Bursać: Mladić je umro, sad od zločinca počinju praviti sveca!

"Pampers genral je morao samo umrijeti da bi od presuđenog ratnog zločinca postao mučenik "srpskog sveta“. Svijeće mu pale mladi ljudi rođeni godinama poslije genocida u Srebrenici, političari ga već ispraćaju kao heroja, a pred nama tek slijede sahrana, dani žalosti, gusle, zastave, parastosi i nacionalno žitije. Mladić je umro, ali ideologija koja je od genocida napravila junaštvo upravo je dobila svog nakardanog sveca!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Čekali su da umre. Živ Ratko Mladić ipak je bio nečovjek od krvi i mesa, osuđenik sa zatvorskim brojem, pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, progona, istrebljenja, ubistava, deportacija, terorisanja građana Sarajeva i drugih zločina. 

Trending

Među nestalima u poplavama i klizištima u Nepalu i Enisa Leković

Upotreba mrtvaca u velikosrpskoj propagandi

Mrtav Ratko Mladić za srpski nacionalizam postaje mnogo upotrebljiviji: od presuđenog ratnog zločinca pravi se mučenik, od haškog pampers-zatvorenika svetac nacionalne stvari, a od njegove smrti gorivo za kult koji će trajati mnogo duže od čovjeka oko kojeg je napravljen.

Prije 1 dan

Dragan Bursać: Zaslužuju li Beograd i Banja Luka ulicu Ratka Mladića i zašto DA?!

I krenulo je istog časa.

U Istočnom Sarajevu nekoliko stotina ljudi okupilo se na Trgu Republike Srbije, na temeljima Sabornog hrama Hrista Spasitelja, da oda počast Ratku Mladiću. Zvanični poziv građanima, da ne bude nikakve sumnje, uputila je Opština Istočno Novo Sarajevo. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, ovdje već izlazimo iz zone privatne tuge porodice, saboraca ili prijatelja i ulazimo u oficijelnu institucionalizaciju kulta. Lokalna vlast poziva građane da odaju počast čovjeku kojeg je međunarodni sud pravosnažno osudio za genocid i čitav katalog zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Slične slike stižu iz drugih gradova Republike Srpske. Veličanje ratnih zločinaca i zakon koji to zabranjuje? Ništa od toga. Zasad. 

I tek smo na početku.

Prije 2 dana

Dragan Bursać: Ko je patosirao srbijanskog ambasadora i zašto RS kukavički šuti u strahu od Vučića?

Repriza Rankovićeve sahrane u najavi

Očekujte sahranu koja će pokušati prizvati onu Rankovićevu iz 1983. godine, kada se prema procjeni tadašnjeg republičkog SUP-a na Novom groblju u Beogradu okupilo oko sto hiljada ljudi, a pogreb se pretvorio u veliku političku i nacionalističku manifestaciju. 

Očekujte zastave, uniforme, ratne veterane, gusle, sveštenstvo, političare, televizijske prenose, djecu koju će dovesti da gledaju kako se od čovjeka osuđenog za genocid proizvodi historijska veličina in vivo. 

Aleksandar Vulin već traži državnu i vojnu sahranu i proglašenje dana žalosti. Aleksandar Vučić već govori o "anticivilizacijskom" ponašanju Haaga zato što Mladiću nije omogućeno da umre u Srbiji i poručuje da će država "pomoći oko sahrane" ukoliko porodica odluči da bude pokopan tamo.

Sve ide po scenariju koji je izgleda godinama pripreman.

Oproban recept

Prvo napravite heroja dok je živ. Oslikate mu murale. Pjevate mu na stadionima. Njegovo ime pretvorite u lozinku nacionalne pripadnosti. Presude proglasite antisrpskim, sud zavjerom, svjedoke lažovima, žrtve statistikom, genocid "kontroverzom", a svaku činjenicu neprijateljskim napadom na narod. Zatim sačekate biologiju da idradi svoje. Kada zločinac umre, uklonite posljednju neprijatnost, živog čovjeka i njegovu konkretnu biografiju, pa onda ostane mit koji možete oblikovati kako vam odgovara.

Mrtvi Mladić korisniji od živog

Zato će mrtvi Mladić nacionalističkoj industriji sjećanja vrijediti više od živog Mladića.

Živi zločinac Ratko Mladić sjedio je u Haagu i podsjećao da je neko ipak odgovarao. Mrtvom Mladiću mogu se sasvim slobodno pisati pjesme, podizati spomenici, davati imena ulicama, organizovati parastosi i godišnjice, mogu mu se štampati majice i kalendari, mogu se pred njegovim slikama fotografisati nove generacije koje 1995. nisu bile ni rođene. Svaka sljedeća godina malo će više brisati čovjeka iz sudnice, a malo više crtati mitskog "đenerala".

Tu dolazimo do najstrašnije stvari u cijeloj priči.

Pogledajte godine ljudi koji večeras pale svijeće zločincu. 

Prije 3 dana

Bursać: Stevandiću, Banjaluka je u Bosni i Hercegovini, a Štukanu ti nećeš određivati kuda smije!

Na čiji pogon mladi slave zločinca?

Pogledajte mladiće koji nose njegove slike i pjevaju mu. Veliki broj njih rođen je deset, petnaest godina nakon Srebrenice. Rat nisu vidjeli, Sarajevo nisu granatirali, kroz šume oko Srebrenice nisu hodali, masovne grobnice nisu kopali niti zatrpavali. Njima je Ratko Mladić predan kao gotov proizvod.

Neko ih je tome naučio.

Porodica, škola, politika, mediji, dio crkvenih struktura, navijačke tribine i čitav jedan kulturni pogon godinama su od presuđenog zločinca pravili poželjan identitetski model. Dijete rođeno 2005. godine nema vlastito ratno iskustvo iz kojeg bi moglo izvući ljubav prema Ratku Mladiću. Tu ljubav neko mora proizvesti, usaditi, njegovati i hraniti. Kada dvadesetogodišnjak 2026. slavi čovjeka osuđenog za genocid počinjen deset godina prije njegovog rođenja, pred nama stoji rezultat obrazovanja i bogme identiteta jednog društva.

I upravo zato priča o nekakvim "pojedincima" više vrijeđa inteligenciju.

Koliko obakvih pojedinaca treba da se okupe da bismo priznali društveni fenomen? Koliko murala, transparenata, pjesama, političkih izjava, televizijskih emisija, skupova i institucionalnih poziva treba da se nakupi prije nego što prestanemo govoriti o nekakvoj "marginalnoj grupici ekstremista"?

Pogledajte politički vrh Republike Srpske nakon Mladićeve smrti. Ministar Radan Ostojić nazvao ga je "herojem i junakom koga srpski narod mora vječno pamtiti". Staša Košarac opisuje ga kao patriotu i autoritet, a Milorad Dodik njegovu ulogu smješta u "kolektivno pamćenje“. Pogledajte Stanivukovića, Blanušu, Vukanovića... svi kao jedan. 

To više nije rub društva. To govori vlast i opozicija.

Prije 4 dana

Dragan Bursać: Vraća li Čović druga Dodika u premijersku fotelju?

Ja se vama čudim što se vi još nečemu čudite

I onda se neko u Sarajevu, Briselu ili Washingtonu začudi što nema pomirenja.

Sa čim tačno da se pomirite? Sa kim tačno da se pomirite?

Pomirenje traži makar minimum zajedničke stvarnosti. Možemo različito tumačiti historiju, političke uzroke rata, Dejton, raspad Jugoslavije, uloge velikih sila i stotinu drugih stvari. 

Ali genocid, sa druge strane, utvrđen pravosnažnom sudskom presudom spada u činjenice. Čovjek osuđen za taj genocid spada u pravosnažno osuđene ratne zločince. Civilizacijska baza počinje upravo tu, na sposobnosti društva da kaže da masovno ubijanje ljudi zbog njihove pripadnosti predstavlja zločin, a njegov počinilac zločinca.

Ako ni oko toga nema zajedničkog jezika, riječ "pomirenje" postaje isprazna birokratska dekoracija za međunarodne konferencije.

Bosna i Hercegovina godinama ima krivičnopravni okvir kojim je zabranjeno javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili opravdavanje genocida i ratnih zločina te veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca pod zakonom propisanim okolnostima. 

A onda dobijemo stotine ljudi na ulicama, portrete, pjesme i organizovana okupljanja sve sa političkim i vjerskim vrhom. Zbog skupa u Zvorniku već je podnesena prijava Tužilaštvu BiH zbog sumnje na veličanje Ratka Mladića.

A zakon služi za....?

Eto testa za državu.

Samo da znate, zakon koji se ne primjenjuje pretvara se u ukras službenog glasnika. Sudske presude koje društvo odbaci ostaju arhivska istina bez društvene posljedice. Srbija je Mladiću godinama bila prostor skrivanja prije hapšenja 2011., a danas njen politički vrh govori o njegovom povratku mrtvog gotovo jezikom povratka nepravedno prognanog nacionalnog junaka. Tako se zatvara krug: od skrivanja optuženika do slavljenja osuđenika.

A onda pogledajte crnu masu koja dolazi.

Tu se krije odgovor na pitanje koje se u Bosni i Hercegovini postavlja već trideset godina: koliko treba čekati da se društvo suoči sa prošlošću?

Možda treba prestati čekati.

20.08.26. 09:19

Bursać: Vučiću, zločinac Mladić je već dobio starost koju hiljadama ubijenih nije dao!

Jesmo li se načekali suočavanja koje se nije desilo?

Jer društvo koje svoju djecu uči da voli zločinca Ratka Mladića očigledno nije zapelo negdje na putu suočavanja s prošlošću. Ono je izabralo precizan odnos prema toj prošlosti. Od genocida je napravilo temu za relativizaciju, od presude uvredu, od zločinca heroja, a sada će od njegove smrti praviti mučeništvo.

Ratko Mladić je umro. Kult Ratka Mladića upravo se rađa. Tu pred nama, dok ovo pišem i dok ovo čitate .

I kada narednih dana budete gledali hiljade ljudi, političare, sveštenike, sepske zastave, uniforme i uplakane mladiće rođene godinama nakon Srebrenice kako ispraćaju čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid, dobro pogledajte tu sliku.

Tu će biti manje Ratka Mladića nego što vam se čini.

Na toj slici vidjećete društvo koje ga je nadživjelo, ideologiju koja ga je proizvela i generacije koje su odgojene da njegov zločin zovu junaštvom.

A onda se ponovo zapitajte s kim se, oko čega i na kojoj civilizacijskoj osnovi ovdje mirimo.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.