Faruk Šehić: Europejska puška na europejskom ramenu

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Teško se oteti utisku, nakon gledanja televizijskog priloga o "vojnoj akciji" Hrvatske vojske i HVO-a u selu Here (opština Prozor, januar 1994.), kako su to prave i jedine evropske vrijednosti, koje nam je tada isporučivalo vojno krilo ekstremne stranke HDZ BiH, čiji cjelokupan vojno-politički vrh danas trune u bjelosvjetskim zatvorima.

Neki, kao Slobodan Praljak, nisu ni dočekali da se mastilo na papiru optužnice osuši nego su sami sebi presudili. Nije Praljak, biva, htio da pjeva pjesmu Škore & Thomspona "Sude mi", jer njemu su svi sudovi presudili kada je drmnuo otrov iz rakijske čašice kao na nekom treš slavlju. Tako se Slobodan Praljak oslobodio ovozemaljskih muka, presudila mu je ruka ratnog zločinca, njegova lična, je li, osobna ruka. Njegov čin je bizaran, mučan (on je tu muku itekako zaslužio) ali isto tako i komičan, burleskan, teatralan. Princ klovn ratnih zločinaca, čije ime nikad neće postati token mučeništva, što je on svojim odvratnim činom javnog samoubistva i priželjkivao.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Ali, nije ovo o budalini koja je samoubistvo, jedan duboko ličan i intiman čin stapanja s Ništavilom, pretvorila u televizijski spektakl, ovo je više o slikama koje prolaze kroz jedno hercegovačko selo. O kravama koje trče snježnom ledinom i bivaju pokošene rafalima. Padaju kao da su pogođene munjama s nebesa, u sekundi ili brže. Pomiješani su krici žrtava i radosno odzvanjaju glasovi počinitelja zločinâ. Onda kamera snima kako kuće počinju da gore iz unutrašnjosti. Začuđujuća je brzina kojom vatra pretvara u pepeo nečiji cjelokupan materijalni život. Zatim kamera prati neke vojnike, jedan od njih upaljačem pali papir, tkaninu natopljenu benzinom, što je već tutnuto ispod greda niskog krova. I govori kako će ih (kuća, štala) se on danas nažit/nažić (zapaliti do mile volje) i kako je danas njegov dan. Drugi vojnik, moguće kamerman, govori: "Danas je tvoj rođendan!" Aludirajući da je taj vojnik dočekao momenat svoje slave. Zamislite, postoje neljudi koji vlastiti rođendan slave nečijom smrću?!

"Slava" ovog zločinca, koji je u TV prilogu označen imenom prezimenom i nadimkom, trajala je dugo. Vjerovatno traje i danas, jer kad uguglate njegovo ime ne izbaci vam link na kojem će njegovo ime biti upareno sa sintagmom ratni zločinac. Takvi kao on slobodno žive, rade, piju, žderu, umiru u miru na ovoj zemlji, koju su tako izdašno natopili tuđom krvlju. Iz svakog njegovog poteza, tog dana dok je palio bošnjačke kuće i imanja u selu Here nadomak Prozora, izbijaju geste jednog uglađenog Europejca, bijelog čovjeka, "uzoritog kršćanina", dobrog čovjeka i domaćina, koji je htio da svog "iskonskog neprijatelja" pretvori u stanje dima i vatre, to jest pepela.

Onda kamera ulazi u jednu mračnu kuću gdje leži stariji, nepokretan muškarac i neko iza kamere se obraća nemoćnom starcu vrlo kratko, iza čega slijede pucnjevi u tijelo koje leži pored plehane peći na drva. Vani vatra nastavlja svoj junački posao prevođenja ljudi sa pogrešnim imenima i prezimenima na prastaru srednjovjekovnu vjeru lomače i smrti. Tu su, naravno, udareni temelji blistavih "europskih" vrijednosti, pa ko je nama kriv što se HDZ BiH toga prvi sjetio i čak održao konferenciju na tu temu; nakvu akademija u Sarajevu, sve sa džambo plakatima koji su vrištali od nepodnošljive količine paradoksa i ludila.

Bolje da su napravili skrinšotove iz ovog kratkog televizijskog priloga i napisali: "Ovo smo mi kao pravi nositelji europskih vrijednosti u selu Here, kraj Prozora, 1994. ljeta gospodnjeg kako ubijamo muslimane, ali ne samo i njih, nego i njihovu stoku." Gledajući ovaj video, njegovu grozomornu ubrzanost dešavanja, nisam mogao da se ne sjetim pasusa iz Knjige o kralju Šaulu kada on ili neko drugi kaže da kada uđu u neprijateljsko selo treba da ubiju sve što se miče i daje znakove života. Ženu, djecu, starce, i da pobiju njihove domaće životinje. Nisam siguran da su ovi zločinci HVO-a i Hrvatske vojske baš čitali Stari zavjet sudeći prema riječima koje su koristili, jer im se lica ne vide. Ne može se ništa iščitati iz bijelih uniformi, ukaljanih blatom i krvlju nevinih žrtava. Ništa, osim jezika smrti.

Problem sa našom stvarnošću je što ovi vojnici iz videa sebe ne smatraju ratnim zločincima. Još gori problem je što HDZ BiH to isto ne smatra, ali je bitno da su među Bošnjacima našli čovjeka/ljude koji smatraju da Hrvati treba da biraju takozvanog "legitimnog" člana Predsjedništva etc. Jer samo ljudi iz HDZ BiH-a imaju tapiju da odrede ko je čisti Hrvat katolik, a ko to nije. Tako su isto i nacisti radili određujući ko je čisti arijevac a ko je "izdajnički" Jevrej. Jer znali su nacisti, vazda treba odvojiti žito od kukolja. Znao je i Ratko Mladić kada je na onoj "skupštini srpskog naroda" rekao: "Pa ne mogu ja uzeti sito i prosijati, da ostanu Srbi a ovi drugi propadnu."Ovi što su propali završili su u masovnim grobnicama.

Zato nije nimalo čudno da je upravo Dragan Čović u onoj legendarnoj "zamolnici" "rentao" logoraše iz Heliodroma da mu rade u preduzeću Soko. Ima ta zamolnica na internetu, dostupna je svima. Nikad se lik nije "očitovao" o tom listu papira, ali se jeste uslikao sa Dariom Kordićem, gdje god je to stigao.

Moralna je stvar "preglasati" ovakve ljude, navodne zastupnike cijelog jednog naroda. Nadam se da u hrvatskom narodu postoji dosta ljudi koji se stide što ih "legitimno" predstavljaju upravo ovakvi Europejci i čovjekoljupci.

Napisah: krave lete niz snježnu padinu, padaju pogođene hicima europejskih metaka, jer europejska puška mora biti na europejskom ramenu kako je nekad zborio Šime Đodan na splitskoj Rivi. Kuće gore sve u šesn'es'; zločnici u bijelim, zimskim uniformama slave svoj dan ubijanja i paljevine. Ubijanjem slave svoj rođendan. I to sve traje duže nego što traje video prilog. Traje sve do današnjih dana. Samo je zlo kao zmija promijenilo kožu, ima "uljudben" govor pun fraza o euro-atlantskim integracijama, o tome kako oni predvode BiH na europskom putu i slične staljinističke laži, koje gode uhu "europskih" zvaničnika.

Ne vidim razliku da li neko nosi europejsku kravatu ili pušku na prsima. Cilj im je isti: uništenje ove zemlje. I na tom putu su im potrebni saveznici iz Sarajeva. Ostatak priče vam se dešava pred očima.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba