Edin Subašić: Zašto je bitno ko (ne)će biti u vlasti?!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Iako se još ponovo pretresaju vreće i prebrojavaju glasovi sa održanih Općih izbora, već je izvjesno ko bi s kim mogao sklopiti matematičke koalicije, ko s kim želi, ali i ne želi koalirati. Razlozi za i protiv određenih savezništava u vlasti mnogo su dublji od golih interesa, želje za vlašću ili ličnih ambicija. Oni su sadržani u medijskim krilaticama da su ovo "sudbonosni izbori za budućnost zemlje", "biti ili ne biti", "izlazak iz tunela ili mrak", "put u raspad ili u budućnost" itd. Nekoliko je okolnosti i faktora zbog kojih oni to i jesu.

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Jedan od najranijih pokazatelja da je tako bilo je npr. odustajanje nekoliko poslovično narcisoidnih i ambicioznih stranačkih lidera od trke za Predsjedništvo (Radončić, Silajdžić, Konaković) u korist zajedničkog kandidata Denisa Bećirovića – kako bi se iz vlasti izbacio Bakir Izetbegović. Uz argument da bi mandat kandidata SNSD-SDA-HDZ BiH mogao biti poguban za budućnost države, taj cilj opozicije je djelimično ostvaren pobjedama Bećirovića i Komšića pa je logično pitanje – šta smo time dobili?

Šta znači Bakirov poraz?

Bila je očekivana ponovna pobjeda Željka Komšića (DF) nad Borjanom Krišto (HDZBiH/HNS) i to će tek po najavi Dragana Čovića proizvesti neke konsekvence. Ali, svakako najupečatljiviji je ponižavajući poraz Bakira Izetbegovića od Denisa Bećirovića u trci za mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Jedna dimenzija poraza je razlika od preko 100.000 glasova glasača u Bosni, a druga je Izetbegovićev fijasko i po glasovima iz dijaspore, gdje je ovaj prije izbora proveo desetine noći ubjeđujući Bosance na Zapadu da je on njihov najbolji izbor, nesvjestan činjenice da je mnoge od njih upravo on svojom politikom otjerao iz domovine.

Prve analize uzroka ovakvog ishoda ukazuju da su glasači konačno kaznili niz Izetbegovićevih štetnih političkih, čak i antidržavnih poteza i njegovo prećutno i svjesno pokroviteljstvo nad korupcijom, kriminalom, devastacijom pravosuđa i zdravstva, zanemarivanje stanja nacije i države, podsticaje egzodusa mladih ogromnih razmjera i niza afera čiji akteri su po pravilu istaknuti kadrovi i operativci SDA.

Podatak da je SDA kao stranka dobila značajno više glasova nego njen predsjednik sadrži jasnu poruku Izetbegoviću da je njegova politika štetna i za Stranku, istrošena i prevaziđena kao opcija za budućnost. Ovo je prvi korak ka njegovom udaljavanju iz SDA, što nikako neće ići lako. Slijedi i restauracija SDA koja je gotovo sasvim izgubila kredibilitet kao partner drugim strankama u vlasti. Na nekredibilnost SDA ukazuje odnos većine ostalih stranaka tzv. „Jedanaestorke“ koje imperativno odbijaju mogućnost da sada koaliraju ili čine vlast sa SDA na bilo kojem nivou u Federaciji BiH.

"Crna lista" i optužnice

Krivica za ovakav status stranke u stranačkim kuloarima i dijelu javnosti pripisuje se lično Izetbegoviću i smatra se posljedicom njegovog dugogodišnjeg neprincipijelnog, arogantnog, nepoštenog, prevrtljivog i nepouzdanog ponašanja prema strankama s kojima je SDA već koalirala ili prema njihovim liderima. To su posebno oštro potencirali Nermin Nikšić (SDP), Fahrudin Radončić (SBB) i Elmedin Konaković (NiP), a poučeni njihovim iskustvom i ostali se distanciraju od Izetbegovića. Tako je u krugovima Stranke konačno sazrelo mišljenje da se s njim na čelu više ne može nigdje stići. Posebno ne u vlast a nakon što su imena stranačkih autoriteta sve češće počela osvanjivati na "crnim listama" i optužnicama.

Pouzdan izvor najavljuje da će ovih dana američka "crna lista" i lista podignutih optužnica biti proširene novim, poznatim, ali ne i iznenađujućim imenima! I naravno da se stranke bez kriminalnih hipoteka ne žele komprimitirati koalicijom sa SDA. Ako ne moraju...

U stranačkim redovima je panika, izmiču se pozicije u profitabilnim tvrtkama, upravnim i nadzornim odborima, agencijama, gubi se mogućnost uhljebljavanja 'svojih' ljudi... itd. Posebno su razočarani tajkunski krugovi koji su uživali milionske povlastice kroz tenderske poslove i dodjelu javnog novca. Dakle, uklanjanje Izetbegovića i SDA iz vlasti moglo bi polučiti pozitivne efekte u sferi borbe protiv korupcije i organiziranog privrednog kriminala. To je i jedan od prioriteta američke politike pa je jasno otkuda pušu aktuelni vjetrovi. No, još značajniji efekat njihovog ispadanja iz vlasti tiče se državotvorne politike i definitivno – opstanka Bosne kao jedinstvene države.

Bez bošnjačkog partnera za podjelu BiH

Naime, u javnosti je od intelektualnih autoriteta poput akademika Esada Durakovića, prof.dr. Zlatka Hadžidedića i drugih već eksplicirano i argumentirano da je problem ove države sve agresivnija realizacija projekta trodjelne podjele Bosne. Zbivanjima na terenu neposredno upravljaju centri moći iz susjedstva, ali je čitav projekat davno kreiran na Zapadu u centrima koji decenijama na Balkanu guraju velikodržavnu ideju na štetu Bosne.

Međutim, izbacivanjem SDA / Izetbegovića iz vlasti remeti se ta antibosanska struktura "izvođača radova" na terenu. Iako u toj igri ostaju druga dva aktera – SNSD i HDZ BiH – u konstelaciji vlasti kakvu očekujemo na federalnom i državnom nivou bit će to mandat bez trećeg (bošnjačkog) partnera za politiku destrukcije BiH, a što im je dosad bio Bakir Izetbegović i SDA sa DF-om kao građanskim privjeskom.

Shodno tome, ta druga dva aktera sad će otežano funkcionirati na tom planu.
Stoga je od strateškog značaja da u vlasti bude koalicija stranaka koje bi ojačale Trojku i koje bi dosljedno i konkretno vodile politiku euroatlantskih integracija (ka EU i NATO) i afirmacije socijalnih, demokratskih vrijednosti i vladavine prava... sve ono što su nacionalistički lideri i stranke samo fingirali radi o(p)stanka na vlasti, a nisu namjeravali raditi na tome.

HDZ BiH je nezaobilazan, ali...

Nakon sastanka "Jedanaestorke" (11. oktobra) u Centrali SDP BiH održanog na poziv predsjednika Nermina Nikšića mogle su se čuti dvije relevantne poruke: prvo i očekivano, neće se koalirati sa SDA i drugo, HDZ BiH je nezaobilazan na federalnom i državnom nivou i sa Čovićem će se morati razgovarati o modalitetima zajedničkog učešća u vlasti i sadržaju politike oko koje bi se složili.

To je pokrenulo paničnu reakciju Izetbegovića koji je odmah putem TV obraćanja doslovno pozvao starog partnera Čovića u koaliciju jer "...bolje im se držati sa starim partnerom s kojim je HDZ mnogo toga dobro uradio za sebe i za državu.." i da "...ne trebaju eksperimentirati sa Jedanaestorkom".

Istovremeno, propagandno-botovska mašinerija SDA u javni prostor plasira čisti logički paradoks – dok Trojku unaprijed optužuju za "izdaju", ako koalira sa HDZ-om, Izetbegović vrlo snishodljivo poziva tu stranku na saradnju!

Iz ovog proizilazi da je HDZ BiH sa strankama HNS-a u sasvim dobroj poziciji. Nezaobilazan su partner u svakom slučaju. Dragan Čović je posljednjih godina eliminirao svaku relevantnu opoziciju u Hrvata te pod kišobran HNS-a okupio sve bitne stranke uspostavivši monopol unutar hrvatskog korpusa. Na njihovu odluku utjecat će čak tri faktora. Prvi je matematički, obzirom da samo sa SDA ne mogu imati većinu na federalnom nivou, a ne žele u toj koaliciji i Komšića/DF, možda će zato morati izabrati grupaciju Trojke kao partnera, žele li biti u vlasti.

Drugi faktor jesu kalkulacije o tome kakve ustupke mogu dobiti od Trojke kad počne politička trgovina, a i što bi još mogli iskamčiti od Izetbegovića, koji se dosad pokazao dosta podložnim Čovićevim zahtjevima. Drastičan primjer je tajno potpisani "mostarski dogovor" kojim se Izetbegović saglasio sa diskriminacijskim principom "legitimnog predstavljanja", baš kako je to kreirao hrvatski državni vrh, a očito podržava i Visoki predstavnik Christian Schmidt. Štaviše, poziciju HDZ-a ojačao je upravo Schmidt naprasnim izmjenama Izbornog zakona u izbornoj noći efekte kojih tek treba pomno razmotriti.

I treći faktor, koji će možda biti presudan, a radi se o američkom i britanskom uticaju, što nažalost govori i o nivou "suvereniteta" ove države. Signali koji već neko vrijeme dolaze iz Ambasade SAD u Sarajevu vode ka zaključku da ova zemlja, diplomatski rečeno, ne bi podržala dalje učešće SDA u vlasti prevashodno jer ovu stranku, njenog lidera i ključne dužnosnike smatra glavnim vinovnicima koruptivnih afera. O tome su se kroz nekoliko saopštenja i stavljanjem premijera Vlade FBiH Fadila Novalića na "crnu listu" nedvosmisleno očitovali. Dakle, stignu li iz ove ambasade u Mostar poruke u tom smislu, Čoviću će to olakšati odluku.

