Faruk Šehić: Grobari i njihovi zagovarači

Radiosarajevo.ba
Faruk Šehić: Grobari i njihovi zagovarači

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kako smo došli do ove tačke kada se čini da nema povratka nazad, i kada je svaki novi dan ispunjen sve gorim vijestima? Odgovora ima mali milion, ali odgovor koji pamtim dopis je Radovana Karadžića od 11. decembra 1991. : "(…) Ja vidim da Bosna neće moći biti uređena kao sve ostale republike, pretežno nacionalne republike, radi toga što je ona Republika (BiH) sa tri nacionalne zajednice. I ja vas molim da i u jeziku i u terminologiji mi idemo s tim: tri nacionalne zajednice. (…) Da se stalno ponavlja: TRI NACIONALNE ZAJEDNICE, ne TRI STRANKE, VEĆ TRI NACIONALNE ZAJEDNICE."

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Provjerili smo šta se dešava na Širokači: "Porodica evakuisana, Bostarići su najviše ugroženi"

Osim što je postao, zajedno s Mladićem, globalna pop ikona fašistima i teroristima širom planete, mora se priznati da je Karadžić uspio u svom naumu da uništi štošta od suptance ove zemlje. Mislim na supstancu, gradivo, ljepilo, na sve ono što ovu zemlju drži na okupu toliko jako da je ni sva sila Karadžićeve i Mladićeve vojske nije mogla uništiti. U nekim stvarima, ipak, Karadžić je nesumnjivo pobjednik. Svaki put kad čujem papagajsko ponavljanje fraze "konstituvni narodi" sjetim se ovog dopisa ratnog zločinca velikog formata.

Svaki put kad vidim lice ministra vanjskih poslova ove zemlje shvatim da je Karadžić uspio u svojoj namjeri. Njegovu namjeru sada provode i ljudi koji su se borili u uniformi Armije RBiH protiv toga da Bosnu i Hercegovinu kao državu čine tri odvojena nacionalne zajednice.

Sada ovu namjeru, s velikim elanom, provode brojni oni koju su se busali od silnog patriotizma i ljubavi prema ovoj zemlji. Naravno, patriotizam je potrošna roba i može da se mijenja kao što se i čarape mijenjaju, ali je gadno kada se on (taman bio i retorički – lažan) mijenja s tačno onim riječima i frazama koje su apsolutno na tragu onoga što je zamislio i u djelo sprovodio ratni zločinac svjetskog kalibra. Gadno je kada si na tragu ideja masovnog ubice koji je u crno zavio stotine hiljada građana ove zemlje toliko da se mnogi od toga neće oporaviti ni kada legnu u grob. S druge strane, to je i logično ako si nacionalista, a još logičnije ako si krajnji desničar, što je stranka nastala kao otpad iz SDA nesumnjivo. Samo su, eto, biva, skloni kompromisu više od SDA. Imam osjećaj da je hrvatski politički vrh (u saradnji s HDZ BiH) sve karte bacio na tog čovjeka, jer su nanjušili da se u njemu krije dobar dečko (kako ga nazva Željana Zovko), odnosno musliman po njihovoj mjeri.

Faruk Šehić: Naš mali rat

Sad je tu trebalo naći još ljudi sklonih kompromisu, koji je drugo ime za izdaju svih poluga državne moći za sprečavanje raspada zemlje, i eto nam koalicije da nas uvede u bolje sutra. Pa zar je problem dati tamo neke ledine, kako reče predsjednik SDP-a u jednoj nonšalantnoj izjavi, koja nije nimalo nonšalantna, misleći pod "ledinama" na državnu imovinu za kojom žudi Milorad Dodik. I Radovan Karadžić je u osvit rata mahao nekom lažnom mapom i govorio kako su Srbi većinski vlasnici zemlje u BiH, kako bi tako mogao da podupre želju za stvaranjem etnički čiste srpske zemlje. Sve krene od gruntovnih posjeda a završi sa ljudima bačenim u jame i masovne grobnice.

Tako se međunarodna zajednica dosjetila, biva da se Rusi ne dosjete, da sklopi koaliciju koja je prirodna koliko i jaranstvo između upravnika logora i logoraša, pa smo sada ovdje gdje smo. Tu gdje smo ne da nije dobro nego je i gore nego 1992. Tada smo barem znali ko nam je neprijatelj. Doduše, i tada je većina vjerovala u mir (što je duboko ljudska želja i potreba da sam sebi mažeš oči pred nadolazećom opasnošću), dok je manjina bila ućutkana, ali je manjina bila na ulicama kada je trebalo poduzeti oružani otpor.

Šteta koju MZ pod egidom stabilokratije nanosi ovoj državi je nemjerljiva toliko da počinjem misliti na famozne Janšine papire (non paper), gdje je izložen plan podjele naše zemlje između naših dobrih susjeda i još boljih komšija.

Foto: Objektivno.hr: Milorad Dodik - Čovjek rata koji mora biti zaustavljen!

Svakim danom se iznova otkriva koliko je morbidna i patološka koalicija u kojoj se, navodno, neće pričati o teškim temamam, nego eto, samo da podijelimo vlast. Svakom njegovi resori, pa da mirno idemo u disoluciju zemlje.
Milorad Dodik im je sto puta ponovio da se on nije promijenio niti da će to ikada uraditi, ali su nama mazali oči nekakvim floskulama o reformisanom, „mekšem“ Dodiku. Hajde što je to dolazilo iz usta amaterskih političara koji vode ovu zemlju, ali je dolazilo i iz usta logoraša i preživjelih srebreničkog genocida. Od ljudi koji znaju šta znači kada se riječi pretvore u batinu, metak, u vatru i uništenje. Onako kako su se Karadžićeve riječi već i pretvorile u teror bez kraja i konca.

Dodikove riječi su malo dotjeranija varijanta Karadžićevog 'nastavnog plana i programa'. Ono što je jedan htio ognjem i mačem, ovaj drugi želi dugotrajnim iscrpljivanjem dok se ne udovolji svim njegovim zahtjevima. To je Trojkin/Osmorkin veliki koalicioni partner kojem su u ruke dali Ministarstvo sigurnosti. I to čovjeku koji javno govori da ne priznaje niti voli državu u kojoj je ministar sigurnosti. Treba li trošiti riječi o ministrima sa krivičnim dosjeima, ili o onima koju su optuživani za nasilje nad ženama? Tzv. probosanske i progresivne stranke smatraju da ne treba. Sve za vlast a vlast ni za šta.

Faruk Šehić: Europejska puška na europejskom ramenu

Karadžić je uspio ono što nije mogao silom i razaranjem. OHR je dodatno to zacementirao izmjenama Izbornog zakona, a sve što ojačava nacionalističe stranke slabi nenacionalističke. Takve stranke danas milostivo čekaju od OHR-a da im formira vladu Federacije BiH. Zdušno rade na vlastitom nestanku i obesmišljavanju svojih političkih programa.

Nisu čitali Karadžićev dopis. Ne da ga nisu čitali, nego ga svojski sprovode i sve nas ubjeđuju kako je to progresivno i politički mudro. Tzv. antinacionalističke stranke udaraju zadnje eksere u kovčeg ove zemlje kao ideje za koju smo se borili četiri ratne godine. Grobari (protiv njih smo se borili) strpljivo čekaju sa strana da nas lagano zatrpaju.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak