pisanja, da svjedoči istini. Deset godina ranije Camus je objavio svoje remek-djelo "La peste", čiji je glavni junak dr. Rieux borio za spašavanje života djeteta zaraženog kugom. Iako djetetu nije bilo spasa, on je to radio jer je tako bilo ispravno.

Također, u ovoj sadašnjosti bez vrijednosti, citirat ću Handkeovog prethodnika iz 2016. godine Boba Dylana koji kaže: "Ponekad mislim da ne postoje riječi osim ovih koje govore šta je istina. Ali istine nema izvan Vrata raja", piše u svojoj kolumni Ed Vulliamy.