Edin Subašić: Bosanska vojska zrela je za novu reformu!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nedavno objavljeni podatak na specijaliziranom američkom portalu Global Firepower o lošem stanju u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (OS BiH) nije iznenađenje, ali mora zabrinuti i konačno pokrenuti akciju obnove. Bez obzira na političke opstrukcije koje su i glavni uzrok pogoršavanja stanja u bosanskoj vojsci.

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Dakle, GF je rangirao OS BiH na 133. mjesto od 144 analizirane vojske primjenjujući 50 kriterija (vojni budžet, broj stanovnika, stanje tenkova, letjelica, artiljerije, opreme...) pri čemu je čak i vojska Crne Gore bolje rangirana (128.) od naše. Srbija je na 58. a Hrvatska na 69. mjestu. Međutim, iza ove suhe statistike o lošem stanju nalazi se čitav spektar razloga, interesa i uglavnom političkih smicalica koji su odgovor na pitanje – zašto je to tako.

Opstrukcija smanjivanjem budžeta

Poznato je da su ključni stavovi o političkoj i vojnoj perspektivi države Bosne dijametralno različiti. U bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS) se zalažu za ukidanje Oružanih snaga, kao suvišnog troška, te za demilitarizaciju zemlje. Naravno, ovakva politička taktika odavno je pročitana i već viđena (1992.) kao pokušaj razoružavanja zemlje koju bi se kasnije prema velikodržavnoj strategiji ponovo pokušalo podijeliti.

Zato se s druge strane, u bh. entitetu Federacija BiH (FBiH), razvija probosanska strategija integracije u NATO kao jedinog pouzdanog političko-sigurnosnog "kišobrana". Konflikt između ova dva koncepta u sferi odbrane rezultira stalnim nastojanjem za jačanjem vojske s jedne i opstrukcijama razvoja s druge strane. Jedan od konstantnih načina opstrukcije je – ograničavanje vojnog budžeta.

Već nekoliko godina unazad problematično je donošenje budžeta na državnom nivou, odnosno država radi na privremenom finansiranju, a tada ne može biti ni povećanja budžeta za odbranu. Tako je 2017. godine za čitavo Ministarstvo odbrane BiH (MO BiH) izdvojeno 285.689.000 KM, a za narednu 2018. godinu - 283.893.000 KM tj. za 1,8 mil. KM manje bez obzira na povećanje troškova. Naredne, 2019. godine neznatno povećanje na - 288.857.000, ali već 2020. godine budžet je ponovo umanjen na 287.341.000 KM.

Upravo te godine traženo je da se vojni budžet znatno poveća (za 200 mil. KM) zbog saniranja već zapuštenog stanja objekata, obnove opreme, infrastrukture itd. ali je to spriječio Milorad Dodik, tada član Predsjedništva BiH te stoga ministar odbrane BiH Sifet Podžić nije podržao takav prijedlog budžeta. Zatim, cijela 2021. godina protekla je u političkim opstrukcijama i bez državnog budžeta tj. na privremenom finansiranju uz poguban uticaj na vojsku, a tek sredinom 2022. godine država je dobila budžet u kojem je stavka za vojsku bila 306.675.000 KM (153.337.500 EUR).

Vojni budžeti Srbije, Hrvatske i Crne Gore

U MO BiH saznajemo da ovaj iznos bio dovoljan tek za plate vojnika i civilnog osoblja (na to ide 69%), naknade zaposlenih (20%), operativne troškove (samo 10%), a za kapitalne projekte i grantove odvojeno je – 1% od pomenute sume! OS BiH nekako funkcioniraju, ali je jasno da o nekom razvoju i modernizaciji ne može biti ni govora što je posljedica nepomirljivih koncepata budućnosti države i "kompromisa" koji se prelamaju preko vojske.

Ni tekuća 2023. godina ne obećava poboljšanje jer je Fiskalnim okvirom budžeta, od kojeg smo još daleko, za odbranu planirano od 313.600.000 KM (156.800.000 eura), što je daleko ispod 1% GDP-a. U MO BiH već procjenjuju da ovaj iznos, ako tako ostane, "...nije dovoljan za finansiranje osnovnih planskih aktivnosti!".

Tako da novi menadžment MO BiH s (vjerovatno) ministrom Zukanom Helezom na čelu očekuje vrlo ozbiljan zadatak. I na političkom, i na praktičnom planu obzirom na intencije ka NATO-u i protiv NATO-a.

A, radi poređenja i procjene odnosa snaga, vojni budžeti susjednih država značajno su veći. Hrvatska će ove i narednih godina izdvajati za vojsku 1 – 1,10 milijardi EUR. Crna Gora će ove godine za odbranu izdvojiti ukupno 67.362.950 EUR  (blizu 2% BDP-a). Obje zemlje su u NATO-u i značajna stavka u budžetima otpada na modernizaciju i opremanje.

Srbija, koja ističe svoju neutralnost, će 2023. godine izdvojiti za vojsku oko -  1,4 milijarde EUR. U Srbiji je vojni budžet povećan za 15 % u odnosu na prošlogodišnji, a više od trećine budžeta Srbija namjerava potrošiti na "nabavka mašina i opreme" (514 miliona EUR) i na povećanje plata "...kako bi vojni poziv učinili atraktivnijim za novi i zadržali postojeći kadar", kako je obrazloženo u prijedlogu budžeta.

Budući ministar odbrane BiH Zukan Helez već je fokusirao problem kadra kao jedan od ključnih te je pred parlamentarnom komisijom za izbor novog Vijeća ministara BiH izjavio: "Sve je manji interes za Oružane snage zbog loših uslova rada i niskih primanja. To se treba promjeniti."

To je samo jedan od ozbiljnih problema koji ga čeka. Opstrukcije iznutra, ometanje javnih nabavki i međunarodne saradnje povezane s NATO putem, kadroviranje i sl. manje su vidljivi u javnosti, ali jednako opterećujući za sistem odbrane.

Kadar odličan, oprema u raspadu

Iz finansijskih pokazatelja logično slijedi stanje kakvo je opisano u analizi Global Firepowera. Tamo se tvrdi da je u OS BiH temeljni problem u domenu borbene sposobnosti i vatrene moći – loše stanje tj. neispravnost naoružanja kao posljedica nedovoljnih sredstava za održavanja. Kaže se dalje da su ispravna samo četiri tenka, sedam helikoptera, tek četvrtina od 76 oklopnih transportera, u funkciji je 64 % artiljerijskih oruđa i trećina kamiona. Iako BiH nema ni jedan ispravan avion, ipak posjeduje funkcionalni radarski sistem i protivzračne sisteme odbrane.

Na naš upit nismo dobili komentar iz MO BiH o tačnosti podataka iz analize GF-a, ali je očigledno da u procjenu nisu ušle najnovije donacije za OS BiH, a nedavna vježba na Manjači pokazala je ipak znatno bolje stanje tehnike. Također, vrlo je teško pronaći tačne podatke i o stanju efektiva susjednih zemalja zbog čega su statistike često nepouzdan pokazatelj.

Međutim, ono što je poznato i verificirano, to su profesionalne sposobnosti pješadijskih jedinica OS BiH potvrđene na nizu vježbi sa ocjenjivanjem po NATO standardima. Posljednja je bila u septembru prošle godine na Manjači - "Kombinirani napor" - s ciljem ocjenjivanja bataljonske borbene grupe lake pješadije gdje je jedinica OS BiH dobila certifikat "borbeno spremni". To znači da se nalaze u efektivnom standardu za učešće u mirovnim misijama sa armijama NATO-a. (Da vježbe ovog tipa nisu formalnost pokazalo se ranijih godina kada prolazne ocjene nisu dobijale elitne jedinice Vojske Slovenije koja je od 2004. godine u NATO-u.)

I u dosadašnjim misijama UN i NATO-a gdje su sudjelovale naše jedinice (Irak, Afganistan, Eritreja, Kongo, Mali, Etiopija) redovno se iskazivao visok stepen profesionalizma i operabilnosti za drugim armijama učesnicama. Dakle, u okolnostima gdje politika nema uticaj na vojsku (NATO vježbe i misije izvan Bosne) pokazuje se da OS BiH raspolažu sa vrhunskim vojničkim kadrom, koji ličnim kvalitetima kompenzira logističke i sistemske nedostatke stvorene destruktivnim političkim uticajem. Zbog toga su MO i OS BiH i danas, čak i u ovakvom stanju, najbolji primjer reformi u ovoj zemlji.

Vjerovatno je upravo ta činjenica razlog za neprestano opstruiranje, podrivanje i gušenje razvoja koje poduzimaju akteri separatističke politike u Bosni, a koja ima svoje eksponente i u MO i OS BiH. Teze da je "vojska nepotrebna u BiH", da se "trebaju povući srpski kadrovi i obnoviti VRS", da "nikakav NATO ne dolazi u obzir, samo saradnja kao Srbija..." itd. stalne su poruke iz RS ciljane na destabilizaciju vojske. Ovakva politika, prvenstveno Milorada Dodika, podržana je i iz Beograda gdje se puno pažnje posvećuje vlastitom vojnom jačanju, a u državnu politiku se uvrštava "briga o Republici Srpskoj kao strateškom interesu Srbije".

Zadati limiti i stvarno stanje

No, vratimo se stanju i broju naoružanja kao temelju procjena o eventualnim međusobnim prijetnjama u regionu. Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja prije 26 godina određeni su gornji limiti naoružanja koje novonastale zemlje Balkana smiju posjedovati. Prema tome je SR Jugoslavija mogla imati 1.025 tenkova, 850 oklopnih borbenih vozila, 3.750 artiljerijskih oruđa, 155 borbenih aviona i 53 jurišna helikoptera. (Poslije je to podijeljeno na Srbiju i Crnu Goru). Hrvatskoj je dozvoljeno posjedovanje 410 tenkova, 340 oklopnih borbenih vozila, 1.500 artiljerijskih oruđa, 62 borbena aviona i 21 jurišni helikopter. Bosna i Hercegovina može raspolagati sa 410 tenkova, 340 oklopnih borbenih vozila, 1.500 artiljerijskih oruđa, 62 borbena aviona i 21 jurišni helikopter.

Niti jedna zemlja dosad nije dosegla gornje limite (kontrolu vrši OSCE), ali također Sporazum nema nikakve mehanizme da uređuje stvarni odnos snaga. Opseg naoružavanja je ostavljen na odlučivanje ovim vladama. Tako je, dok se Srbija i Hrvatska takmiče u naoružavanju, a razvoj OS BiH se guši, nastao značajan disbalans u efektivima među zemljama regije. Također, spomenute kontrole i inspekcije bile su isljučivo statističko bilježenje količina bez zalaženja u kvalitet, tehnološki nivo i ispravnost nečijeg naoružanja.

Opisano stanje arsenala OS BiH i ocjene ljudstva svrstavaju bosansku vojsku u Njegoševu maksimu da "boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka" što je u kontekstu savremene vojne nauke deplasirano. Primjer Ukrajine, čiji opstanak ovisi od donacija modernog naoružanja to potvrđuje. I OS BiH su dosad prilično ovisile od donacija, a čini se da će tako biti i ubuduće, obzirom na skroman budžet.

Američke donacije

SAD su prošle godine izdvojile preko 2,2 milijarde USD vojne pomoći Ukrajini, ali i za još 17 zemalja ugroženih ruskim uticajem, među njima i za Bosnu (zasad nepoznat iznos). U julu 2022. godine donirale su 23 miliona USD za razvoj helikopterskih kapaciteta te dodatno još 500.000 USD za izgradnju informacionog centra za cyber sigurnost. Zatim, 21 višenamjensko vozilo Humvee, koja sama vrijede 26 miliona USD. Zračne snage OS BiH dobile su i četiri američka helikoptera Bell Huey II vrijedna 38.539.378 USD. Očigledno je da je vojni disbalans primijećen, doduše tek kad je postao opasnost za zapadne interese na Balkanu.

Sada je teško procijeniti koliko će ovakve i nove donacije nivelirati odnos snaga i uticati na oporavak bosanskih oružanih snaga, ali je jasno da je vojska zrela za novu reformu. Evidentno je da će novi menadžment MO BiH obavljati mandat u vrlo kompliciranim unutrašnjim (pitanje NATO-a) i regionalnim (Kosovo, Crna Gora) te globalno teškim političko-sigurnosnim okolnostima (Ukrajina...). Pomenuti disbalans u tom kontekstu sada je mnogo više od pitanja pukih balkanskih odnosa. Jer, povećani rizik od novog konflikta na Balkanu za koji se scena namješta "malignim ruskim utjecajem" te eskalirajući nacionalizam i separatizam podržani od Moskve učinili su da će se "slučaj Balkan" na koncu morati razmatrati u odnosima Zapada (NATO, EU) i Rusije.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba