Dragan Bursać: Koliko će živih Mladića doći na sahranu mrtvom zločincu Ratku Mladiću?
"Zločinac Ratko Mladić se vratio tamo odakle je sve vrijeme dolazila moć koja ga je hranila, plaćala i čuvala, u Beograd. Vratio se mrtav, državnim avionom, pod državnom zastavom, da ga isprate hiljade onih kojima je monstrum heroj. Zato na njegovoj sahrani nemojte brojati mrtve i prošlost; brojite žive i gledajte budućnost. Oni će nam reći koliko potencijalnih zločinaca još uvijek ima među nama."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Šta mislite, koliko će ljudi biti na sahrani monstruma Ratka Mladića?
U Kongresu SAD-a predstavljen zakon "Srbija": Moguće sankcije za destabilizaciju Balkana
Deset hiljada? Dvadeset? Pedeset? Sto hiljada?
Nemojte ovo pitanje shvatiti kao morbidno prebrojavanje ljudi na nečijem posljednjem ispraćaju. Broj ljudi koji će u ponedjeljak doći na Topčidersko groblje mogao bi biti jedna od najpreciznijih socioloških anketa o Srbiji, Republici Srpskoj i famoznom "srpskom svetu" koju smo dobili posljednjih decenija. Bez istraživanja javnog mnjenja, bez reprezentativnog uzorka, bez statističke greške i bez mogućnosti da ispitanik slaže anketara.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Test javnosti kakav nije viđen i priznanje Srbije da je sudjelovala u agresiji na BiH
Ispitanici će doći sami. I već dolaze.
Tijelo pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića dopremljeno je juče iz Haaga u Beograd avionom Vlade Srbije. Kovčeg prekriven zastavom Srbije iznijeli su pripadnici Vojske Srbije, uz prisustvo ministra pravde Nenada Vujića. Za mene nema bolje potvrde da je Srbija diretno sudjelovala u agresiji na BiH od ove. Naposljetku, Mladić je bio na platnim spisku Republike Srbije, zar ne!
Dalje, duž puta kojim je kolona prolazila ljudi su čekali na nadvožnjacima sa transparentima "Generale, hvala", "Junaci nikad ne umiru" i "Ratko Mladić, srpski heroj". Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već govori o desetinama hiljada ljudi i zahtjevnom poslu za bezbjednosne službe.
Komemoracija je zakazana za subotu u Domu Vojske Srbije u Beogradu, državnom vojnom objektu. U ponedjeljak će tijelo nekoliko sati biti izloženo u Crkvi Svetog Luke, nakon čega slijede opelo i sahrana na Topčiderskom groblju.
Dakle, imaćemo sve. Ama baš sve!
The body of war criminal Ratko Mladic has arrived in Belgrade, where he was given a military guard of honour. Mladic died in The Hague on 27 August, while serving a life sentence for leading the Srebrenica genocide and the Siege of Sarajevo. pic.twitter.com/YpsnaW2Sfd
— Al Jazeera English (@AJEnglish) September 4, 2026
Morbidni spektal u najavi
Državni avion, vojsku, zastave, Dom Vojske, crkvu, organizovani dolazak ljudi, televizijske prenose, političare, veteranske organizacije, kolone iz Republike Srpske i masu koja će jednog pravosnažno osuđenog ratnog zločinca ispratiti kao nacionalnog junaka.
I zato me zaista, zaista zanima samo jedna stvar: Koliko će ih biti?
Šta smo slušali vs šta jeste
Jer smo prethodnih trideset godina slušali kako Ratko Mladić predstavlja tek prošlost, ekstrem, marginaliju, nekakav neugodni talog devedesetih koji će biološki nestati, statističku ljudsku grešku dok će nove generacije navodno izgraditi drugačiju, bolju Srbiju i drugačiji, bolji odnos prema Bosni i Hercegovini. Potrošene su milijarde evropskih eura, održane hiljade konferencija, seminara, panela, radionica, projekata pomirenja i regionalne saradnje, odštampane tone brošura i napisane biblioteke strategija o suočavanju s prošlošću.
A onda umre zločinac Ratko Mladić i čitava ta konstrukcija dobije test koji traje nekoliko dana.
Pogledajte ko će doći.
Pogledajte koliko će ih doći.
Pogledajte koliko će među njima biti ljudi koji su 1995. bili djeca ili još nisu ni bili rođeni.
E, tu počinje ozbiljna priča.
Priča o dvadesetogodišnjacima
Starac koji je ratovao prije trideset godina može pripadati svojoj epohi. Dvadesetogodišnjak koji 2026. godine podiže tri prsta pred Mladićevim kovčegom, nosi njegovu fotografiju i naziva ga herojem, pripada našoj epohi. Njega nisu proizvele Pale 1992. Njega su proizveli škola, televizija, politički sistem, tabloidi, tribine, murali, stadioni, crkveni narativi, društvene mreže i država koja tri decenije nije uspjela ili nije željela da ratnog zločinca ostavi tamo gdje pripada u sudskom spisu i istoriji zločina.
Ratko Mladić je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Njegova presuda obuhvatila je i terorisanje stanovništva Sarajeva tokom višegodišnje opsade, progone, ubistva, deportacije i prisilna premještanja.
Pa ipak, pogledajte simboliku današnjeg Beograda. Kovčeg stiže državnim avionom. Dočekuje ga vojska. Na nadvožnjacima čekaju ljudi sa njegovim imenom. Država se sprema za desetine hiljada ljudi.
Zaboli Srbiju donji dio leđa za EU
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos upozorava da veličanje ratnih zločinaca nema mjesta u Evropskoj uniji niti u državama kandidatima, dok hrvatski premijer Andrej Plenković otvoreno poručuje da bi državna sahrana Mladiću Srbiji zatvorila vrata Unije. A Srbija gleda prema Topčideru i zaboli je donji dio leđa za EU.
I baš će zato ponedjeljak biti važniji od stotinu političkih izjava.
Ako dođe nekoliko stotina ljudi, moći ćemo govoriti tek o nakaradnom kultu jedne male, tvrde ekstremističke grupe. Ako dođu hiljade, moraćemo priznati da je kult duboko ukorijenjen. Ako dođu desetine hiljada, a upravo takvu brojku očekuju srbijanske bezbjednosne službe, prestaće svaka ozbiljna mogućnost da se Mladićevo obožavanje predstavlja kao folklor ratnih veterana i nekoliko desničarskih organizacija.
Tada ćemo pred sobom imati masu. I tu masu treba gledati.
Bez cenzure, bez sakrivanja kamera, bez uobičajenog regionalnog foliranja da su "svi narodi isti", da su "političari zavadili običan svijet" i da negdje ispod svega toga čuči ogromna tiha većina koja jedva čeka da joj neko objasni istinu.
Pustite ljude da sami kažu šta misle. Zapravo, već govore.
Pustite ih, sve će vam sami reći
Kada čovjek 2026. godine napiše "Ratko Mladić, srpski heroj", teško mu je pomoći dodatnim seminarom o tranzicionoj pravdi. Kada neko dođe pred kovčeg čovjeka osuđenog za genocid i nazove ga junakom, njegova poruka je sasvim razumljiva. Njemu činjenice nisu nepoznate. Presuda Ratku Mladiću nije skrivena u arhivi nekog tajnog suda. Srebrenica nije nepoznata geografska tačka. Sarajevo nije nepoznat grad.
On sve to zna. I ipak dolazi. U tome leži suština!
Decenijama smo pokušavali pronaći neku vrstu racionalnog opravdanja za obožavanje ratnih zločinaca: propaganda, neinformisanost, manipulacija, nacionalizam, frustracija, siromaštvo, političke elite. Sve je to možda nekad i igralo svoju ulogu, ali poslije trideset godina postaje pomalo ponižavajuće odraslim ljudima neprestano oduzimati odgovornost za ono što sami biraju.
A Ratka Mladića sami biraju. Biraju njegov mural. Biraju njegovu fotografiju. Biraju majicu sa njegovim likom. Biraju pjesmu o njemu. Biraju transparent. Biraju odlazak na njegovu sahranu. Zato će ponedjeljak biti svojevrstan referendum bez glasačkih listića.
Svaki autobus koji stigne iz Republike Srpske biće jedan podatak. Svaka kolona iz unutrašnjosti Srbije drugi. Svaki mladi čovjek sa Mladićevom fotografijom treći. Svaka državna institucija koja učestvuje u ceremoniji četvrti.
I nemojte poslije govoriti da nismo znali.
Znali smo. Svi smo znali i svi sve znamo!
Samo smo tri decenije ulagali nevjerovatan trud da ne vjerujemo vlastitim očima.
Možda će na Topčiderskom groblju biti deset hiljada ljudi. Možda trideset. Možda pedeset hiljada. Možda više. Vučić i bezbjednosne službe već računaju sa desetinama hiljada.
Ja bih zato kamere postavio svuda.
Neka vidi svijet
Neka snime svaki autobus, svaki transparent, svaku zastavu, svaki aplauz, svako podignuta tri prsta, svako lice mladog čovjeka koji je rođen deset ili dvadeset godina poslije Srebrenice, a došao je da se pokloni čovjeku osuđenom za genocid.
Neka svijet vidi.
Neka vidi i Brisel.
Neka vide oni koji već trideset godina objašnjavaju da je Ratko Mladić prošlost.
Jer Ratko Mladić će u ponedjeljak konačno biti pod zemljom.
Mnogo važnije pitanje glasi: koliko će živih doći da nam pokaže da njegova ideologija nije sahranjena.
A kazne? To neka vidi svijet. Pravi svijet. Onaj srpski je nagradio ljubitelje zločinaca.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.