Faruk Šehić: Dašak vjetra desničarskog

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Srbi u Republici Srpskoj su hrišćani već 1.300 godina, Salkićevi su, u najboljem slučaju, muslimani oko 400 godina, a to su postali primivši islam turskom okupacijom BiH i promjenom vjere."

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Stravična nesreća u Austriji: Udovac iz BiH dobio podršku od kolega nakon gubitka supruge

15.12.22. 13:30

Faruk Šehić: Autostrada pakla i evropski put

Ovako na zvaničnom Twitter računu piše onaj ko vodi taj račun u ime Milorada Dodika, koji je najavljen kao novi reformator političke scene zajedno s Draganom Čovićem – pravi dašci političke i ultradesničarske svježine koji će nas odvesti u toliku žuđenu Evropsku uniju. Iako činjenice kažu da su ova dva čovjeka i njihove političke partije godinama/decenijama blokirali bilo kakve procese koji bi nas u bilo čemu približili Evropskoj uniji. Još na to sve je novopečena predsjedavateljka Vijeća ministara Borjana Krišto u nekom intervjuu izjavila kako su Hrvati predvodnici evropskog puta Bosne i Hercegovine. Jesu predvodnici, ali puta koji ide unazad i popularno ga zovemo udaljavanje od EU-a.

Срби у Републици Српској су хришћани већ 1.300 година, Салкићеви су, у најбољем случају, муслимани око 400 година, а то су постали примивши ислам турском окупацијом БиХ и промјеном вјере.

— Милорад Додик (@MiloradDodik) December 22, 2022

Odmah nakon potpisivanja "istorijskog sporazuma" između tzv. probosanskih snaga i ovih "novih političkih snaga" počeli su stidljivo provirivati naslovi na najčitanijim portalima u BiH u stilu da li se Milorad Dodik promijenio?, te kako se njegova rasistička, islamofobna, mrzilačka retorika promijenila ili smanjila. Pročitajte njegov Twitter pa ćete vidjeti kako je onaj stari, loši i najgori Dodik ponovo u sedlu, za volanom ultranacionalističkog i proruskog traktora, kojim vuče svoju politiku još od onda kada je od američke administracije bivao pozdravljen kao dašak političke svježine.

Od tog daška ostalo je ništa, a Milorad Dodik se pretvorio u mirnodopskog, civilnog Radovana Karadžića. Od njega se razlikuje jedino u tome što vodi računa o ličnoj higijeni i ima normalnu firizuru, za razliku od krvavog barbarogenija sa Žabljaka.

Možda je stvar dnevne politike (i politike inače) brzo zaboravljanje i olako prelaženje preko tona i tona mrzilačkih riječi, poruka, tvitova, javnih govora koje je Milorad Dodik plasirao u politički eter, ali postoje ljudi koji to sve neće nikad zaboraviti, taman sutra Dodik postao svoja suprotnost. Ja prvi to nikad neću zaboraviti i uvijek ću o tome pisati taman od nekog narednog ponedjeljka počele cvjetati ruže na našoj političkoj sceni i taman postali milion puta članica Evropske unije. I da poteku med i mlijeko – zahvaljujući baš Miloradu Dodiku ja ću uvijek pisati o onom što je radio i govorio. A sve što je radio i govorio bilo je protiv ove zemlje, ove države, ovih građana pa čak i naroda, a najviše je protiv njegovog naroda – to jest onog koji on misli da predstavlja.

Zanemarujući opšte nepoznavanje istorije, Dodik priča karadžićevskim jezikom, a taj jezik je pokušao odvesti jedan narod u nestajanje i pokušao je uništiti jednu cijelu zemlju, kulturni prostor, unikatnu zemlju koja mu je smetala baš zato što je bila jedinstven primjer susreta i prožimanja (pored činjenice da smo monokulturni) religija, kulinarstva, muzike, gena, etničkih grupa – jedan veliki lonac u kojem su se krčkale razne dobre stvari. To je jezik Radovana Karadžića htio da uništi. U mnogim stvarima on je u tome i uspio. Pišem 'jezik' jer zločini su krenuli iz jezika, iz pisanih riječi, programa koji su onda pretočeni u genocid.