"Dodik neće otići mirno!"

U Republici Srpskoj (RS) situacija je nešto jednostavnija. Već niz izbornih ciklusa u manjem entitetu u principu su takmičenja u "srbovanju". U borbi za vlast protukandidati koriste iste nacionalističke matrice – borba za nacionalne i pravoslavne vrijednosti, stvaranje percepcije vezanosti za Srbiju i bitne podrške Rusije, održavanje ideje otcjepljenja, samostalnosti i spajanja s "maticom" u budućnosti itd. U međusobnom obračunu redovni narativi su optužbe za "izdaju" i nabrajanje lopova i uzurpatora javnog novca u redovima onih drugih. Međutim, globalna kriza izazvana agresijom na Ukrajinu te reakcije Zapada na "maligni ruski uticaj na Balkanu" i kalkulantsku politiku Srbije bitno su utjecali na podršku koju ima Milorad Dodik od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Indicije da Vučić ustvari podržava opoziciju, Dodikova nervoza zbog ponovljenog brojanja glasova za predsjednika RS te njegov agresivan nastup prema CIK-u upućuju na ozbiljno slabljenje njegove pozicije tj. moguće postojanje odluke u centrima moći na Zapadu da se Dodik kao nosilac ruske prijetnje na Balkanu konačno ukloni. Vrlo je vjerovatno da u tome, pod pritiskom EU, zaista učestvuje i Aleksandar Vučić koji će uskratiti podršku svom sve neugodnijem balastu Dodiku, a zauzvrat dobiti određena popuštanja Brisela prema Srbiji!

Iako ima istine u odbranaškim tiradama SDA da bi se "i SDS ili PDP ponašao isto kao SNSD u bitnim nacionalnim pitanjima", to svakako ne opravdava Izetbegovića što je ranije prepustio poluge odlučivanja upravo SNSD-u i HDZ-u. Međutim, u uslovima kada srpske političke elite u Bosni u akcijama destrukcije države neće imati podršku Srbije, opterećene svojim problemima i pritiscima, niti Rusije kao prethodnih godina, svakako bi bilo bitno da mjesta u kontigentu vlasti koji pripada Srbima zauzmu osobe koje nisu bile perjanice SNSD-ovog i Dodikovog separatizma i rusofilije, političkog primitivizma i destrukcije.

Dakle, Dodik distanciranjem Vučića i smanjenjem uticaja Rusije u Bosni gubi podršku i manevarski prostor. Završe li izbori njegovim porazom u RS, on će doći u dramatičnu situaciju i tada spreman na sve. Možda i na radikalan potez – isforsiranu odluku NSRS o osamostaljenju. Džambo plakati po Brčkom sa porukom "Samostalnost!" indikator su propagandne pripreme atmosfere za takvu odluku.

Jasno, u svijetu bi bila prihvaćena kao i otcjepljenje četiri ukrajinske oblasti i bio bi to Dodikov kraj, ali bi se unutar Bosne svakako stvorile nove tenzije. Na moguće opasne poteze Dodika upozorio je Mirko Šarović u petak uveče riječima: "Dodik neće otići mirno. Oni nešto spremaju..."

Za koga igraju strani faktori?

U kontekstu pitanja za koga u Bosni radi tzv. strani faktor u ovom momentu fokus je na politici OHR-a tj. Christiana Schmidta koja se već nizom njegovih poteza ispostavila kao ekskluzivno prohrvatska, dok u stanje i djelovanje iz RS-u ne bi da se miješa. Nametanje promjena zakona u izbornoj noći eskalacija je takvog odnosa prema državi i građanima. Poslije oštrih reakcija probosanskih političara reagirali su i iz EP EU pa se čini da će Christian Schmidt konačno nekom morati polagati račune.

Najprije je europarlamentarka Tineke Strik obznanila da je okupila koaliciju od 25 zastupnika Evropskog parlamenta koji su uputili zahtjev OHR-u u kojem se kaže: "Izražavamo našu najdublju zabrinutost u vezi sa vašom upotrebom bonskih ovlasti na samom kraju izbornog dana. Činjenica da je Izborni zakon promijenjen na način da se na rezultate izbora utjecalo nakon što su glasači dali svoj glas, ne govori o velikom poštovanju demokratskih prava građana BiH."

I imalo je efekta. OHR je potvrdio da će se "Christian Schmidt pojaviti pred Komitetom za vanjske poslove Evropskog parlamenta i tu će razjasniti razloge svoje nedemokratske mjere", objavila je također Strik.

Ovo ne mora značiti da će Schmidt povući svoju odluku, ali je svakako signal da je EU ponovo zapela u jalovim pokušajima da (sama) raspetlja bosanski čvor i da u Briselu ne znaju kako dalje. Očigledno je pred nama mučan period utvrđivanja izbornog pobjednika, a zatim i nove vlasti. Toliko je kombinacija i bočnih uticaja da je u ovom trenutku nemoguće precizno predvidjeti kako će ona biti sastavljena i kakav nas konačni rasplet čeka...

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba