Dragan Bursać: Slaviš zločinca Mladića? Plati kaznu ili u zatvor, pa nećeš više!

"Pijanac za volanom zna da ga čekaju kazna i oduzimanje dozvole, pa ostavlja ključeve. Negator genocida zna da ga najčešće ne čeka ništa, pa uzima mikrofon ili se laća farbe. Problem BiH nije u tome što ima previše kretena koji slave zločince, već što premalo njih zna kako izgleda država kada ih kazni."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Da je Bosna i Hercegovina normalna i operativna država, kakva na žalost odavno nije, danas ne bismo iz sata u sat gledali najgrublje i najvulgarnije kršenje zakona kojim je zabranjeno negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. Zakon bi radio ono zbog čega zakoni služe: proizvodio bi pravne i realne posljedice. 

Hajmo nešto zamisliti 

Uostalom, zamislite da ljudi u saobraćaju odluče kako vezivanje pojasa predstavlja stvar ličnog uvjerenja, zamislite da vozač procjenjuje koliko promila alkohola smije imati ili da ograničenje brzine zavisi od njegovog pogleda na svijet. Zamislite čovjeka kojem policajac izmjeri dva promila, a ovaj mu odgovori da ima drugačije viđenje alkohola u krvi, saobraćaja i gravitacije. Znate šta mu se desi. Kazna. 

Novčana kazna, kazneni bodovi, oduzimanje vozačke dozvole, a u težim slučajevima mnogo ozbiljnije posljedice. Nakon dovoljno godina takvog sistema čak su i najuporniji alkoholičari naučili da uglavnom ostavljaju automobil kada piju, dok se ljudi koji su decenijama prezirali sigurnosni pojas danas uredno vežu. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Zašto?
Jer su preko noći postali bolji ljudi?
Ma hajde, ni blizu. 

Vežu se zbog kamera, policije, kaznenih bodova, novčanika i mogućnosti da ostanu bez dozvole. 

Država je jedno ponašanje proglasila društveno opasnim, odredila sankciju i počela je primjenjivati. Nakon toga nastupa ono najvažnije: kazna pojedinca počinje mijenjati ponašanje cijele zajednice. 

A kako je kad se zakon ne provodi

E, upravo vam je tako sa veličanjem ratnih zločinaca i negiranjem genocida, samo što je Bosna i Hercegovina sa sudstvom i tužilaštvom napravila zakon, a njegovu primjenu pretvorila u statističku anomaliju.

Od nametanja izmjena Krivičnog zakona BiH prošlo je pet punih godina, prijave se broje u stotinama, javni prostor preplavljen je muralima, pjesmama, paradama, grafitima, televizijskim nastupima, političkim govorima i objavama kojima se slave pravosnažno osuđeni ratni zločinci, dok se broj pravosnažno kažnjenih može praktično prebrojati na prste jedne ruke. 

U vremenu potrebnom da pročitate ovaj tekst, u Bosni i Hercegovini biće napisano više saobraćajnih kazni nego što je država godinama izrekla pravosnažnih kazni za jedno od najtoksičnijih ponašanja u ovom društvu. 

I tu dolazimo do srži problema.  

Svako društvo ima svoje kretene, ali 

Svako društvo ima svoje kretene. Imaće ih i Bosna i Hercegovina. Imaće čovjeka koji će slaviti zločinca Ratka Mladića, nečovjeka  koji će veličati zločinca Radovana Karadžića i čovjeka kojem će negiranje genocida u Srebrenici predstavljati vlastiti mali doprinos nacionalnoj stvari. 

Država svojim zakonima teško može čovjeku ugraditi savjest.
Može mu ugraditi strah od posljedice.
To je sasvim dovoljno. Za početak. 

Jer, cilj zakona nije da negatora genocida pretvori u humanistu. Cilj je da on, prije nego što nacrta mural, napiše objavu, razvije transparent ili javno proslavi ratnog zločinca, zna koliko će ga to koštati. Novca, slobode, funkcije, posla ili nekog drugog prava. 

A, može se! 

Kada država postoji i kada država radi, onda dobijete Hrvatsku i konkretno Dubrovnik. 

Četvorica državljana Bosne i Hercegovine na privremenom boravku u Hrvatskoj i jedan hrvatski državljanin putem otvorenih profila na društvenim mrežama objavljivali su slike, simbole, pjesme i tekstove kojima su veličali zločinca Ratka Mladića. Hrvatska policija provela je kriminalističko istraživanje, ljude pohapsila i odvela pred sud. Trojica državljana BiH nepravosnažno su proglašena krivima i kažnjena novčano, ukidaju im se dozvole za boravak i rad, otkazuje kratkotrajni boravak, slijedi tromjesečna zabrana ulaska u Hrvatsku, a pokrenut je i postupak protjerivanja iz Evropskog ekonomskog prostora uz dvogodišnju zabranu ulaska nakon pravosnažnosti presude.  

Pogledajte koliko je država u nekoliko dana uspjela objasniti zakonom ono što Bosna i Hercegovina pet godina pokušava objasniti saopštenjima, seminarima, panelima, okruglim stolovima, apelima i beskrajnim moralnim zgražavanjem. Ovi ljudi možda sutra neće voljeti Ratka Mladića ništa manje. Ali će dobro razmisliti gdje će ga, kako i po koju cijenu javno veličati. 

A razmisliće i hiljade drugih. 

To je generalna prevencija, jedan od najstarijih smislenih principa kažnjavanja. Društvo dobija jasnu poruku da određeno ponašanje proizvodi stvarnu, opipljivu i vrlo neprijatnu posljedicu. 

Toksično iskustvo nekažnjivosti 

Bosna i Hercegovina je uradila suprotno. Godinama je proizvodila iskustvo nekažnjivosti, pa je negiranje genocida od krivičnopravnog problema pretvoreno gotovo u politički poželjan folklor. Svaka odbačena prijava, svaki predmet koji godinama putuje hodnicima tužilaštava i svaki javni primjer koji završi bez sankcije šalje poruku mnogo snažniju od samog zakona: Samo ti pričaj, niko ti ništa ne može! 

I upravo zato broj negatora ostaje sekundarno pitanje. Broj kažnjenih određuje koliko će ih sutra imati hrabrosti da svoju mržnju pretvore u javni čin. 

Čovjek sa dva promila smije mrziti alkotest koliko hoće. I dalje će ostati bez vozačke.
Negator genocida smije privatno biti moralna ruševina kakva god želi.
Onog trenutka kada pređe granicu koju je zakon označio kao krivično djelo, mora znati da iza te granice stoji država. 

Jer zakon bez kazne predstavlja mrtvo slovo na papiru, a mrtvo slovo nikoga nikada nije uplašilo. Naprotiv!

Samo kazna negatora genocida spašava.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.