Znate li koja je razlika između pizze, focaccie i pinse - hibrida koji oduševljava mnoge?

U posljednje vrijeme, ljubitelji dobre hrane sve više govore o pinsi romani, tradicionalnom italijanskom jelu koje stoljećima nakon nastanka i dalje oduševljava očaravajućim spojem sočnog tijesta i hrskave korice te uvijek mami na zalogaj više.

Nagađa se kako je ovo jelo istinska prethodnica klasične pizze, nastalo van zidina antičkog Rima jedinstvenom tehnikom fermentacije i rastezanje tijesta.

Zbog toga se pinsa naziva vrstom focaccije, a danas je možete probati u tri različite varijante – s mozzarellom i cherry paradajzom, s mortadelom i pistacijama i s pršutom.

Današnja verzija ovog jela naziva se i modernom rimskom pincom jer je nadograđena savremenim tehnikama pripreme te raznovrsnim dodacima poput mortadele, mozzarelle, povrća, umaka od rajčice ili vrhnja, gljivama..

Koliko je pinsa u moderno doba zaludila foodieje širom svijeta, najbolje potvrđuje podatak da danas postoji više od 7.000 registrovanih pinserija!

Neodoljivi hibrid focaccije i pizze

Riječ je o jelu koje se priprema rastezanjem ili širenjem tijesta, a potom i pritiskanjem rukama dok se ne dobije željeni ovalni oblik nalik na focacciju.

Njena tekstura neodoljivo je mekana i prozračna te puno lakša za probavu od pizze. Baš zbog toga ćete i nakon većih količina slasne pinse osjećati lakoću, poletnost i sitost, bez osjećaja nadutosti i težine u želucu.

Za razliku od pizze, tradicionalna pinsa peče se u metalnoj posudi, a ne u krušnoj peći. Upravo joj metalna posuda osigurava bolje provođenje toplote za postizanje hrskave korice i mekane unutrašnjosti, ali i pomaže zadržati prepoznatljiv oblik tokom pečenja.

Osim brašna, u smjesu idu i uobičajeni sastojci poput kvasca, soli, ulja i vode, zbog čega je njena priprema relativno jednostavna. Ali, da biste dobili pinsu nalik pravom talijanskom specijalitetu, potrebno je ponešto iskustva, ali i strpljenja s dugotrajnim procesom fermentacije, koji je ključan za konačan uspjeh.

Ako se sami želite upustiti u pripremu ovog slasnog jela, idealnog za doručak ili večeru, donosimo recept s detaljnim pojašnjenjem koraka kako biste izbjegli sve zamke pripreme očaravajuće pinse.

Sastojci:

• 800 grama pšeničnog brašna
• 150 grama rižinog brašna
• 50 grama sojinog brašna
• 25 grama soli
• 20 mililitara ekstra djevičanskog maslinovog ulja
• 1 litra hladne vode
• 1 vrećica suhog kvasca

Za preliv (po izboru):

• Paradajz (pelati ili svježi umak od paradajza)
• Mozzarella
• Maslinovo ulje
• So, biber, origano, bosiljak
• Ostali dodaci po želji (šunka, gljive, povrće, itd.)

Priprema:

U velikoj posudi pomiješajte pšenično, rižino i sojino brašno. U drugoj posudi otopite kvasac u hladnoj vodi.

Postepeno dodajte mješavinu brašna u vodu s kvascem, miješajući dok ne dobijete homogenu smjesu. Dodajte so i maslinovo ulje, te nastavite miješati dok se sve dobro ne sjedini.

Mijesite tijesto rukama ili mikserom (s kukom za tijesto) oko 10-15 minuta, dok ne postane glatko i elastično. Pokrijte posudu plastičnom folijom ili vlažnom krpom i ostavite tijesto da fermentira u hladnjaku najmanje 24 sata (idealno 48-72 sata).

Nakon fermentacije, izvadite tijesto iz firidera i ostavite ga na sobnoj temperaturi 1-2 sata. Zagrijte rernu na najvišu temperaturu (oko 250-280°C) i, ako imate, stavite kamen za pizzu u rernu da se zagrije.

Razdijelite tijesto na dva ili tri dijela, zavisno od željene veličine pinse. Svaki dio tijesta nježno oblikujte rukama na pobrašnjenoj površini u ovalni oblik, debljine oko 1 cm. Pazite da ne izbacite zrak iz tijesta kako bi ostalo prozračno.

Stavite tijesto na papir za pečenje ili na pobrašnjeni pleh. Premažite tijesto umakom od paradajza, dodajte narezanu mozzarellu i ostale dodatke po želji. Pokapajte maslinovim uljem i začinite saoli, biberom, origanom i bosiljkom.

Pecite pinsu u zagrijanoj rerni 10-15 minuta, ili dok rubovi ne postanu zlatno smeđi, a sir se ne otopi i zapjeni.

Izvadite pinsu iz pećnice i ostavite je da se malo ohladi prije rezanja. Poslužite odmah, uživajući u laganoj i hrskavoj teksturi ovog tradicionalnog rimskog jela. ž

Nastavak teksta pročitajte OVDJE.