Dragan Bursać: Plenković je rekao ono što Sarajevo ne želi čuti - Dodik nikad nije bio jači!

"Objašnjavali su nam da je Dodik gotov, izolovan, sankcionisan i politički sahranjen, dok je on za to vrijeme trošio milione na lobiste, gradio veze s Trumpovim MAGA pokretom i čekao da se svijet promijeni njemu u korist. Svijet se, eto, promijenio, sankcije su nestale, vrata Washingtona su se otvorila, a Andrej Plenković samo je izgovorio ono zbog čega su nas donedavno proglašavali histericima: 'Milorad Dodik danas ima bolji međunarodni položaj nego dok je bio predsjednik RS-a.' Dok smo čekali da ga svijet 'riješi' umjesto nas, Dodik je riješio svoj problem sa svijetom!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Andrej Plenković izgovorio je u Mostaru rečenicu od koje bi ozbiljna bosanskohercegovačka politika morala dobiti nesanicu: "Naš je dojam, prateći međunarodna zbivanja, da otkad nije na dužnosti Dodik ima bolji status u međunarodnoj zajednici nego prije." 

Trending

Penzionisani general HVO-a iz Tomislavgrada pijan skrivio lančani sudar: Žena teško povrijeđena

Eto ga! 

Ko je sad bot?

Godinama smo slušali kako je Milorad Dodik gotov. Samo što nije. Još malo. Sankcije ga stežu, izolovan je, obeshrabren, Zapad ga je pročitao, Amerika ga je prekrižila, međunarodna zajednica izgubila strpljenje, pravosuđe će završiti posao, politička izolacija učiniti svoje, a njegovi saradnici će početi bježati čim osjete da brod tone. Dio sarajevske političke i medijske javnosti od toga je napravio čitavu industriju samozavaravanja u kojoj je svaki novi Dodikov napad na državu tumačen kao dokaz njegove slabosti, svaki njegov radikalniji potez kao posljednji trzaj, a svako upozorenje da čovjek gradi ozbiljnu međunarodnu, lobističku infrastrukturu za neku novu političku realnost dočekivano je kao histerija.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mi koji smo upozoravali da Dodik veoma dobro zna šta radi dobijali smo etikete po potrebi: paničari, katastrofičari, SDfA botovi, ljudi koji mu dižu cijenu, oni koji "šire strah", oni koji mu "pridaju preveliku važnost".

Pa evo vam sada Andreja Plenkovića, pa njemu to recite! Teško ćete hrvatskog premijera proglasiti SDfA botom.

Hladna realnost i lobiranje, lobiranje i još lobiranja

Plenkovićeva rečenica važna je upravo zbog svoje hladnoće. U njoj nema kafanske dramaturgije, patriotskog samoohrabrivanja niti televizijskih analiza u kojima Dodik propada već petnaestu godinu zaredom. Čovjek je jednostavno opisao odnos snaga: Dodik je ostao bez funkcije predsjednika Republike Srpske, a međunarodni položaj mu je poboljšan. I tu počinje priča koju bosanskohercegovačka politika uporno odbija ozbiljno pročitati.

Prije oko 1h

Plenkovića pitali da li će podržati sankcije protiv Dodika: Njegov odgovor (mnoge) neće iznenaditi

Dodik je godinama ulagao ogroman novac u američko lobiranje. To silno fotografisanje sa ljudima oko MAGA pokreta, traženje prolaza prema Trumpovom političkom krugu, angažovanje lobista, proizvodnja priče o Srbima kao ugroženim hrišćanima i njemu kao konzervativnom lideru kojeg progoni nekakva liberalna evropska birokratija djelovali su ovdašnjoj javnosti groteskno. Samo što se u Washingtonu politika rijetko vodi prema estetskim kriterijima lokalnih komentatora.

Prema istraživanju Detektora i Capitala, podjećam, institucije Republike Srpske i povezane strukture potrošile su milione dolara na lobiranje u SAD-u, a potrošnja je snažno povećana nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću. Samo novi ugovor Vlade RS-a sa firmom McGinnis Lochridge vrijedi oko tri miliona maraka, dok američki FARA registar pokazuje intenzivnu lobističku aktivnost u ime Republike Srpske.

I onda je stigla naplata. 

Isplatilo mu se

Američke sankcije Dodiku, Željki Cvijanović i desetinama ljudi i kompanija povezanih s vlastima Republike Srpske ukinute su krajem oktobra 2025. Dodik je nekoliko mjeseci poslije hodao Washingtonom i susretao se sa američkim ministrom odbrane Peteom Hegsethom, predsjedavajućim Predstavničkog doma Mikeom Johnsonom i glasnogovornicom Bijele kuće Karoline Leavitt. Čovjek kojeg smo ovdje već politički sahranili fotografisao se po centrima američke moći.

Tu negdje prestaje svaka ozbiljna mogućnost samozavaravanja.

Milorad Dodik danas može biti formalno slabiji, a realno međunarodno komotniji i moćniji nego prije nekoliko godina. Funkcija predsjednika RS-a bila je jedna poluga njegove moći, ali Dodikov politički sistem odavno prevazilazi jednu fotelju. SNSD, institucije Republike Srpske, finansijska infrastruktura, medijski aparat, veze sa Beogradom, Tel Avivom, Budimpeštom i Moskvom, a sada i otvorena vrata prema dijelovima američkog političkog establishmenta čine mrežu koja se teško može opisati pričom o "bivšem predsjedniku".

Posebno je porazno što je bosanskohercegovačka politika godinama čekala da neko drugi "riješi Dodika". 

Čekajući Godoa

Čekala se Amerika. Pa OHR. Pa Schmidt. Pa Tužilaštvo. Pa Sud. Pa sankcije. Pa EU. Pa neka nova američka administracija. Pa presuda. Pa oduzimanje mandata.

I šta smo dočekali?

Dodik je izgubio funkciju, sankcije su mu skinute, američki lobistički kanali rade punom parom, odlazi u Washington, razgovara sa ljudima bliskim vrhu vlasti i nastavlja gurati političke ciljeve koje zastupa godinama. Čak je i američka politika prema BiH postala bitno drugačija od one na koju se Sarajevo decenijama navikavalo. Evropski parlament je ranije oštro osuđivao Dodikovu secesionističku politiku i napade na ustavni poredak BiH, dok današnji odnos međunarodne moći pokazuje koliko deklaracije vrijede kada iza njih nema jedinstvene političke volje.

A BiH vlasti? BiH vlasti uglavnom tihuju.

Dodik lobira, Sarajevo piše saopštenja. Dodik gradi međunarodne kontakte, Sarajevo spava. Dodik svoju politiku prevodi na jezik MAGA svijeta, Sarajevo ništa. Dodik ulaže milione u ljude koji mogu otvoriti vrata američke administracije, Sarajevo se zgražava nad fotografijama. Dodik godinama gradi narativ za novu geopolitičku eru, a bosanskohercegovački političari čekaju da se vrati ona stara u kojoj će neko iz State Departmenta lupiti šakom o sto i završiti posao.

Ta era se možda neće vratiti. U tome je stvarni značaj Plenkovićeve izjave.

Hrvatski premijer nam je praktično saopštio da politička matematika kojom se Sarajevo tješilo više ne daje očekivani rezultat. Gubitak funkcije nije proizveo međunarodnu izolaciju. Sankcije nisu postale omča koja se dodatno zateže. Dodikov višegodišnji pohod prema Trumpovoj Americi nije završio kao provincijalni politički folklor.

Urodio je plodom.

Naravno, to ne znači da je Dodik svemoćan. Njegova politika i dalje ima ozbiljna ograničenja, Bosna i Hercegovina ima međunarodno priznate granice i ustavni poredak, a čak i današnja američka administracija govori o očuvanju teritorijalnog integriteta zemlje. Međutim, ozbiljna država svoju strategiju ne gradi na uvjerenju da će protivnik jednog jutra jednostavno propasti. Ozbiljna politika polazi od njegove stvarne proaktivne snage.

A stvarna snaga Milorada Dodika danas je veća nego što su nam godinama objašnjavali. 

Umjesto zaključka

Plenković je samo imao dovoljno političke hladnoće da to kaže artikulirano naglas.

Možemo sada ponovo ismijavati Dodika, brojati mu funkcije, proglašavati ga bivšim, čekati novu sankciju i uvjeravati jedni druge da međunarodna zajednica "sigurno neće dozvoliti" ovo ili ono.

Samo što je čovjek već pokazao šta se može dogoditi dok mi čekamo.

Možeš godinama čekati da svijet riješi tvoj problem, a onda jednog dana otkriti da je taj problem u međuvremenu naučio kako se lobira kod tog istog svijeta.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.