09.12.22. 13:57

Faruk Šehić: Zemlja sretnika i lotto političara

Kako reče jedan beogradski sociolog: "Zvuk metka se prvo čuje u mislima". Očigledno je Karadžić čuo puno tih zvukova pa je uradio sve da se oni postvare. Mirnodopski, civilni, začešljani Radovan Karadžić danas opet prijeti istim jezikom i istim riječima, ali dobro zna da su se geopolitičke prilike promijenile i da nema više JNA zločinačke armade, niti Topčidera da štanca pare za rezerviste koji će klati i paliti po BiH i Hrvatskoj.

Savjetovao bih mu da dobro sluša vijesti iz Ukrajine i da sa svakim centimetrom koji Ukrajnici osvoje njegova i Vučićeva ideja Srpskog sveta postaje manja i manja. Smanjiće se njegova iredentistička megalomanija na razinu makovog zrna, samo je potrebno da ne sluša rusku propagandu.

Za ovoliko koliko pratim politiku, zadnjih 40 i više godina, nikad nisam sreo dva političara koji su toliko puta promašili u svojim prognozama vezanim za pandemiju ili agresiju na Ukrajinu. Ukoliko želite da znate nešto što se nikad neće desiti dovoljno je da slušate geopolitička (medicinska) proročanstva Dodika i Vučića.

Samo zbog činjenice da je Milorad Dodik na televiziji N1 rekao da će ljudi morati kopati travnjake ispred zgrada da sade usjeve i povrće kako bi preživjeli zaslužio je sudski postupak protiv sebe. Desilo se to tokom 2020. u jeku pandemije virusa korona. Naravno, nije bilo sudskog postupka, kako da ga bude kad je čovjek stub vlasti ove države i kada je izgovorio toliko gluposti i bljuvotina, za koje bi u istinski demokratskom društvu morao odgovarati na sudu. Kao ono kad je za rahmetli Sulejmana Tihića, na predizbornom skupu, rekao da oni znaju kako treba postupati s njim (pošto je Tihić bio zatočenik u više srpskih koncentracionih logora). Te riječi je izgovorio sa ciničnim osmijehom na usnama.

31.10.22. 10:29

Faruk Šehić: Staljinizam još nije umro, a ka' će ne znamo

Problem je što njegova mitomanska svijest funkcioniše na isti takav način. Da išta zna od istorije znao bi da Turci kao nacija nisu postojali u 15. vijeku nego su to bili Otomani – mješavina raznih naroda, etnija, i čega sve ne. Isto bi znao da u sedmom stoljeću nije bilo nikakvih naroda, jer su nacije nastale u 19. vijeku, onako kako ih mi danas, nažalost, vidimo.

Ovim svojim tvitom je Milorad Dodik "prebrisao" povijest Bosne i Hercegovine pa mu preporučujem knjige Milana Preloga Povijest Bosne (u doba osmanlijske vlade), te Nade Klaić Srednjovjekovna Bosna ili Noela Malcolma Bosna – kratka povijest. Barem nekoliko imena koji nisu "poturice", odnosno knjige onih koji nisu "veru promenili za večeru".

To vam je novo političko lice, dašak svježine u političkom hambaru, staji, štali ove naše zemlje.

Tako da ništa iznenađujuće nije onaj patvoreni smijeh Milorada Dodika i Dragana Čovića, dok predsjednik SDP-a Nermin Nikšić upravo njih dvojicu nehotice optužuje za nerad i blokadu vlasti tokom prethodnog mandata. Kako s "poturicom" drukčije nego sa vještačkim smijehom punim prezira i blještavih porculanskih zubnih navlaka.

Treba čitati istorijske knjige bazirane na istorijskim činjenicama i podacima, ne na pjesmama Kosovskog ciklusa niti na trabunjanjima babe Vange, ili Milića od Mačve, Brane Crnčevića i sličnih paranormalnih ideologa Velike Srbije.

Doduše, treba imati i intelektualnu sposobnost za bazično odvajanje stvarnosti od fikcije. Sve ono što Radovan Karadžić nije imao; inteligenciju za činjenje zločina je itekako imao. Znamo to na svojoj koži.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba