Dragan Bursać: U BiH pravi izbori idu nakon izbora i vi na njih niste pozvani!

"U Bosni i Hercegovini 4. oktobra nećemo izabrati vlast, samo ćemo političarima prebrojati miraz. Tek kad vide ko u kuću donosi koliko glasova, mandata i fotelja, krenuće prava prosidba: Ko sa SDA, ko sa Trojkom, ko sa HDZ-om, ko sa SNSD-om, ko sa Dodikom, ko protiv njega, dok cijena ne bude dobra i potaman. Zato ova predizborna kampanja ne govori gotovo ništa. Pravi izbori počinju dan poslije izbora. A na te izbore građani nisu pozvani."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Bosna i Hercegovina je, izgleda, uspjela unaprijediti demokratiju do tačke na kojoj izbori više ne služe da saznamo ko će s kim vladati, kakvu će politiku voditi i za šta smo zapravo glasali. To ćemo saznati poslije izbora. Vaše je da 4. oktobra nakon skeniranja ubacite listić u kutiju, a onda se lijepo sklonite dok ozbiljni ljudi prebroje koliko je ko mandata, fotelja i miraza donio u političku kuću.

Trending

Nakon prijave Benjamine Karić: Tužilaštvo predložilo mjere zabrane za Amira Pašića Faću

Jer ovo što gledamo teško da je predizborna kampanja u klasičnom smislu. Više podsjeća na okupljanje svatova u kojem se mlada i mladoženja još odmjeravaju preko sale, familije se javno mršte jedna na drugu, a ispod stola već provjeravaju koliko ko zemlje, stoke i dukata unosi u brak.

Kolega Adis Nadarević sjajno je primijetio da kampanja ne djeluje ”mlitavo" i da se iza te prividne mlitavosti krije mnogo ozbiljniji problem: Politički akteri uglavnom vode računa da danas nikoga ne uvrijede toliko da sutra s njim ne mogu praviti vlast.
Tu počinje prava priča.

Prije oko 22h

Dragan Bursać: Banja Luka dobija tramvaj, fale još samo šine, trasa i tramvaj

Svi su protiv svih, ali taman toliko da poslije 4. oktobra mogu biti ama baš svi sa svima.

Predizborna čednost, postizborni brakovi

Pogledajte Federaciju BiH.

Trojka je ušla u kampanju kao politička činjenica iz prethodnog mandata, ali njene članice vode vlastite kampanje, sa vlastitim sloganima i interesima. SDP nastupa sa "Jedna država, jedan tim", Narod i pravda sa "Domovinu gradimo djelima", Naša stranka sa "Živimo slobodno". Formalno partneri, a praktično raspali brakovi u kojima svako gleda svoj rezultat, svoju snagu i svoju pregovaračku vrijednost nakon razvoda, čuj mene izbora.

S druge strane stoji SDA i traži povratak na vlast i najboljeg mirazliju.

A između njih ogromna postizborna ledina na kojoj će se tek mjeriti ko kome treba.
Jer mandat u Bosni i Hercegovini nije samo mandat. To je miraz.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Pet zastupnika vrijedi toliko i toliko ministarstava. Sedam vrijedi više. Dva mogu vrijediti kao deset ukoliko bez njih niko nema većinu. Jedan mali politički subjekt koji danas sa bine grmi protiv svih sutra može postati presudan faktor vlasti i odjednom otkriti da je državni interes nevjerovatno sličan direktorskom ili ministarskom mjestu. Ponekad je bitnije biti treći ili peti nego drugi…

HDZ pak ima vlastitu računicu. Njega prije svega zanima partner koji može isporučiti ono što mu treba za formiranje i funkcionisanje državne vlasti. Ideološka ljubav tu je odavno precijenjena kategorija. Dovoljna je politička poslušnost, kompatibilnost interesa i dovoljan broj ruku. "I poslije Trojke, Trojka" bi im trebao biti izborni slogan ili "tražimo novu Trojku".

Ostatak političke scene uglavnom čeka da vidi hoće li preći prag i koliko će težiti na postizbornoj vagi.

Pa ćemo onda razgovarati o principima.

Naravno. Kako drugačije.

U RS-u ista svadba, druga muzika

Ni preko entitetske linije nema mnogo drugačije logike.

Draško Stanivuković i njegov politički blok nastupaju kao opozicija SNSD-u, dok SDS kampanju vodi pod parolom "Pravda se vraća u Srpsku". Predizborni raspored jasno pravi razliku između vlasti i opozicije.

Samo što će stvarni test tih razlika u odnosu na Dodika doći poslije glasanja.

01.09.26. 18:55

Dragan Bursać: Plenković je rekao ono što Sarajevo ne želi čuti - Dodik nikad nije bio jači!

Jer tek kada budu poznati mandati vidjećemo koliko vrijede današnje zakletve, neprijateljstva, velike riječi i crvene linije. Tek tada ćemo saznati ko je kome zaista neprihvatljiv, a ko je bio neprihvatljiv samo dok nisu prebrojani glasovi.

Uostalom, bosanskohercegovačka politika nas je dovoljno puta naučila koliko brzo riječ "izdaja" može postati "odgovornost", koliko brzo "nikada s njima" postaje "moramo razgovarati sa svima" i koliko je kratak put od zaklinjanja u principe do saopštenja u kojem se objašnjava da je koalicija sa dojučerašnjim neprijateljem zapravo jedini način da se "deblokiraju procesi"... Da ne uopštavam dalje, mišljenja sam da će pomenuti Stanivuković u koaliciju sa samim vragom, čitaj Dodikom ukoliko mu on isporuči premijersku fotelju.

Prevedeno na jezik običnog svijeta: Stigla fotelja.

Kampanja u kojoj niko neće zatvoriti vrata

Zato ova kampanja djeluje tako čudno.

Nedostaje joj pravi politički sukob oko budućnosti zemlje, ekonomije, obrazovanja, zdravstva, demografije, evropskog puta, državnog uređenja, javnog novca i odgovornosti. Imamo slogane, spotove, zastave, bine, fotografije kandidata i nezaobilazne patriotske poruke, ali glavno pitanje ostaje pažljivo sklonjeno sa stola:

S kim ćete poslije izbora?

Svako protiv svakoga, ali niko ni na koga

Tu počinje mucanje.

Jer odgovor zatvara buduća vrata.

A niko vrata neće zatvoriti.

Svaka otvorena vrata poslije izbora mogu voditi prema ministarstvu, javnom preduzeću, upravnom odboru, agenciji, ambasadi, direktorskoj kancelariji ili komadu budžeta.
Zato je idealna predizborna pozicija biti dovoljno protiv svakoga da pokupiš glasove svojih birača, a opet dovoljno blag prema svakome da ga 5. oktobra možeš nazvati partnerom.

To je politička akrobatika našeg BiH vremena.

Pred biračima si samostalan, principijelan i beskompromisan.

Pred kalkulatorom i oponentom si spreman na razgovor.

A gdje su građani?

Sad bi neko naivan mogao pitati gdje su u toj priči građani.
Stvarno, gdje su?

Tamo gdje su uglavnom i bili.

Pred biračkom kutijom.

Njihova uloga završava onog trenutka kada ubace listić, mada ponekad ne moraju ni to. Ne ponovilo se!

Građanin služi da proizvede glas, glas proizvodi mandat, mandat proizvodi pregovaračku snagu, a pregovaračka snaga proizvodi vlast. Negdje između prve i posljednje faze građanin nestane iz jednačine kao gluhi telefon.

Od njega se traži da vjeruje sloganu prije izbora, a poslije izbora dobije objašnjenje zašto je njegov glas završio u političkoj kombinaciji koju mu niko ni u ludilu tokom kampanje nije spominjao.

I onda četiri godine sluša kako je sve urađeno upravo zbog njega.
Zbog građana.

Uvijek zbog građana.

Nemojte mi poslije govoriti da "nisu svi isti"

Posebno je zanimljiva ona gotovo religijska rečenica kojom se prekida svaka kritika ovakvog sistema: "Nisu svi isti."

Naravno da pojedinci, stranke, ideologije, odgovornosti i političke biografije nisu identične. To je banalna činjenica.

Mnogo zanimljivije pitanje glasi: Koliko će te razlike vrijediti 5. oktobra?

Tada ćemo vidjeti koliko košta princip, a koliko npr. ministarska fotelja. Do sad je fotelja bila mnooogo traženija od principa.

Tada ćemo saznati ko zaista s kim neće, ko je kome stvarno neprihvatljiv, čije su crvene linije nacrtane flomasterom koji se briše vodom, a čije imaju neku političku težinu.

Tada će početi naši pravi izbori.

U većini demokratija kampanja traje prije izbora, građani biraju između ponuđenih političkih projekata, a rezultat određuje odnos snaga.

Kod nas će 4. oktobra tek biti izvršen popis robe.

Koliko mandata nosi SDP, koliko SDA, koliko NiP, koliko Naša stranka, koliko HDZ, koliko SNSD, koliko SDS, koliko Stanivukovićev blok i koliko svi ostali.
Onda kreće pijaca.

Ko s kim može, ko kome treba, ko ima koliko ruku, kome treba još jedna, koliko vrijedi premijer, koliko ministar, koliko direktor, koliko obraz, a koliko riječ data biračima.
Zato je možda najpošteniji slogan ove kampanje onaj koji niko neće staviti na bilbord:

Glasajte 4. oktobra.
Izbori počinju 5. oktobra.
A na te izbore vi niste pozvani.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.