Mini-feljton | Đenan Galešić: Bosanska filozofija života (I)

Mini-feljton koji započinjemo pred čitaocima autora mr. Đenana Galešića rezultat je dugogodišnjeg istraživačkog rada autora o ideološkim projektima koji su obilježili političku sudbinu Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću. Taj rad pretočen je u knjigu "Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine (sinteza 20. vijeka) – Bakamlučki eseji o ratu i miru" koja je nakon objavljivanja izazvala zapažen interes i dobar prijem u bosanskohercegovačkoj javnosti.

U vremenu kada na užem i širem evropskom prostoru svjedočimo novom jačanju desnog ekstremizma, nacionalističkih mitova i historijskog revizionizma, vraćanje na ključne ideološke obrasce prošlog stoljeća postaje više od akademske teme – postaje društvena potreba.

Ovaj feljton zato nastoji podsjetiti na političke ideje i projekte koji su oblikovali odnos prema Bosni i Hercegovini i njenom pluralnom društvu. Ujedno, riječ je i o ličnom intelektualnom angažmanu autora – skromnom doprinosu borbi protiv fašizma i njegovih savremenih prerušavanja. Jer borba za istinu, za lijeve i humanističke vrijednosti, te za ono što se može nazvati "bosanskom filozofijom života", nikada nije bila samo akademsko pitanje, nego i pitanje lične odgovornosti svakog pojedinca.

Piše: mr. Đenan Galešić, za portal Radiosarajevo.ba

Razlozi nemogućnosti integracije bosanskohercegovačkih ljudi u sklopu svoje države i unutar svoje državne granice, te u tom smislu formiranja bosanskohercegovačke nacije po formuli: nacija = država, identični su posljednjih 160 i kusur godina i oni ujedno predstavljaju razloge sukoba na bosanskohercegovačkom prostoru i šire.

BiH – izvori anomalija

Naime, bosanska tradicija tolerancije, inkluzivnosti i univerzalizma, "bosanska filozofija života", već 160 godina ječi pod udarima i pritiscima koji dolaze iz religijsko-nacionalnog tabora bosanskohercegovačkog susjedstva, a na našem tlu našli su ljude iste religije i sljedbenike ideje o okupljanju svih istovjernika u jednu državu.

Danas je teško, ali valja raditi i pomoglo bi raditi na negaciji palanačke, kampanilističke, malograđanske, tijesne, škrte, licemjerne, lažne i konzervativne tradicije i, kontra toga, predstavljati, promovisati, širiti i omiljavati masama naroda istoriju ove zemlje koja treba da bude istorijsko ogledalo čitavog niza pozitivnih primjera, tj. "bosanske filozofije života".

"Bosanska filozofija života" je fenomen koji je sačinjen od kršćanske, muslimanske i jevrejske tradicije i nasljeđa koji egzistiraju u Bosni jedni pored drugih vijekovima. Ova pojedinačna nasljeđa i tradicije u svojoj ukupnosti predstavljaju bosansko nasljeđe i tradiciju.

"Bosanska filozofija života" je vijekovima bila baza i temelj tolerancije i skladnog međuljudskog odnosa, te kreiranja i njegovanja osjećaja povezanosti i solidarnosti bosanskog stanovništva. Drugačija religijska pripadnost bosanskih ljudi bila je vijekovima posve normalna pojava o kojoj niko nije razmišljao – ona se osjećala i živjela. Najopakiji neprijatelji "bosanske filozofije života" su vjerski zasnovana mržnja i netrpeljivost. "Bosanska filozofija života" prolazila je kroz različite mijene vijekovima i nije uvijek bila preovlađujuća, ali je uvijek postojala.

S pravom se postavlja pitanje: ko su držači vatre, postoje li čuvari toplog režima, čuvari žiške one druge percepcije naše zemlje, druge kulture i civilizacijskog dostignuća, da se vatra ne utrne i da se ideja "bosanske filozofije života", uprkos poplavi nacionalističke euforije, ksenofobije i ratnog autizma, prebaci na nove generacije? Za neke stvari nije potrebno da budu masovne. Dovoljno je da jednostavno postoje kao svjedočanstvo i dokaz mogućnosti, nade i pouzdanja u zdrav razum u mračnim i netolerantnim vremenima, koja su zagušljiva, koja su tijesna, koja nas dave i vuku na dno u nove ratove i nova klanja.

Prikriveni fašizam

I nota bene, gdje je umijeće mišljenja zakržljalo, sloboda govora je jalova zamjena. Neznanje o sebi, istorijskim procesima koji se kotrljaju preko naše zemlje decenijama i njihovim zakonitostima, upućuje nas na izučavanje istorije koju valja proučavati, spoznavati i razumijevati u cilju boljeg razumijevanja sadašnjosti. Istoričar, ali i svaki misleći čovjek, potrebno je da ima sposobnost prepoznavanja srodnih podataka i događaja, te sposobnost projekcije obrazaca na budućnost. S tim u vezi, kao i u vezi sve glasnijeg zazivanja ponovne ratne opcije na zapadnom Balkanu, sa našom zemljom kao epicentrom, čini mi se adekvatnim na ovom mjestu pomenuti iskaz nacističkog zločinca Hermanna Göringa na Nirnberškom procesu 1946. godine:

"Naravno, obični ljudi ne žele rat, ni u Rusiji, ni u Engleskoj, ni u Americi, pa ni u Njemačkoj. To je jasno. Ali, ipak su vođe država ti koji određuju politiku i uvijek je lako povući narod za sobom, bila to demokracija, fašistička diktatura, parlament ili komunistička diktatura... s glasom ili bez njega narod se uvijek može nagovoriti da sluša vođe. To je lako. Sve što im trebate reći je da bivaju napadani i kritizirati pacifiste zbog nedostatka patriotizma i izlaganja zemlje opasnosti. Tako to ide u svakoj državi".

*

Da bi se otelo od opasnog razvodnjavanja neke osnovne pojmove i obilježja opake pojave prikrivenog i otvorenog fašizma na javnoj sceni, valja reći sljedeće.

Fašizam u Bosni i Hercegovini i njenom susjedstvu nikada nije "umro" kao ideologija. On jeste bio poražen, ali je nastavio živjeti i živi u idejama i ponašanjima, u svjetonazorima, a pošto nikada nije "umro", nije bilo i nema potrebe da se ponovo "rodi".

Fašizam je politički fenomen koji nije nestao okončanjem rata. To je politika demagoga koji nemaju drugih motiva osim održanja i proširenja vlastite moći, a koji u tu svrhu iskorištavaju, potiču i stvaraju osjećaj srdžbe kod svog naroda, osjećaj žrtve kod svog naroda, šire mržnju, skrivaju intelektualnu prazninu iza slogana i vulgarnosti upućenih drugom i drugačijem. Sve to se stalno ponavlja i u beskonačnost manifestuje.

Istovremeno, fašizam sebe smatra vječnom žrtvom ili ljevice ili elite, te duboko zazire od intelektualaca, kosmopolita, te svih i svega što je "drugačije". Ovakva politika hrani se glupošću i poluciviliziranošću, a prepoznatljiva je po stalnoj upotrebi slogana i fraza. Slijepo vjeruje vođi; stranački program ili nema ili se uopšte ne poštuje – dovoljno je slijediti vođu, a vođa će, da bi mogao ostati vođom, nužno biti populist i predstavljati sve čime bi mogao povećati podršku mase i mobilizovati je.

Živi kosturi

Za fašiste je borba shvaćena kao permanentno nasilno zatiranje svega što remeti i sprječava jedinstvo nacije, jer fašizam nameće i nasilno anulira razlike unutar nacije, ma kakve one bile. On je nužno diktatura jer se njegovi ciljevi mogu provesti samo nasiljem. Nasilno se uklanjaju sve razlike, prvenstveno etničke i rasne, i osigurava se "čistoća" nacije. Također se nasilno uklanjaju sve razlike u religiji, svjetonazoru, kulturi i politici.

Fašizam je potpuna suprotnost liberalizmu: on potiskuje individualnost, teži dominaciji zajednice ili grupe i socijalnoj koheziji, a to obećava kroz formulu "snaga kroz jedinstvo", što je fašizmu davalo izuzetnu privlačnost u vremenu haosa i kriza. Fašizam se koristi mitovima, koji su za njega vrlo važni jer utiču na emocije ljudi, zaokupljuju ih, opijaju i potiču na djelovanje.

Fašizam ima od sebe neodvojiv ekspanzionistički element, koji proizlazi iz njegove unutrašnje prirode, a reflektuje se na stvarnost tako što se satire i uništava sve što remeti jedinstvo nacije. Takav pristup i djelovanje vodi ka osvajanju i zatiranju i drugih nacija u neposrednom okruženju.

U 21. vijeku nijedan fašist neće za sebe reći da je fašist, jer fašisti, ipak, nisu tako glupi i to se savršeno uklapa u njihovo majstorstvo u umijeću laganja.

Jer fašisti lažu mnogo i neprekidno i kao ćuko od kiše otresu se svojih laži, da bi već istog momenta nastavili lagati dalje. I što je najstrašnije: oni u tom svom lažljivom zanosu stvarno vjeruju da je tako. Svjesni da ne govore istinu, oni obmanjuju i same sebe svojim vlastitim lažima, sve kada i kako im to odgovara. Laž je u anatomiji etnički podijeljenog društva kojeg nagriza tihi fašizam – laž služi kao neka vrsta mesa kojim je omotan kostur.

Da nema laži, svi bi hodali odvratni i ogoljeli kao kosturi.

U takvim društvima laže se bezobrazno, do kosti, do posljednje konsekvence.

Zato tu opaku pojavu i njene nosioce moramo proučavati, analizirati i razumjeti i nikada ih ne smijemo obezvrjeđivati ili zaboraviti. Ne smije se ni trpjeti njihovo djelovanje, bez da se bekne ni riječi, jer "teži je hator od zuluma".

(Sutra: Monarhistička Jugoslavija i odnos prema BiH)

Napomena: Knjiga "Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine (sinteza 20. vijeka) – Bakamlučki eseji o ratu i miru" dostupna u knjižarama "Svjetost Commerce" u Sarajevu i Mostaru, te  knjižari "Mutevelić" u Mostaru).

O autoru
Đenan Galešić (Mostar, 1972.), studirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu, te magistrirao historiju na FHN, Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru. Polje njegovih akademskih zanimanja i posvećenosti su: historija Bosne i Hercegovine (sa naglaskom na njen pluralni religijski identitet), procesi osvješćivanja naroda zapadnog Balkana u nacijskom smislu, odnos religijskih naslijeđa prema razvoju nacionalnih ideologija na zapadnom Balkanu, te svi oblici postojanja bosanskohercegovačke države u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sa posebnim akcentom na razobličavenje i razotkrivanje onih aspiracijskih ideologija iz bosanskog susjedstva koje su baza i temelj nastanka pokreta i njihovih nosilaca, kojima su bosanskohercegovačka država i bosanskohercegovački narod, te njegovo vjekovno pluralno postojanje, glavna smetnja u ostvarenju ciljeva: nacijskog homogenog i "čistog" jedinstva, te cijepanje i prisvajanje bosanskohercegovačke historijske državne teritorije.
Galešić je od 1993. godine profesionalno angažovan u obavještajno-sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Oženjen je i otac dva sina. Živi i radi u Mostaru.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba