Dragan Bursać: Bošnjaci čekaju pravdu od Evrope koja ih je već jednom ostavila monstrumu Mladiću

"Bošnjaci su trideset godina vjerovali da je Srebrenica konačno naučila Evropu šta znači ostaviti muslimane pred nišanom evropskog smrtonosnog fašizma. Danas, dok se kontinent naoružava, desnica maršira prema centru vlasti, a islamofobija iz političkog podruma ulazi u parlamente, vrijedi postaviti mnogo strašnije pitanje: Čekaju li Bošnjaci pravdu od Evrope koja ih je jednom već ostavila genocidnom Mladiću, a koja više ni sama ne liči na Evropu kojoj su tu pravdu povjerili?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Možda je najveća iluzija onog političkog dijela Bošnjaka danas uvjerenje da vrijeme radi za njih, da će haaške presude ostati presude, Evropa ostati Evropa, Amerika ostati Amerika, a civilizacijski poredak nastao nakon Drugog svjetskog rata vječno čuvati granicu između žrtve i zločinca. Svijet u kojem je ta vjera nastala raspada se pred našim očima, dok mi još čekamo da nam iz Bruxellesa i Washingtona stigne pravda naručena negdje u vrijeme Baracka Obame. 

Trending

Važna informacija za vozače: Od jutros zatvoreno nekoliko ulica u Sarajevu

Mladić i današnja Evropa 

Prije nekoliko dana, dok sam pisao o sramoti veličanja monstruma  Ratka Mladića, jedan čovjek mi reče: "Eh, da znaš šta se sve pozitivno o njemu priča po Evropi, drugi bi film gledao." 

Čovjek bi odmahnuo rukom na priču o evropskim simpatijama prema pravosnažno osuđenom ratnom zločincu koji je život završio sa doživotnom kaznom za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. A onda pogleda ovu Evropu 2026, MAGA svijet Donalda Trumpa i Vladimira Putina, krajnju AfD desnicu koja je sa političke periferije ide ka parlamentu i vlasti u Njemačkoj, islamofobiju koja je iz opskurnih foruma dark interneta prešla u legitimni politički govor i kontinent koji ponovo govori jezikom granica, vojske, deportacija, naoružavanja i gole sile. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sveto je vidio 

I sjetite se Svetislava Basare koji prije neki dan reče:

"Mračne strane ljudske prirode nije moguće do kraja iskoreniti. Ispod politički korektnih zvaničnih priča i ponašanja, uvek tinjaju, i povremeno eruptiraju na površinu, residumi evrocentrizma, rasizma, fašizma i – za našu priču najbitnijeg – islamofobije." 

Basara zatim postavlja mnogo neugodnije pitanje: Koliko bi Ratko Mladić trajao da je u Hrvatskoj pokušao raditi ono što je radio u Bosni? Njegov odgovor je brutalan – vrlo brzo bi ga uklonio krstareći projektil. Iz toga izvodi tezu da se tadašnji Zapad teško mirio sa državom sa muslimanskom većinom neposredno uz srce Evrope. 

O Basarinoj tezi može se raspravljati. Od njegovog pitanja mnogo je teže pobjeći. 

Kako je Sarajevo moglo godinama biti ubijano pred televizijskim kamerama cijelog svijeta? Kako su evropski državnici održavali beskonačne konferencije dok su ljudi ubijani na Markalama? Kako je Srebrenica mogla pasti kao "zaštićena zona" Ujedinjenih nacija pred očima onih koji će poslije ponavljati "nikad više"? 

Evropa je kasnije priznala mnogo toga, Haag je presudio, Mladić je osuđen, genocid u Srebrenici dobio je pravnu kvalifikaciju i međunarodno priznanje. Historija, međutim, nema ugrađenu zaštitu od povratka unazad. A vraćala se to svi znamo.  

Danas znamo kako je, a sutra? 

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos upravo je zbog glorifikacije Ratka Mladića otkazala posjetu Srbiji. Njegovo tijelo stiglo je u Beograd avionom Vlade Srbije, kovčeg prekriven zastavom, uz autoput poruke "Mladić srpski heroj", "Đenerale hvala" i "Junaci nikad ne umiru", dok je Kos poručila da je takvo veličanje nespojivo sa evropskim vrijednostima i evropskim putem Srbije. 

Dobro je što je tako. Pravo pitanje glasi: koliko dugo će biti tako?

Evropske vrijednosti nisu prirodni zakoni poput gravitacije. One su proizvod jednog historijskog odnosa snaga i evropskog iskustva koje je poslije 1945. kontinent prisililo da se suočava sa vlastitim najmračnijim tradicijama. Taj poredak danas prolazi kroz dramatičnu transformaciju. 

Luigi Soreca upravo je juče u Sarajevu govorio o Evropi koja se ubrzano naoružava, ratu na njenom pragu, nestabilnosti Bliskog istoka, promjeni američkog pristupa i potrebi da se Evropa mnogo više osloni na vlastite snage, upozoravajući bosanskohercegovačke političare da neaktivnost ima svoju cijenu. 

Prevedeno na jezik kojim historija govori malim državama: svijet se promijenio, a vi još niste. 

Ni sefa, ni garancija! 

Bosna i Hercegovina se ponaša kao da će neko drugi zauvijek čuvati njenu sigurnost, državnost i historijsku istinu, kao da negdje u Bruxellesu postoji sef u kojem su zaključane haške presude zajedno sa garancijom da će svaka buduća evropska generacija prema njima imati isti odnos. 

Nema tog sefa. 

I tu dolazimo do stvarne opasnosti. Evropska komisija teško da će sutra objaviti da Srebrenica više nije genocid, niti će međunarodni sudovi brisati svoje presude. Može se dogoditi nešto mnogo jednostavnije i politički mnogo opasnije. 

Ravnodušnost Evrope prema zločincu kao put u novo zlo 

Evropa može kazati: Da, Srebrenica je genocid, Mladić je ratni zločinac, a mi sada imamo važnijih problema. 

Aleksandru Vučiću i svim budućim Vučićima ne treba evropska rehabilitacija Ratka Mladića. A ne! Dovoljna im je evropska ravnodušnost prema Ratku Mladiću. Činjenice ne moraju pobijediti; dovoljno je oboriti njihovu političku cijenu. 

Sarajevo izmaštava svijet kakav odavno više ne postoji 

Predominantna bošnjačka politika, međutim, dobrim dijelom još živi u Obaminoj 2009. U tom mentalnom svijetu Haag presudi, Bruxelles potvrdi, Washington garantuje, međunarodna zajednica interveniše, visoki predstavnik zaštiti, a historijska istina sama proizvodi političku pravdu. 

Haag je presudio, genocid je dokazan, Mladić je umro kao osuđenik, a Srbija mu je priredila državni doček mrtvog tijela. Pravna istina je pobijedila, politička bitka traje. 

Zato Sveto Basara danas zvuči baš uznemirujuće. Mračne evropske tradicije decenijama je držao potisnutim snažan politički konsenzus koji je određivao šta se u pristojnom društvu može izgovoriti. Taj konsenzus puca, a niko Bošnjacima ne garantuje da će ih nova evropska desnica prvenstveno gledati kao evropske žrtve genocida kojima se duguje historijska pravda. Za neke će biti tek muslimani, "demografski problem" ili smetnja u zamišljenoj hrišćanskoj Evropi. 

Put do pakla je popločan mentalnom ljenošću 

Zločinac Ratko Mladić za evropski mainstream danas ostaje ono što jeste, a reakcija Marte Kos to potvrđuje. Ali političke margine imaju jednu neugodnu historijsku osobinu: ponekad postanu centar. 

Zato BiH više nema luksuz da vlastitu budućnost zasniva na mentalno lijenoj pretpostavci da će drugi zauvijek imati moralnu obavezu da je spašavaju. 

Jer poslije svega što se dogodilo devedesetih, najveća tragedija bila bi da Bošnjaci ponovo dočekaju promjenu svijeta vjerujući da ih štiti svijet koji je već prestao postojati.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.