Bursać: Muftija Dedović, srce, um i hrabrost Hercegovine!

"Dok oni iz HDZ-a po Mostaru crtaju političke karte po kojima grad pripada samo jednima, a drugi iz sarajevskih kvazigrađanskih kancelarija Hercegovinu posmatraju kao udaljenu provinciju koju je dovoljno obići (eventualno) pred izbore, mostarski muftija kaže STOP i jednim i drugim! Kaže da Mostar nije ničiji plijen. Kaže da Bošnjaci neće biti i nisu cvijeće kojim će se ukrasiti još jedan truhli kompromis. Kaže da mir ne može počivati na odricanju od nacionalnog dostojanstva. Takve rečenice danas traže više hrabrosti nego što je ima bilo koji BiH političar."

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Hercegovina je odavno navikla da njeni ljudi hodaju uz vjetar. Taj kraj ne priznaje lagodan put, pa ni oni koji ga predstavljaju ne mogu računati na udobnost. Između kamena i Neretve, između historije koja se uporno pokušava prekrojiti i sadašnjosti koja jednako uporno tako traži zaborav, rijetki ostanu uspravni. Salem efendija Dedović jedan je od tih rijetkih.

Između mostarskih HDZ kartografa i sarajevskih profesionalnih šutologa

Dok oni iz HDZ-a u Mostaru crtaju političke karte po kojima grad pripada samo jednima, a drugi iz sarajevskih kvazigrađanskih kancelarija Hercegovinu posmatraju kao udaljenu provinciju koju je dovoljno obići (eventualno) pred izbore, mostarski muftija govori jednostavnim, jasnim i državničkim jezikom i jasno ukazuje na krivicu i jednih i drugih.

Kaže da Mostar nije ničiji plijen. Kaže da Bošnjaci neće biti i nisu cvijeće kojim će se ukrasiti još jedan truhli kompromis. Kaže da mir ne može počivati na odricanju od dostojanstva.

Takve rečenice danas traže više hrabrosti nego što je mnogi političari posjeduju. Budimo iskreni, većina ih nema ni promil Dedovićeve hrabrosti i artikuliranosti.

A posebno su iritantni oni koji iz sigurnosti glavnog grada dijele lekcije Hercegovini, spremni da zbog nekoliko osmijeha iz centrale HDZ-a prešute diskriminaciju, zanemare cijelu istočnu Hercegovinu i žrtvu bošnjačkog naroda pretvore u monetu za političko potkusurivanje.

E na toj vjetrometini stoji Dedović.

Čvrst poput Veleži koja nadgleda Mostar, bez potrebe da povisuje ton kako bi ga ljudi čuli. Dovoljno je da izgovori nekoliko rečenica pa da postane jasno koliko duboko razumije prostor u kojem živi i koliko dobro vidi procese koji se odvijaju pred očima javnosti.

Put do pakla je popločan truhlim kompromisima

Njegovo upozorenje na "truhle kompromise i truhlu relaksaciju" mnogo je više od političke ocjene jednoga trenutka. To je iskustvo Hercegovine pretočeno u jednu rečenicu. Svaki put kada je neko u ime viših interesa odlučio da je vrijeme za "popuštanje", račun su plaćali ljudi koji žive između Mostara, Stoca, Čapljine i Trebinja.
Dedović zato podsjeća na elementarnu činjenicu: Niko nema pravo odlučivati o Hercegovini bez Hercegovine i Hercegovaca. Bošnjaka, Hercegovaca.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ta poruka posebno odzvanja kada govori o istočnoj Hercegovini, prostoru koji su mnoge političke strukture odavno prepustile zaboravu i velikorspskom projektu. Tamo gdje je nestalo državnih institucija, gdje su se ugasile kancelarije i obećanja, ostala je samo Islamska zajednica sa svojim medžlisima, džamijama i ljudima koji održavaju kontinuitet života. Dok su se drugi baviki jeftinom izbornom matematikom, mostarsko muftijstvo čuvalo je identitet zajednice.

Još je važnije što Dedović ne pristaje na logiku nacionalnih ekskluziviteta.

Čiji (ni)je Mostar?

Njegov Mostar nije ni hrvatski ni bošnjački ni srpski grad. Njegov Mostar je zajednički grad u kojem niko nema pravo drugome određivati mjeru slobode. Upravo zato je godinama bio jedan od najoštrijih protivnika pokušaja da se historija uništi, da haremi postanu parkovi, da se kulturna memorija izbriše, a javni prostor pretvori u demonstraciju političke HDZ sile.

Kada je branio Lakišića harem ili Kantarevac, nije branio samo islamsku baštinu. Branio je ideju da grad bez sjećanja postaje prazna scenografija u kojoj svaka nova vlast može izmišljati vlastitu prošlost.

Posebnu težinu ima njegova spremnost da zakon traži za sve jednako. U Mostaru, gdje se prečesto legalnost mjeri nacionalnim predznakom, poziv da se provjeri status svih javnih, vjerskih i kulturnih objekata predstavlja rijedak primjer dosljednosti. Takav stav lako bi mogao donijeti političke poene kod vlastitog biračkog tijela kada bi bio selektivan. Dedović je izabrao teži put i zatražio jednaka pravila za svakoga.

Dosljednost svima smeta

Takva dosljednost danas izgleda gotovo revolucionarno.
Možda upravo zato izaziva nervozu kod onih koji bi Hercegovinu željeli pretvoriti u eksperimentalni poligon vlastitih političkih projekata. Jednima smeta jer ne pristaje na hegemonijske ambicije HDZ-a, drugima jer ne prihvata ulogu tihog posmatrača koji će iz pristojnosti prešutjeti nepravdu i klimati glavom.

A Hercegovina je uvijek opstajala zahvaljujući ljudima koji nisu šutjeli.

Na kamenu hercegovačkom

Zato Salem efendija Dedović odavno prevazilazi ulogu vjerskog autoriteta. Njegove poruke čitaju profesori, studenti, privrednici, novinari i obični ljudi koji u njima prepoznaju glas razuma. On govori o cestama koje povezuju Mostar i Sarajevo jednako uvjerljivo kao o kulturnom identitetu, o političkom jedinstvu jednako odgovorno kao o međunacionalnom povjerenju.
Takva kombinacija mudrosti, smirenosti i građanske hrabrosti danas je rijetka pojava.

Bosna i Hercegovina južno od Jablanice i Ivana dugo nije imala glas koji tako jasno povezuje i artikulira državotvornu ideju, multietnički Mostar i pravo Bošnjaka da budu ravnopravan politički narod, a ne tek dekor u tuđim projektima.

Zato je važno čuti njegove riječi.

U vremenu kada kvazigrađanisti sarajevski biraju udobnu tišinu, Salem efendija Dedović bira odgovornost. Kada HDZ bojovnici traže prečice do političkih nagodbi, on podsjeća da dostojanstvo jednog naroda nema alternativnu rutu. Kada razni inženjeri novih podjela Hercegovinu crtaju po vlastitoj mjeri, mostarski muftija mirno stoji na njenom kamenu i podsjeća da se zajednički život ne može graditi na zaboravu, poniženju i nametnutoj šutnji ili onim kancerogenim truhlim kompromisima.

Hercegovina je uvijek znala prepoznati svoje čuvare. Jedni su je branili puškom, drugi knjigom, treći riječju.

Salem efendija Dedović danas je među onima koji je brane jasnim glasom, srcem i znanjem.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.