Bolje sutra - malo sutra

Sjedimo u Šahovskom neke od (post)izbornih godina. Kafanska šutnja, naklapanja, preknadanja. Neko me upita zašto se mjesecima ne uspostavlja vlast. Ja k'o nešto "pametujem". A Pike će:"Zija, bolje je da ne rade, kad rade samo nam bude gore, nek' ostane 'vako". Pike je pametnica i duhovit, ali ovo ne bi šala. Ja zavez'o. Ni jedne. Objesi mačku o rep sve moje komentare o izborima od 1990. godine naovamo. Pike je sve sažeo u: Bolje je da ne rade!

EU i SAD - Formalistički ravnodušnici iz Evropske unije pozdravili su potpise stranačkih prvaka Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića ispod 12 prinicipa, koji bi trebalo da budu osnova za uspostavu vlasti na državnom nivou.

Pri tom su i oni i šefovi svih važnih međunarodnih misija u Bosni i Hercegovini ignorisali svoje ućešće u ovome što se sve zbivalo sa oktobarskim izborima. Cijeli izborni proces bio je u znaku neopovrgnute sumnje u postupke Centralne izborne komisije i njenih tijela - od glasačkih listića do načina i rezultata prebrojavanja. Međunarodne misije i važne ambasade tražile su brzo verifikovanje izbornih rezultata i da se vlast što prije uspostavi.

Pa prođe i deset mjeseci i dođe ovih 12 principa, uz učešće i likovanje Lars-Gunnara Wigemarka, odlazećeg šefa misije EU u BiH. Taj jad od sporazuma je i mjera učinka njegovog poslanstva.    

Ambasada SAD u BiH je pozdravila dogovor, ali i tražila pojašnjenja o sudbini Godišnjeg nacionalnog programa (ANP). To i jeste najbitnije a zamagljeno pitanje unutar papira o principima formiranja vlasti.

KLJUČNA RIJEČ -  Valjanost troliderskog sporazuma upitna je polazeći od političke iskrenosti i čestitosti potpisnika do ostvarivosti napisanog. Gledajući iz tog neveselog ugla, ključna je tačka tri:

"Nastaviti integracijske procese sukladno Ustavu i zakonima, usklađujući stavove i interese svih razina vlasti u BiH. Potvrditi opredjeljenje za unaprijeđenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom Bosne i Hercegovine. Sve aktivnosti u ovom smislu provode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva za provođenje vanjske politike. Povjerenstvo za NATO integracije BiH će surađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa sa NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova, na bazi odluka Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH".

Prvo, ovdje nedostaje ključna riječ (skraćenica) - ANP. To prate pitanja kada će i s kakvim sadržajem biti NATO-u upućen Godišnji nacionalni plan kao uslov za aktivaciju MAP-a (Akcioni plan za članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi). Taj čin ne znači obavezno i članstvo ali podrazumijeva bitne reformske zahvate i državu stavlja i sasma drugačiji međunarodni i bezbjednosni položaj.

Drugo, Izetbegović je prije "principa" najavio redukciju ANP-a, a nakon potpisa da će u naredne tri godine biti usporen put BiH ka NATO-u. On to izgovara s nepodnošljivom lakoćom, kao da se ne radi o sudbinskom interesu ove iznurene zemlje i nezaštićene države. I kao da ne postoje Zakon o o(d)brani BiH i Strategija vanjske politike BiH za period 2018-2023. godina, koju je usvojilo Predsjedništvo BiH. U tim aktima je nedvosmisleno opredjeljenje za ulazak u NATO.

Treće, tačno je da se u trećem principu poziva na Ustav, Zakon i odluke Predsjedništva BiH na ovu temu. Ali iza svih strateških odluka nadležnih bh.organa o relaciji BiH-NATO već postoji saglasnost predstavnika Republike Srpske, pa i Dodika. Izetbegović sada to neovlašteno relativizira, uvodeći u igru "reducirani ANP", pregovaranje i nastavak integracije u NATO samo putem kompromisa sa RS-om?!

S naknadnom lucidnošću, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić uslovljava glasanja za kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara slanjem ANP-a. U tome mu se pridružio i državnički kolega Šefik Džaferović. Ali, koliko je važno da ANP ode u sjedište NATO-a, bar isto toliko je bitan njegov sadržaj.

Četvrto, stižu informacije da se reduciranje ANP-a svodi na vojni aspekt, a naglasak se stavlja na civilni dio. NATO BiH treba, prvenstveno, radi preventivne zaštite od agresije. U obrazloženju se navodi da se tim reduciranjem vojna saradnja svodi na razinu one koju Srbija ima sa NATO-m. To je praćeno pričom da će Banja Luka i o ovom pitanju slijediti stav Srbije.

Radi se o zaumnosti da se spoljna politika bh. države i njena sigurnost vezuju za interese Beograda. Time se šalje poruka "laganog" distanciranja od SAD i pristajanje na destruktivno involviranje Rusije na ovom prostoru. Za takvu konstelaciju odgovoran je i Vašington.

Damon Wilson, izvršni potpredsjednik Atlantskog savjeta, o spoljnoj politici Srbije Aleksandra Vučića kaže:"Zemlja koja ide u EU ne prima naoružanje iz Moskve, to nije kompatibilno".

OBEĆANJA I STVARNOST - Možemo li vjerovati u ovom "principijelnom" papiru da će se: "Implementirati sve presude domaćih i evropskih sudova koje se odnose na Izborni zakon BiH, kako bi se osigurala ustavna i institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana, te njihovo legitimno predstavljanje na teritoriji cijele BiH". Ostvarenje ovog cilja značilo bi radikalnu rekonstrukciju ustavnog sistema i pravo svakog punoljetnog građanina da bira i bude biran na bilo koju funkciju u državi. To neće ni u RS-u ni HDZ-eu. A ovo "legitimno predstavljanje" je hadezeovska smutnja suprotna navedenim pravima.

Može li se vjerovati da će se "Intenzivno provoditi mjere koje će osigurati održivi povratak prognanih i raseljenih osoba". I to nakon više od 20 godina (ne)rada na tom sušinskom problemu.

Hajde da se ponadamo da će bar nešto biti urađeno u evropskom integracijskom procesu. A gdje je bh. država danas govore prva dva principa kojima se potpisnici obavezuju da će poštivati i provoditi Dejtonski mirovni sporazum i sve njegove anekse, uključivši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, te "Poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao elementa njenog međunarodnog suvereniteta, što je najbolji garant održivosti mira i stabilnosti uz poštivanje dejtonske ustavne strukture". Što će reći da smo nakon gotovo četvrt stoljeća od Daytona, maltene, na početku.